.webp){kind=icon}
Za Dušana Borkovića, svjetskog prvaka u touring utrkama, rodom iz Pančeva, benzin i trkaća staza bili su sve, jer mu je otac Jovan bio šampion u motociklističkim utrkama Jugoslavije. Počeo je s utrkama na karting stazi sa samo devet godina.
Sada, kada se bliži 40-ima, nakon 31 sezone profesionalnih utrka i više od 350 trofeja osvojenih na raznim svjetskim i europskim natjecanjima, kaže da vjeruje kako najbolje tek dolazi. Ipak, može li ovaj dokazano skup sport donijeti hranu na stol za samog trkača, ali i za ostale sudionike?
"Utrke općenito voze ljudi koji dolaze iz bogatih obitelji ili bogatih zemalja. Automotosport je najskuplji sport na svijetu. Automobilizam je prije svega biznis koji uključuje nadmetanje velikih tvornica i brendova. To je atraktivan biznis ne samo zbog prodaje automobila, guma i goriva, već i za apsolutno sve industrije, uključujući energetska i bezalkoholna pića, naftu i plin, tehnologije, telekomunikacije i financijske usluge, uključujući i kripto u posljednjih nekoliko godina. U pitanju su ogromni iznosi jer zamislite samo koliko vam treba da u jednoj godini obiđete s timom od često više od 100 osoba 'svaki' kontinent, s najmanje tri kontejnera po vozaču, a da ne spominjemo kvarove na automobilima i mnoge nepredviđene situacije i troškove."
Izazovi za njega i njegov tim, kako kaže, tijekom desetljeća bavljenja tim sportom, uključuju nedostatak infrastrukture, manjak financijskih sredstava i sponzora, ograničene mogućnosti za trening i utrke u Srbiji te često nedovoljnu medijsku pažnju zbog manjka razumijevanja važnosti tog sporta za ekonomiju, a i promociju same Srbije.
Borković, koji je s 207 centimetara visine najviši profesionalni vozač automobilističkih utrka u povijesti tog sporta, odabrao je touring utrke i vozi ih od 2013. godine, uz nekoliko prekida zbog relija, GT i one-off utrka. Kaže da mu prijaju jer se vozi sam, voze se dvije dinamične utrke po vikendu i atraktivne su za praćenje putem malih ekrana. "Touring utrke temeljene su na sloganu 'real cars, real racing' i poanta je da se koriste automobili brendova koji se masovno prodaju, kao što su Honda, Hyundai, Audi, Cupra, odnosno Seat itd. Izgledaju možda manje atraktivno izvana, ali iznutra su kao i GT i reli automobili ozbiljne mašine razvijene samo za taj tip natjecanja", objašnjava Borković.
Dušan Duke Borković
Kada je u pitanju razlika u odnosu na Formulu 1 i ostale medijski zastupljenije utrke, kaže da su to potpuno različite discipline, razine tehnologije, budžeta i, naravno, publiciteta.
"Formula 1 je najprestižnija i najpoznatija trkaća serija s najnaprednijom tehnologijom i najvećim budžetima. Međutim, vozači F1 se u svijetu utrka ne smatraju i najboljima, jer nisu najkompletniji. No najteža i najopasnija disciplina vozački i logistički je reli, ali je ujedno najteža za medijsko pokrivanje jer se vozi po planinama i teško je privući sponzore osim ako nije u pitanju tvornica koja baš želi takvu platformu ili je tim iz zemalja koje cijene reli."
Reli se inače zove kraljicom automotosporta, a Borković je vozio nekoliko u dosadašnjoj karijeri. Jedini je Srbin koji je čak tri puta pobijedio na Serbia Rallyju, jer je to regionalno natjecanje u kojem su tradicionalno pobjeđivali stranci. Oprobao se i u GT utrkama, na Svjetskom prvenstvu 2022. godine, i to s Valentinom Rossijem, koji se tada umirovio u motociklističkim utrkama i prešao na autosport.
"GT je tip automobila koji je definitivno najatraktivniji za gledatelje jer su to marke automobila, kao što su Ferrari, Lamborghini, Porsche, McLaren, Mercedes, BMW. Mana je što jedan trkaći auto voze najmanje dva vozača, a za neke utrke koje traju i 24 sata i do četiri vozača."
Borković s osvojenim peharima | Dušan Duke Borković
Kaže da mu je najdraži trenutak u karijeri kada se popeo na postolje 2014. godine na svjetskom prvenstvu FIA WTCC na stazi Suzuka u Japanu. Kaže da je cijeli život sanjao o takvom trenutku i kada je utrka završila, od suza radosnica nije se mogao dovesti do postolja.
A u posljednje vrijeme izdvaja nedavnu pobjedu u svibnju u Marakešu, kada mu je Honda pružila priliku da se pridruži njihovom tvorničkom timu na svjetskoj utrci, nakon čega je dobio poziv da nastavi sezonu s Hondom i prebaci se s europskog na svjetsko prvenstvo do kraja godine na utrkama u SAD-u gdje je trenutačno, zatim Urugvaju, Brazilu, Kini, Macau i Saudijskoj Arabiji.
Privatno prijatelji, na stazi gladijatori
Borković kaže da mu je omiljeni rival jedan od njegovih idola iz djetinjstva, a 2014. godine u FIA WTCC prvenstvu je imao tu čast i da se s njim natječe. U pitanju je deveterostruki svjetski prvak u reliju Sébastian Loeb. Prisjeća se debitantskih dana, na stazi Paul Ricard u južnoj Francuskoj, kada je uspio zadržati Loeba, a u nekoliko intenzivnih borbi, čak je došlo i do kontakta. Frustriran što nije mogao prestići mladog vozača, Loeb je nakon utrke medijima pohvalio Borkovića kao čvrstog i borbenog vozača.
Iako je imao razna rivalstva, naš sugovornik izdvaja ono koje se pretvorilo u prijateljstvo kada je u pitanju privatni život, s trenutnim svjetskim prvakom Norbertom Micheliszom. Kaže da na stazi ipak ostaju najveći protivnici jer se vrlo dobro poznaju, a opet svatko ima svoj cilj. Spominje upravo slučaj sa staze Suzuka, gdje je agresivna vožnja Michelisza navela da neumorno pokušava prestići Borkovića, ali je ipak završio kao treći, dok je Borković zauzeo drugo mjesto na postolju.
Dušan Duke Borković
Za uspjeh u automobilizmu, naš sugovornik prije svega ističe ljubav i posvećenost, fizičku i mentalnu spremnost, tehničko znanje i iskustvo, podršku tima i sponzora. Za konkretnu pobjedu u utrci pak kaže da su najvažniji fokus, taktičko razmišljanje, poznavanje staze, stanje automobila, uigranost s timom, kao i pravovremeni i precizni potezi tijekom utrke.
"Utrke su zapravo timski sport. Iako je vozač sam na stazi, iza njega su stotine ljudi koji su sudjelovali u razvoju, testiranju i funkcioniranju kroz svaku utrku. Na svakoj utrci je tim inženjera, elektroničara, mehaničara s kojima vozač surađuje kako bi mu auto bio najbolje podešen za određenu stazu, uvjete i stil vožnje. Uz tehnički dio tima, svaki tim ima generalnog menadžera, direktora financija, zatim osobe ili veće timove zadužene za logistiku, marketing, promotivne događaje i slično. U pitanju je vrlo ozbiljna mašinerija gdje, naravno, treba mnogo faktora da se poklopi kako bi se postigao uspjeh na samoj stazi."
Tako dolazimo do paddocka, za koji mnogi fanovi auto sporta kažu da je tamo nekada uzbudljivije nego na samoj stazi. "Paddock je mjesto gdje se timovi pripremaju, vrše tehničke preglede i održavaju vozila. Također, to je prostor za susrete sponzora, medija i gostiju. Utrke su mjesto za povezivanje ljudi, nacija, i stvaranja kontakata radi daljnjih poslova koji nisu vezani za automotosport. Podrška sponzora je ključna, jer bez njih nema ni tima ni vozača, a iako se medijski često ističu poznate osobe koje dođu podržati neki tim, daleko su značajniji susreti i umrežavanje koje se odvija u paddocku, daleko od očiju javnosti."
Cijene ulaznica za automobilska natjecanja variraju ovisno o utrci, lokaciji i tipu ulaznice. Uglavnom, cijene se kreću od 70-80 eura za jednodnevne ulaznice, ali mogu doseći i nekoliko desetaka tisuća eura za VIP pakete i ulaznice za glavne tribine tijekom najprestižnijih događaja i slavnih "hramova brzine".
Kada je riječ o strahu, Borković kaže da ga nikada nije osjetio. "Ja živim taj sport i ako osjetite strah kao vozač, kažu da je bolje da prestanete", iskren je. Ipak, otkriva da ima svoje rituale prije svake utrke i da je na neki način praznovjeran kada je, recimo, u pitanju odabir trkaće opreme ili način na koji je oblači. Osim toga, svakako se priprema na trkaćem simulatoru, u teretani, ali i u sauni budući da u trkaćem automobilu često bude i do 80 stupnjeva Celzijusa tijekom utrke.
Dušan Borković i njegova supruga Andrijana | Dušan Duke Borković
"Zanimljivo je da trkaći automobili nemaju rashladni sustav, zatvoreni su prozori i rad motora grije vozača jer nema unutarnje tapecirunge. Kako god da izgleda izvana, iznutra je ogoljen i tehnološki napredna mašina koja nema nikakve veze s komercijalnom verzijom automobila. Pored toga, vozači unutra sjede s punom trkaćom opremom, a to su pododijelo, odijelo, potkapa, kaciga, rukavice… Sve to radi sigurnosti, ako dođe do požara da ne izgore dok ne uspiju izaći iz automobila", objašnjava Borković.
Tijekom karijere, kaže, bilo je i životno opasnih situacija. Još kao dijete, prevrnuo se u kartingu i zadobio prijelom obje ruke, nakon čega je mjesece proveo u gipsu do ramena. Međutim, kaže da ga to nije spriječilo i da je sjeo za volan čim su mu skinuli gornji dio gipsa. Bila je i situacija kada mu se zaglavila ruka u lancu kartinga, nakon čega je zadobio opekline najvišeg stupnja, a liječnici su ozbiljno razmatrali amputaciju šake.
Kasnije u karijeri Dušan se mnogo puta prevrtao i upadao naglavačke u jarak i šumu na brdskim utrkama, sudarao se na kružnim stazama pri velikim brzinama. Tada, kaže, to je samo na trenutak izazvalo strah, ali ga je "na duže staze učinilo samo još većim gladijatorom".
Izvan hramova brzine i trkaće staze, Borković vozi umjereno i najčešće sporo. Kaže da mu je to ostavio otac u nasljeđe.
"Privatno, volim specifične aute. Imam ih nekoliko, a najdraži mi je onaj koji mi je pokojni otac poklonio. Učio me da nikada ne vozim brzo u prometu bez obzira koliko je dobar automobil. Najiskrenije, uživam u laganoj vožnji u prometu, jer znam koliko je automobil opasan. Više od deset godina sam i promotor Agencije za Sigurnost prometa Republike Srbije i surađujem s FIA Road Safetyjem."
Priznaje da su mu automobili i autosport glavne teme razgovora i izvan posla te da prati najnovija zbivanja po pitanju autoindustrije. Pitali smo ga može li zamisliti da se na utrkama koriste električna vozila.
"Nisam oduševljen s električnim automobilima jer znam kako se prave te baterije, koliko su štetne i da se nemaju gdje odložiti nakon što se istroše. Uz to, automobili se brže prave nego cijela infrastruktura za električne automobile."
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Dušan Duke Borković team
Pogledaj galeriju
Poslovne perspektive automobilističkih utrka:
Sponzorstva: Veliki trkaći timovi i događaji uvelike se oslanjaju na sponzorstva kompanija. Brendovi vide utrke kao moćnu platformu za marketing, dosežući globalnu publiku. Ugovori o sponzorstvu mogu biti vrijedni od nekoliko do stotina milijuna dolara.
Reklame i medijska prava: Prava na emitiranje velikih trkaćih događaja prodaju se televizijskim mrežama i platformama za streaming za znatne iznose. Oglašavanje tijekom tih prijenosa također je značajan izvor prihoda, s kompanijama koje su spremne platiti visoke cijene za izloženost.
Prodaja robe: Timovi i događaji generiraju prihode prodajom brendirane robe, uključujući odjeću, dodatke i suvenire. Angažiranje fanova kroz prodaju robe ključni je aspekt poslovanja.
Prodaja ulaznica i ugostiteljstvo: Prodaja ulaznica za utrke, uključujući opću prodaju, VIP pakete i ugostiteljske apartmane, donosi znatan prihod. Utrke često nude raskošne ugostiteljske aranžmane za korporativne klijente i osobe s visokim prihodima.
Operacije timova: Vođenje konkurentnog trkaćeg tima zahtijeva značajna financijska ulaganja. To uključuje troškove za razvoj automobila, tehnologiju, osoblje i logistiku. Timovi često posluju kao poduzeća, tražeći investicije i upravljajući proračunima kako bi osigurali održivost.
Povezanost s automobilskom industrijom: Mnogi trkaći timovi imaju bliske veze s proizvođačima automobila. Utrke služe kao poligon za testiranje novih tehnologija koje se mogu prenijeti na potrošačka vozila. Proizvođači ulažu u utrke kako bi poboljšali imidž brenda i prikazali inovacije.
Dušan Duke Borković
Reklame i osobni brend: Vozači često postaju brendovi sami po sebi, reklamirajući proizvode, pojavljujući se u reklamama i angažirajući se u osobnim poslovnim pothvatima. Uspješni vozači mogu ostvariti znatne prihode od reklama i osobnog brendiranja.
Upravljanje događajima: Organizacija trkaćeg događaja uključuje složenu logistiku, uključujući pripremu staze, sigurnosne mjere i koordinaciju s lokalnim vlastima. Kompanije za upravljanje događajima bave se tim aspektima, čineći to značajnim biznisom samim po sebi.
Istraživanje i razvoj: Značajni resursi ulažu se u istraživanje i razvoj kako bi se poboljšale performanse automobila. To uključuje napredno inženjerstvo, analizu podataka i stalne inovacije. Kompanije koje se bave automobilskom tehnologijom i inženjerskim uslugama imaju koristi od tih ulaganja.
Utjecaj na globalnu ekonomiju: Velike trkaće serije poput Formule 1 i NASCAR-a imaju značajan utjecaj na globalnu ekonomiju, uključujući otvaranje radnih mjesta, turizam i ekonomske aktivnosti u gradovima i zemljama domaćinima. Efekt se širi na razne industrije, od ugostiteljstva do transporta.
Inicijative za održivost: Industrija utrka sve se više fokusira na održivost, s inicijativama za razvoj i promociju ekoloških tehnologija, kao što su električna vozila i održiva goriva. To je u skladu sa širim ciljevima korporativne društvene odgovornosti i privlači investicije ekološki svjesnih kompanija.
Simulatorske utrke i e-sport: Porast simulatorskih utrka i e-sporta otvorio je nove izvore prihoda. Virtualna trkaća natjecanja privlače sponzore, nude mogućnosti za prodaju robe i angažiraju mlađu publiku.
(Izvor: Andrijana Borković, generalna direktorica Dušan Duke Borkovića)
