Međusobni vojni napadi Indije i Pakistana posljednjih su dana odnijeli desetke života, unatoč tvrdnjama sigurnosnih dužnosnika s obaju strana da su korišteni sustavi preciznog naoružanja, uključujući dronove.
Indija je izvijestila da je unutar 24 sata nakon napada eliminirala oko 70 terorista, dok je Pakistan prijavio 26 poginulih civila i 46 ranjenih, uključujući žene i djecu. New Delhi tvrdi da su zračni i raketni napadi izvedeni bez ulaska indijskih aviona u pakistanski zračni prostor, dok pakistanska vojska navodi da je srušila nekoliko indijskih letjelica.
Iako još nije jasno radi li se o ograničenim udarima ili o uvodu u širu eskalaciju, očito je da su obje strane bliže otvorenom sukobu nego ikada u posljednjim desetljećima.
Bloomberg
Od stjecanja neovisnosti od Britanije 1947., Indija i Pakistan više su puta ušli u krize i ratove zbog sporne regije Kašmir, planinskog područja koje obje zemlje svojataju, no kojim upravljaju samo djelomično.
Dvije zaraćene susjedne države ratovale su zbog Kašmira 1947., 1965., 1971. te 1999., kada su pakistanske snage upale u indijski dio regije Kargil. Sukobi su trajali mjesecima, a završili su povlačenjem pakistanskih postrojbi na liniju razgraničenja.
Otad su zabilježeni i prekogranični napadi 2016. i 2019., ali nisu prerasli u širi rat. Sukobi su ostali ograničeni jer obje strane razumiju rizik nuklearnog sukoba. Uz to, snažan vanjski pritisak, osobito iz Sjedinjenih Američkih Država, često je sprječavao širu eskalaciju.
Zašto je Indija sada napala?
Indija je pokrenula operaciju Sindoor na pakistanski dio Kašmira i dijelove teritorija Pakistana, tvrdeći da želi uništiti terorističku infrastrukturu povezanu s napadom 22. travnja na hinduističke vjernike u indijskom Kašmiru. Odgovornost za napad preuzela je skupina Front otpora, koja je kasnije povukla svoju izjavu.
Indija je ubrzo optužila pakistanske obavještajne službe za obuku i naoružavanje te relativno nove skupine koju smatra produžetkom militantne grupe Lashkar-e-Taiba, već godinama aktivne u Pakistanu.
Indijske službe tvrde da su locirale 42 baze u kojima borave pripadnici te organizacije. Broj ekstremista nije poznat, no indijski mediji procjenjuju da ima između 150 i gotovo tisuću obučenih boraca.
Bloomberg
Pakistan negira bilo kakvu povezanost s napadom. Ipak, u prijašnjim napadima pronađeni su dokazi koji ukazuju na to da dijelovi pakistanskog establišmenta, uključujući vojsku i obavještajne službe, podržavaju radikalne skupine, ideološki, logistički i financijski, iako to možda nije službena politika Islamabada.
U prošlim terorističkim napadima u Indiji, oružje i oprema potjecali su iz Pakistana. Nakon napada u Mumbaiju 2008., indijska je vlada iznijela dokaze da su napadače vodile osobe iz Pakistana.
Za aktualni napad još nisu izneseni jasni dokazi o izravnoj povezanosti s Pakistanom. Islamabad pak tvrdi da napade izvode lokalni Kašmirci koji se protive indijskoj "okupaciji".
Utrka u naoružanju
Prema podacima vašingtonskog Centra za kontrolu naoružanja, Indija i Pakistan imaju po oko 170 nuklearnih bojevih glava. No Indija provodi doktrinu "No First Use", kojom se obvezuje da neće prva upotrijebiti nuklearno oružje. Pakistan takvu doktrinu nema, ali svoje bojeve glave drži odvojeno od projektila, navodno uz namjeru da ih koristi samo u krajnjoj nuždi.
U konvencionalnom naoružanju Indija ima jasnu prednost. Prema podacima SIPRI-ja, prošle je godine Indija potrošila gotovo devet puta više na obranu nego Pakistan – 86,1 milijardu dolara naspram 10,2 milijarde dolara.
Bloomberg
Indija ima i više vojnika – 1,4 milijuna aktivnih od 319 milijuna vojno sposobnih građana, dok Pakistan ima 654 tisuće vojnika na ukupno 48 milijuna sposobnih za službu.
Po broju tenkova, borbenih zrakoplova i ratnih brodova, Indija također prednjači, dok Pakistan vodi u broju borbenih dronova (95 prema 12). U topništvu su izjednačeni, a Pakistan dominira samo u samohodnom i raketnom topništvu.
Unatoč svemu, svijet najviše strahuje od nuklearnog sukoba.
Je li nuklearni sukob moguć?
Iako opasnost postoji, stručnjaci smatraju da je eskalacija u nuklearni rat malo vjerojatna. Geopolitička analitičarka i bivša direktorica Austrijskog instituta za europsku i sigurnosnu politiku Velina Tschakarova kaže da današnji geopolitički kontekst ide u prilog miru.
"Indija se danas nalazi u znatno snažnijoj poziciji nego prethodnih desetljeća, oslonjena na čvrstu mrežu međunarodnih odnosa. Njezini sve dublji odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama pod predsjednikom Donaldom Trumpom, uz bilateralnu trgovinu koja cilja na rekordnih 500 milijardi dolara, prema riječima Jamesa Davida Vancea tijekom njegovog nedavnog posjeta Indiji, predstavljaju povijesni vrhunac", istaknula je Tschakarova u objavi na društvenoj mreži X. Dodala je da je paralelno s tim Indija uključena u pregovore o sporazumu o slobodnoj trgovini s Europskom unijom te predstavlja ključni stup koridora IMEC koji povezuje Europu, Izrael, Saudijsku Arabiju i UAE.
Strateški gledano, partnerstvo Indije i Rusije ne samo da je ostalo stabilno, već se dodatno produbilo. Rusija je postala strateški važan dobavljač nafte i gnojiva te i dalje čini značajan udio u indijskoj kupnji oružja.
Tschakarova dodaje kako čak i Kina, najbliži ekonomski i strateški partner Pakistana, aktivno nastoji normalizirati odnose s Indijom i obratno.
"Sastanci na visokoj razini između premijera Narendre Modija i predsjednika Xi Jinpinga doveli su do pažljivog smanjenja angažmana duž spornih granica, što signalizira obostranu želju za smirivanjem napetosti", naglašava i dodaje kako je međunarodna zajednica danas "izuzetno osjetljiva na prijetnje koje dolaze od terorizma".
"U takvom kontekstu, Pakistan se nalazi izoliraniji nego ikada prije. Ako bi posegnuo za eskalacijom koja nadilazi granicu klasičnog ratovanja, ostao bi gotovo posve sam, bez šire međunarodne potpore i suočen s golemim diplomatskim, ekonomskim, pa čak i vojnim posljedicama."
Politička cijena rata i mira
Ostaje za vidjeti koliku je cijenu svaka strana spremna platiti za daljnju eskalaciju napetosti. S ekonomskog gledišta, ta cijena vrlo je niska za obje strane, jer trgovinska razmjena između Indije i Pakistana gotovo da i ne postoji. New Delhi je vjerojatno procijenio da njegova brzorastuća ekonomija neće pretrpjeti veće štete od tih udara te da će strane zemlje i dalje trgovati i ulagati u Indiju.
No glavna briga obiju strana je politička cijena na unutarnjem planu, koju bi morale platiti ako ne odgovore vojnom akcijom. Prije napada 22. travnja, vlada indijskog premijera Narendre Modija tvrdila je da se sigurnosna situacija u Kašmiru poboljšava i da obični Indijci mogu slobodno putovati tim područjem, što je narušeno terorističkim napadom. Zbog toga su zračni udari bili očekivani.
Međutim, i Pakistan ne može ostati bez odgovora na indijske napade, osobito zbog velikog utjecaja vojske na državnu politiku i samu vladu. Vojni vrh svoj politički utjecaj često opravdava tvrdnjom da vojska jedina štiti pakistanski narod od indijske agresije, pa Islamabad mora pokazati reakciju.
U nedostatku snažnijeg međunarodnog pritiska, čini se da će New Delhi i Islamabad ovu rundu sukoba morati riješiti sami, ali na način koji će javnosti ostaviti dojam da nijedna strana nije popustila, kako ne bi platili visoku političku cijenu pred vlastitim biračima.
.webp){kind=icon}
