Kad nakon oluje krenete tražiti tko je odgovoran za štetu nastalu na vašem automobilu, najčešće čujete: "To vam je viša sila, tu se ništa ne može". Ako na vozilo padne crijep, lim, roleta ili grana, vlasnici objekata ili oni koji su zaduženi za njihovo održavanje često samo slegnu ramenima. No sudska praksa u Hrvatskoj pokazuje da viša sila nije uvijek opravdanje za izbjegavanje odgovornosti.
Pitanje odgovornosti za štetu na vozilima posebno je aktualno danas, dok se Hrvatska bori s posljedicama snažnog nevremena. Zagreb je jutros oko 10 sati pogodio jak vjetar koji je rušio stabla, nosio crjepove i limove, oštetio krov škole i brojne automobile, osobito u Novom Zagrebu. DHMZ je izdao crveno upozorenje za Slavoniju i narančasto za veći dio zemlje. Temperature su naglo pale, a građani se, dok pokušavaju sanirati štetu, s razlogom pitaju mogu li i od koga tražiti odštetu.
Šteta od pada grana nije uvijek viša sila, odgovornost se često može utvrditi | Pixsell
Kad bura nije viša sila
Jedan je od najčešćih argumenata na koji ćete naići da je štetu uzrokovala "viša sila". Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je stav da olujna bura na područjima gdje se često javlja ne može biti smatrana višom silom. Zašto? Zato što je očekivana i redovita pojava, pa vlasnici zgrada i drugih objekata moraju računati na nju i poduzeti potrebne mjere.
U praksi to znači da, primjerice, ako s krova zgrade na vaše vozilo padne cijev ili lim, vlasnik zgrade ne može olako reći da nije odgovoran jer je bura bila prejaka.
U jednoj od presuda (Rev 1738/97), Vrhovni sud je 2000. odlučio da salonitna cijev ostavljena na nezaštićenom krovištu predstavlja opasnu stvar. Iako ju je s krova otpuhao vjetar, sud je zaključio da je vlasnik odgovoran jer je bura na tom području bila predvidiva, piše Revija HAK.
Što kad padne grana?
Slično vrijedi i za stabla. Ako na automobil padne zdrava grana koju je slomio jaki vjetar, sudovi su skloni zaključiti da odgovornosti nema jer se šteta nije mogla predvidjeti ni spriječiti. Tako je Županijski sud u Bjelovaru 2006. presudio da osoba zadužena za održavanje drvoreda ne odgovara za štetu nastalu kad oluja slomi zdravu granu.
No situacija se mijenja ako grana nije bila zdrava. Ako se primjerice dokaže da je bila trula, napadnuta smeđom truleži ili slično, sudovi redovno dosuđuju odštetu.
Ključan je slučaj iz 2015., kad je Županijski sud u Bjelovaru zaključio da pravna osoba odgovara za štetu nastalu kad je trula grana, vidljivo zahvaćena truleži, pala na cestu i oštetila vozilo. Sud je utvrdio da je trulež bila vidljiva golim okom i da su oni koji su održavali drvo morali ukloniti tu granu jer je ugrožavala sigurnost prometa.
Vrhovni sud je sličan stav zauzeo i 2011. u slučaju javora čija se bolesna grana slomila već pri jačem vjetru. Sud je takvu granu proglasio "opasnom stvari", za koju vlasnik odgovara.
Vlasnici stabala odgovaraju kad pad grana nastane zbog lošeg održavanja | Pixsell
Važno je stanje 'stvari' i predvidivost opasnosti
U konačnici, viša sila nije univerzalno opravdanje. Sudovi ne gledaju samo u jačinu vjetra, već i na to je li opasnost bila predvidiva i je li vlasnik objekta ili stabla poduzeo sve što je trebao da spriječi štetu. Je li crijep bio osiguran? Je li cijev bila na sigurnom mjestu? Je li grana bila zdrava ili trula? To su pitanja koja odlučuju o odgovornosti.
I ne čudi da u takvim sporovima često sudjeluju i vještaci, ne samo građevinski, već i biolozi i botaničari, koji procjenjuju stanje stabla ili krošnje. Granica između više sile i odgovornosti nije uvijek lako vidljiva. Zato nemojte odmah prihvatiti odgovor da se ništa nije moglo učiniti. Često se ipak moglo i trebalo.
.webp){kind=icon}
Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...