Europska unija našla se pri planiranju daljnje pomoći Ukrajini u pravno-financijskoj klopci. U trezorima belgijske klirinške kuće Euroclear leži oko 200 milijardi eura sredstava ruske središnje banke, koja su u središtu dileme o pomoći Ukrajini u vjerojatno najkritičnijem trenutku gotovo četverogodišnjeg rata.
Prema upravo donesenom proračunu za iduću godinu, Ukrajina će, uz deficit od 18,5 posto, morati na inozemnim tržištima posuditi najmanje 45 milijardi eura. Prema procjenama Međunarodnog monetarnog fonda, u 2026. i 2027. godini državi će trebati najmanje 135 milijardi eura. Gotovo trećinu proračuna troši na obranu, dok SAD, želeći brzo okončanje rata, pojačava pritisak na Kijev te mu uskraćuju logističku, vojnu i financijsku pomoć. Zato bi joj 90 milijardi eura trebao osigurati EU.
Ukrajina bi, prema procjenama MMF-a, u 2026. i 2027. godini trebala najmanje 135 milijardi eura. Gotovo trećinu proračuna troši na obrambene izdatke.
"Činjenica je da se SAD povlači iz europske sigurnosne arhitekture, što ne dovodi u pitanje samo budućnost NATO-a, već i europski sustav kolektivne sigurnosti", rekao je geopolitički analitičar Klemen Grošelj o dosad trećem pokušaju Donalda Trumpa da okonča rat. "Za nas u Europi dugoročno je iznimno opasno što se EU nije uspio nametnuti kao ozbiljan geopolitički akter", ocijenio je pesimistično.
Kalkulacija plana Europske komisije (EK), kojim bi države EU-a dale jamstva za podjelu rizika otplate ukrajinskog zajma, i ekonomska je i sigurnosna. Korištenjem u Europi zamrznutih ruskih sredstava Bruxelles bi ojačao svoju geopolitičku ulogu u odnosu na hiroviti SAD, a istodobno bi za iduće dvije godine riješio pitanje ukrajinskog proračuna.
Tipično europska dilema
No EK se pritom sudario s protivljenjem europskih bankara u Frankfurtu. Predsjednica Europske središnje banke (ECB) Christine Lagarde upozorila je na moguće negativne posljedice po euro u slučaju korištenja ruskih sredstava. ECB, među ostalim, brine scenarij u kojem bi morao osigurati likvidnost Euroclearu ako države članice EU-a ne bi ispunile svoje obveze jamstva. "Takav prijedlog ne dolazi u obzir jer bi vjerojatno prekršio pravni aspekt Ugovora EU-a, koji zabranjuje monetarno financiranje", priopćili su nam iz ECB-a. Banka stalno upozorava da se neće dopustiti gurnuti u ulogu "posljednjeg utočišta" (engl. lender of last resort).
Rješenje koje se sada kristalizira u Bruxellesu je tzv. reparacijski zajam (engl. reparations loan), koji bi bio u skladu s međunarodnim pravom. Središnji problem s kojim se suočavaju europski donositelji odluka načelo je imuniteta državne imovine, za što jamči međunarodno pravo. Jednostrana zapljena imovine središnje banke bez pravomoćne presude ili mirovnog sporazuma bila bi kršenje koje bi Rusija mogla uspješno osporiti pred sudom, a stvorilo bi i opasan presedan.
"Takav prijedlog ne dolazi u obzir jer bi vjerojatno prekršio pravni aspekt Ugovora EU-a, koji zabranjuje monetarno financiranje", priopćili su iz ECB-a. Središnja banka upozorava da se neće dopustiti potisnuti u ulogu zajmodavca u krajnjoj nuždi.
No prema mišljenju pravne struke, potrebno je uzeti u obzir širi kontekst ruske agresije. "Riječ je o kriteriju proporcionalnosti: EU kršenjem određenih pravila međunarodnog prava odgovara na prethodno rusko kršenje temeljne (kogentne) norme međunarodnog prava, a to je agresija na Ukrajinu", kaže Maruša Tekavčič Veber, direktorica Instituta za međunarodno pravo i međunarodne odnose na Pravnom fakultetu u Ljubljani.
Zato je predsjednica Komisije Ursula von der Leyen nedavno definirala dva moguća pristupa o kojima će sredinom mjeseca raspravljati države članice na Europskom vijeću. Prva mogućnost, koja bi zahtijevala jednoglasnu podršku svih država EU-a, predviđa zaduživanje na tržištima kapitala, pri čemu bi jamstvo dao europski proračun. Druga predviđa korištenje ruske imovine obuhvaćene sankcijama protiv Rusije.
Kako objašnjava Veber, EU je "upravo zbog tih dilema odlučio pomaknuti narativ sa zapljene na korištenje imovine". Ta semantička i pravna promjena, kaže autorica studije pripremljene za Europski parlament, ključna je. Time bi se izbjegle komplikacije vezane uz trajno oduzimanje vlasničkih prava i zamijenile bi se privremenom uporabom sredstava, koja počiva na reverzibilnosti.
Srž prijedloga korištenja ruskih sredstava mehanizam je reparacijskog zajma. Ukrajina bi dobila zajam za koji bi jamčila zamrznuta ruska sredstva. "Taj prijedlog nastoji uzeti u obzir sve kriterije međunarodnog prava", objašnjava Veber. Logika glasi: Rusija mora platiti reparacije, a ako to ne učini, što je prema reakcijama Moskve očekivano, zajam bi se naplatio iz njezinih zamrznutih sredstava kod klirinške kuće Euroclear. "Ako te reparacije ne bi bile plaćene, mehanizam bi se aktivirao", dodaje.
Pravna osnova za taj manevar doktrina je protumjera (engl. countermeasures). U međunarodnom pravu oštećena država (ili skupina država) može, kao odgovor na kršenje, privremeno prestati ispunjavati svoje obveze prema prekršiteljici, u ovom slučaju obvezu poštivanja imuniteta imovine. No Veber upozorava na stroge uvjete: mjere moraju biti proporcionalne i, što je ključno, reverzibilne. "Kad bi se to protupravno stanje završilo, odnosno kad bi se ruska agresija okončala, trebalo bi ponovno uspostaviti prijašnje stanje", naglašava.
Pitanje namjene
Velik dio ruskih obveznica već je dospio, što znači da se u trezorima više ne nalaze samo vrijednosni papiri, nego i likvidna sredstva (gotovina). To stvara takozvanu neočekivanu dobit, koja zapravo predstavlja kamate, a pravno je lakša meta od glavnice jer za nju ne vrijede ista pravila vlasništva. "Na temelju ugovora između Eurocleara i ruske središnje banke, Komisija je ocijenila da na kamate to vlasništvo ne vrijedi u istoj mjeri kao na glavnicu", kaže Veber. "Pravno gledano, klasifikacija je dakle drukčija." Do trećeg tromjesečja 2025. samo su ti kamatni prihodi iznosili gotovo četiri milijarde eura.
Pravnica upozorava da će ključna biti i namjena tih sredstava. "Najmanje je sporno ako se sredstva iskoriste izravno za reparacije, iako u pozadini čujemo i druge prijedloge", kaže, spominjući nabavu oružja.
"Riječ je o kriteriju proporcionalnosti, jer EU kršenjem određenih pravila međunarodnog prava odgovara na prethodno kršenje Rusije, to jest na agresiju protiv Ukrajine", kaže Maruša Tekavčič Veber, direktorica Instituta za međunarodno pravo i međunarodne odnose na Pravnom fakultetu u Ljubljani.
ECB: u pitanju je povjerenje u euro
ECB se u međuvremenu glasno protivi takvim rješenjima jer smatra da je na kocki stabilnost financijskog sustava. Lagarde upozorava da bi zadiranje u rezerve strane središnje banke poslalo poguban signal globalnim tržištima. "Prijelaz od zamrzavanja do zapljene imovine pravno je iznimno rizičan", rekla je. ECB se, osim svoje potencijalne uloge, boji i scenarija u kojem bi države globalnog juga masovno povukle svoja sredstva iz eurozone, što bi povećalo troškove zaduživanja, pojačalo inflaciju i destabiliziralo bankovni sustav. "Ako ne budemo poštovali vladavinu prava, izgubit ćemo kredibilitet potreban za očuvanje međunarodnog financijskog poretka", upozoravaju u ECB-u.
Osim ECB-a, prijedlogu EK-a nije naklonjena ni Belgija, gdje se nalazi sjedište Eurocleara. Država smatra da je time izložena mogućim ruskim protumjerama u obliku tužbi, na temelju bilateralnog investicijskog sporazuma potpisanog sa Sovjetskim Savezom 1989. godine.
Kremlj je tim mjerama već zaprijetio, uključujući zapljenu zapadne imovine u Rusiji. S druge strane, Belgija na dobitke ubire porez na dobit poduzeća, što je belgijskom proračunu u posljednje dvije godine donijelo 2,7 milijardi eura, pokazuju podaci Europskog parlamenta.
Mancevič: EU pokazuje nemoć
"Na tom se primjeru vidi nemoć EU-a, koji institucionalno jednostavno nije oblikovan ni pripremljen za suočavanje s tako velikim izazovom kakav je Rusija danas, a vjerojatno će biti i sljedeće desetljeće", kaže o zapletima oko korištenja sredstava direktor tvrtke NC3 i poznavatelj postsovjetskog prostora Denis Mancevič.
"Korištenje zamrznutih sredstava nedvojbeno nosi rizike", kaže Mancevič, jer bi Kremlj u tom slučaju zasigurno posegnuo za nacionalizacijom stranih poduzeća. Andrej Kostin, predsjednik ruske banke VTB i bliski saveznik Vladimira Putina, upozorio je da bi se "Moskva na korištenje zamrznutih sredstava za zajam Ukrajini odgovorila zapljenom imovine europskih ulagača u Rusiji. Nakon toga bi moglo uslijediti 50 godina sudskih sporova čak i nakon što bi mir u Ukrajini već bio postignut". Šef ruskog Vijeća za sigurnost Dmitrij Medvedev usporedio je korištenje sredstava za reparacijske zajmove s objavom rata: "Takvi bi se postupci prema međunarodnom pravu mogli smatrati posebnom vrstom casus bellija."
"Na tom se primjeru vidi nemoć EU-a, koji institucionalno jednostavno nije oblikovan ni pripremljen za suočavanje s tako velikim izazovom kakav je Rusija danas i vjerojatno će biti i u sljedećem desetljeću", kaže Denis Mancevič.
Tom je mjerom veoma izložena slovenska Krka. Što se tiče izloženosti domaćih farmaceutskih tvrtki ruskom tržištu i mogućih problema zbog zapljene imovine, analitičari francuske osiguravateljske kuće Coface procijenili su za Bloomberg Adriju da ruska vlada za takve mjere ima zakonsku osnovu još od 2023. "Zbog toga je vrlo vjerojatno da tvrtke koje posluju ondje već imaju pripremljene scenarije upravljanja tim rizikom", smatraju.
"S druge strane, i neka ruska poduzeća unutar EU-a već su bila nacionalizirana", dodaje Mancevič. Geopolitički promatrač smatra da će Rusija zasigurno odgovoriti dodatnim nacionalizacijama poduzeća u vlasništvu zapadnih kompanija. "No to čini već danas i činila je u prošlosti", kaže, "čim bi postojali dovoljni ekonomski interesi elita bliskih Kremlju".
.webp){kind=icon}
