Na klimatskom summitu COP30 u Belemu u Brazilu i summitu G20 u Johannesburgu u Južnoj Africi, međunarodna elita pokušala je pokazati da je multilateralizam još uvijek živ i zdrav. Prije svega, da su takvi multilateralni sastanci prikladan i učinkovit mehanizam za rješavanje najhitnijih izazova suvremenog svijeta, poput višegodišnjeg rata u Ukrajini.
Tada je u javnost procurio Donald Trumpov plan od 28 točaka za mir u Ukrajini.
Niska letvica
Epitaf multilateralizmu i ekonomskom pragmatizmu pokazao je da to nije istina. "Ako je netko očekivao da će se pitanje mira u Ukrajini regulirati multilateralno i prema načelima prema kojima je, primjerice, donesen Daytonski sporazum, onda jednostavno ne razumije suvremeni svijet", kaže izravni sigurnosni i geopolitički analitičar Klemen Grošelj. Stručnjak kaže da Trumpov plan odražava američku geopolitičku procjenu situacije u Europi, jer je sastavljen kao poziv Rusiji da se pridruži pregovorima.
Ljetvica je postavljena nisko za okupatora, neprihvatljivo visoko za opkoljene. To pokazuje da globalne uvjete diktiraju isključivo odnosi između velikih sila. Jedino je pitanje tko su to. To sigurno nisu zemlje koje su prisutne na međudržavnim konferencijama. SAD, Rusija i Kina su autonomni akteri koji u njima ne sudjeluju, već vode svoju vlastitu, bilateralnu igru.
"Umjesto multilateralizma, svjedočimo bilateralnim sporazumima koji koriste jačim i većim zemljama", objašnjava ekonomist Anže Burger s ljubljanskog Fakulteta društvenih znanosti. Kaže da je za multilateralizam došao posljednji čas, budući da međunarodne institucije ne mogu djelovati bez zajedničkih vrijednosti i ciljeva u kontekstu ozbiljnih globalnih izazova.
Je li Gaza budućnost Ukrajine?
Ukrajinski rat, koji već više od tri godine određuje europsku političku i ekonomsku stvarnost, svakako je jedan od njih. Kao i rat u Gazi, koji bi također trebao biti okončan Trumpovim dekretom od 20 točaka u listopadu. Paralele između dva sporazuma, odnosno njihovu genezu i strukturu, uočava i Jelena Juvan, voditeljica Odsjeka za obrambene studije na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani.
"Ako je itko očekivao da će se pitanje mira u Ukrajini regulirati multilateralno i prema načelima na kojima je, primjerice, donesen Daytonski sporazum, onda jednostavno ne razumije suvremeni svijet", rekao je geopolitički analitičar Klemen Grošelj.
"Zasad se čini da Trump želi što brže završiti rat u Ukrajini, slično sporazumu koji je postigao o Gazi, bez obzira na to što se borbe tamo nastavljaju, čak i intenziviraju", skeptična je.
Unatoč prekidu vatre, izraelske snage nastavljaju provoditi vojne operacije i u Gazi i na Zapadnoj obali. Također su prekršili prekid vatre s Libanonom, koji je sklopljen u studenom prošle godine uz posredovanje SAD-a i Francuske - bez uloge međunarodne zajednice - zračnim napadom na Bejrut, u kojem su ubili istaknutu osobu Hezbollaha.
Dva plana su u mnogočemu slična, ali nijedna od sličnosti nije pozitivna u smislu da ukazuje na njihov uspjeh. Nejasni su, općeniti, bez jasno definiranih prijelaza između faza i odgovarajućeg vremenskog okvira; bez razmatranja mehanizma njihovog nastanka ili završetka, odražavaju pojednostavljeni pogled autora. Prije svega, stvoreni su jednostrano i s puno osobne pompe s Trumpove strane.
"Ne znam zašto si uvijek tako prokleto negativan. Ovo je pobjeda. Prihvati je", Trump je prisilio izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da prihvati plan. Tako multilateralizam funkcionira u praksi u eri Trumpa 2.0; i do sada se ukrajinska priča također odvijala po ovom receptu.
U maniri modernog monarha, Trump je također izvršio pritisak na ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog putem objave na društvenoj mreži Truth Social, optužujući ga za nedostatak zahvalnosti za mirovni plan. Činjenica da se ovdje ne radi o pregovorima, već o uvjetovanosti dokazuje se činjenicom da ukrajinska strana ima vremena odlučiti do američkog Dana zahvalnosti, kada istječe Trumpov rok.
Ono što je možda najjasniji dokaz da je multilateralizam mrtav jest činjenica da je Trumpova doktrina maksimalnog pritiska rezervirana za američke saveznike, a ne za protivnike.
Trumpova eskapada
"Mirovni sporazum u Ukrajini u konačnici će biti sporazum između SAD-a s malim dodirom stavova EU-a te Rusije i Kine s druge strane", predviđa Grošelj. "To je multilateralizam, koji je danas moguć i izvediv." Juvan opisuje ukrajinski sporazum kao "kvačicu na Trumpovoj listi", koja će ga, po njegovom mišljenju, dovesti do Nobelove nagrade za mir. "On ne razmišlja o dugoročnim, strateškim posljedicama ni za Ukrajinu ni za Europu", gorko dodaje stručnjak.
Ako bi ukrajinska strana pristala na trenutne uvjete plana, to bi najviše značilo privremeni prekid neprijateljstava. "To je skup prilično nepovezanih i nejasnih uvjeta koji su stvoreni s ruske strane i predani Steveu Witkoffu, investitoru u nekretnine i Trumpovom savjetniku", sažima genezu prijedloga, koji prilično dosljedno slijedi ruske uvjete za okončanje sukoba, Denis Mancevič, direktor tvrtke NC3 i stručnjak za postsovjetski prostor.
"Ne znam zašto si uvijek tako prokleto negativan. Ovo je pobjeda. Prihvati je", rekao je Trump, prisiljavajući izraelskog premijera Benjamina Netanyahua da prihvati plan. Ovako multilateralizam funkcionira u praksi u eri Trumpa 2.0.
Trump je osigurao da pervoprichiny, kako Putin naziva svoje nacionalističko-šovinističke 'korijenske uzroke' ukrajinskog rata, postanu temelji na kojima će se graditi mir u Europi.
Ako to znači kraj Ukrajine, loš su znak za europsku sigurnost. "Zabrana širenja NATO-a na istok i ustavna neutralnost Ukrajine značile bi ostvarenje jedne od temeljnih geopolitičkih ambicija Rusije, a to je spriječiti Ukrajinu da se približi zapadnim sigurnosnim strukturama", sažima Juvan.
Iako su europski čelnici u ponedjeljak pozdravili napredak pregovora u Ženevi, proces ih gura u jasnu ulogu promatrača. "To pokazuje da EU nije geopolitički akter u očima SAD-a ili Rusije, jer nije u stanju provesti i podržati svoje stavove vjerodostojnom silom, bilo vojnom ili političkom", smatra Grošelj, ponavljajući svoju procjenu da sudbina Ukrajine definira sudbinu europske sigurnosti.
"Ono što se smatralo Trumpovom eskapadom postaje činjenica - SAD se povlači iz europske sigurnosne arhitekture", predviđa. To je posljedica američkih priprema za suočavanje s Kinom. Mir u Ukrajini nadilazi Europu, jer će odrediti buduću sigurnosnu arhitekturu svijeta, dodaje analitičar. Slijedit će "neizravni pregovori s Kinom, koji će podržati ruske stavove".
U ponedjeljak su Trump i kineski čelnik Xi Jinping, neočekivano prvi put od sastanka u listopadu razgovarali telefonom, prema Bloombergu. Tema razgovora, koji je Trump opisao kao "vrlo dobar", bila je i Ukrajina.
Trumpov plan od 28 točaka je jedno te isto u usporedbi s ruskim uvjetima, koje je Vladimir Putin najjasnije izrazio na summitu na Aljasci | Bloomberg
Putinova ekonomska rehabilitacija
Jedna od kontroverznijih točaka sporazuma je međunarodna ekonomska rehabilitacija, koja je, iz perspektive prioriteta Putinističkog režima, odmah iza cilja obnove carstva. Oligarhijski sustav jamac je njegovog kontinuiteta, koji se hrani zapadnim sankcijama.
Iako Kremlj ne mari previše za probleme stanovništva, situacija je obrnuta kada su u pitanju interesi političkih i ekonomskih elita, ozloglašenih oligarha, procjenjuje Mancevič. "Sankcije štete i Kremlju i ekonomskoj eliti i oligarsima, uključujući i one koji su Putinovi osobni bliski prijatelji."
U takvom okruženju, kombinacija rastućih vojnih izdataka, sporijeg rasta, snažne rublje i slabijih cijena nafte gura zemlju na rub kapaciteta njezinog ratnog gospodarstva. S obzirom na to da su, prema Ministarstvu financija, ruski prihodi od energetike pali za 20 posto u prvih osam mjeseci u usporedbi s 2024. godinom, analitičari predviđaju samo 1,4 posto rasta BDP-a za ovu godinu. To neće premašiti dva posto u sljedeće tri godine, dok ruska središnja banka čak upozorava na rizik od recesije.
"Rusija želi da se sankcije ukinu što je prije moguće kao dio šireg mirovnog sporazuma u Ukrajini", smatra Mancevič, dodajući da ekonomska rehabilitacija neće biti ni brz ni linearan proces.
Kada ratnu ekonomiju zamijeni ratna trgovina
Gospodarski oporavak će predvoditi globalno konkurentne industrije, kaže. "Nesumnjivo će se neke zapadne multinacionalne kompanije vratiti na rusko tržište, ali kratkoročno neće povratiti svoje predratne tržišne udjele", predviđa Mancevič. Rusko tržište su uglavnom podijelili kineski i djelomično indijski proizvođači.
Stručnjak ističe zavidnu razinu autarkije koju je putinistički aparat uspio uspostaviti tijekom ratnih nestašica. U mnogim segmentima, poput proizvodnje hrane, ojačala je domaća ponuda, koja je jaka i vrlo konkurentna, tvrdi.
Povratak Rusije na međunarodnu ekonomsku arenu bio bi "nesumnjivo pozitivan signal" za slovenske tvrtke, ali sigurno ne u mjeri u kojoj bi kompenzirao potencijalne padove na važnim izvoznim tržištima poput Njemačke, Francuske ili SAD-a.
No, što sprječava Moskvu da ekonomski ojača i obnovi ili čak proširi svoje ambicije u sljedećoj fazi ako se sankcije ukinu? "Postupno ukidanje sankcija znači da će, ako Rusija ponovi agresiju ili je čak proširi, one biti ponovno uvedene, ovaj put vjerojatno znatno brže nego što su bile nakon veljače 2022.", kaže Mancevič koji to vidi kao zaštitnu mjeru.
Juvan, s druge strane, smatra da bi popuštanje Putinu bio pozitivan signal njegovim imperijalnim metodama i ciljevima. Rusija iz rata izlazi kao pobjednica, ostvarivši svoje ciljeve upotrebom vojne sile, ekonomski i vojno jača tijekom primirja i bit će spremna za slične vojne kampanje ponovno za nekoliko godina, smatra.
"Ako je uspjela u Ukrajini, zašto ne i u baltičkim državama, Moldaviji ili čak Poljskoj?"
.webp){kind=icon}
