Brojanje gostiju nema smisla, fokus moramo prebaciti na nešto drugo

Počeo je rujan i špica turističke sezone polako jenjava. Kao i gotovo svake godine, statistika kaže jedno, a dojmovi s hrvatske obale nešto drugo. Možda još nije vrijeme za podvlačenje crte, ali za pretresti stanje u sektoru itekako jest, a za to nema boljih sugovornika od prekaljenih stručnjaka u tom području.

Veljko Ostojić koji upravlja Hrvatskom udrugom turizma (HUT) poručuje kako je, prema dosad ostvarenim rezultatima, turistička godina bila vrlo dobra. S tom ocjenom se slaže i Boris Žgomba, predsjednik Udruženja putničkih agencija pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i predsjednik uprave Unilinea koji ističe kako u visokoj sezoni imamo više od milijun gostiju u zemlji, što je na razini proteklih godina.

"Iza nas su ključni mjeseci kada ostvarujemo većinu turističkog prometa, a ove smo godine mogli vidjeti povratak čitave mediteranske konkurencije na scenu. Ne čudi stoga što ova godina u potpunosti razotkriva i (...) jake i (...) slabe strane turizma na Jadranu, ali i Mediteranu", objašnjava Žgomba.

Nakon jako dobre predsezone, ističe Ostojić, u samoj špici objekti visoke kategorije odlično su financijski radili uz visoku zauzetost. "Hoteli s pet zvjezdica u špici sezone bili su popunjeni 96 posto, kampovi s pet zvjezdica čak 100 posto, a hoteli s četirima zvjezdicama čak 93 posto", objasnio je Ostojić.

Statistika kaže jedno, a dojmovi s hrvatske obale nešto drugo | Depositphotos

Brojke ne lažu, ali problema očito ima. No nije u pitanju manjak turista, već višak objekata, ocjenjuje Žgomba. "Moramo biti svjesni (...) da posljednjih godina bilježimo značajan porast novih objekata za najam, osobito u segmentu vila, kuća za odmor, apartmana i čarter flote. Kada uzmemo u obzir da smo, gledano s aspekta dolazaka i noćenja, na razini prošle godine, očito je da će se pojaviti slabija popunjenost tih (...) objekata. Kao što sam ranije upozoravao, nakon nekoliko godina izrazite potražnje za ovim oblicima smještaja, sada smo se vratili u uobičajene turističke tokove, što je svakako dovelo do određenih izazova s kojima se susreću vlasnici tih objekata."

Ključni izazovi

Rast brojki možemo i trebamo priželjkivati, slažu se sugovornici, ali izvan glavne sezone, jer ako želimo održive destinacije, moramo rasteretiti špicu prometa. I tu dolazimo ponovno do ključnog izazova našeg turizma, a to je nepovoljna struktura smještajnih kapaciteta.

"Značajniji rast izvan glavne sezone može iznijeti samo hotelski smještaj. Posljedica najlošije smještajne strukture koju Hrvatska ima u usporedbi s mediteranskom konkurencijom je činjenica da ostvarujemo malu prosječnu dnevnu potrošnju po gostu, svega okvirno 140 eura. U Italiji i Španjolskoj je to oko 250 eura, a u Francuskoj oko 450 eura. To znači da iscrpljujemo naše vrijednosti i prirodno bogatstvo za male novce, što je suprotno našim željama i planovima", objasnio je Ostojić.

Depositphotos

Žgomba ističe kako smo se posljednjih godina navikli na dvoznamenkasti rast, zbog čega se sada vrlo često sve ostalo doživljava kao loše. "Kontinuirano ističem i zaista iza toga stojim (...) da brojanje svakog gosta nema pretjeranog smisla ni potrebe. Turizam je uslužna djelatnost, vrlo volatilna i osjetljiva na različita događanja te odstupanja pojedinih dana ili tjedana nisu ništa neuobičajeno.

Upravo zbog toga bismo se svi trebali fokusirati na stvarne pokazatelje uspješnosti turističke godine, a to su prije svega kvalitativni aspekti, a uz njih naravno i kvantitativne brojke, dakle primarno financijski učinak. "Hrvatska treba nastaviti raditi u smjeru održivog turizma te smanjenju sezonalnosti i to na način da se turistički promet maksimalno usmjerava u razdoblja pred- i postsezone. Potencijala za spomenuto svakako imamo", smatra Žgomba.

Višak kapaciteta?

Stručnjaci tvrde da Hrvatska sa svega 9,5 posto hotelskog smještaja u ukupnim smještajnim kapacitetima ima najnepovoljniju smještajnu strukturu na Mediteranu. Činjenica je da oko dvije trećine smještajnih kapaciteta u Hrvatskoj, približno 1,3 milijuna kreveta, čine objekti za kratkoročni turistički najam, bilo komercijalni ili nekomercijalni.

"Da budem potpuno jasan", kaže Ostojić, "pravi obiteljski smještaj kada gost boravi u objektu u kojemu živi obitelj je nešto izuzetno pozitivno i specifično za naš turizam. Takav vid smještaja treba i dalje razvijati podižući mu kvalitetu, uz ponovno razmatranje broja kreveta koji mogu registrirati građani, a time i plaćati 'socijalni' porez".

Naš problem su, ističe, silni apartmani odnosno stanovi te vikendice od kojih lokalna zajednica nema gotovo nikakve koristi, a koji u špici sezone silno opterećuju destinacije.

"Možemo zamisliti kako bi izgledao hrvatski turizam da smo u dvije godine izgradili 220 novih hotela, svaki s 500 kreveta?" |  Booking.com

Baš taj dio smještaja nastavlja bujati. U Hrvatskoj je u zadnje dvije godine na tržište stavljeno oko 110 tisuća kreveta u objektima za kratkoročni turistički najam. "To je ekvivalent od 220 hotela Ambasador u Opatiji ili Olimpija u Vodicama. Možemo zamisliti kako bi izgledao hrvatski turizam da smo u dvije godine izgradili 220 novih hotela, svaki s 500 kreveta?", pita Ostojić koji ujedno podržava Vladine namjere koje smatra prvim korakom k zaustavljanju agresivne gradnje i korištenja objekata za kratkoročni turistički najam.

S njim se u potpunosti slaže Žgomba, koji ističe kako je Zakon o turizmu korak u dobrom smjeru s obzirom na to da će lokalnoj samoupravi dati alate za potrebne odluke o boljem upravljanju destinacijom. "Prije svega tu mislim na zaustavljanje ili ograničenje gradnje pojedinih vrsta smještajnih kapaciteta, tamo gdje je to potrebno, budući da je nekontrolirana gradnja objekata za kratkoročni najam najveći problem za održivost turizma", smatra.

Žgomba uvijek naglašava da je pravi obiteljski smještaj, kada gost boravi u objektu u kojemu živi domaćin, nešto pozitivno i specifično za naš turizam i da takav vid smještaja treba i dalje razvijati.

U Hrvatskoj je u zadnje dvije godine na tržište stavljeno oko 110 tisuća kreveta u objektima za kratkoročni turistički najam | Bloomberg

To je goruće pitanje i prema Ostojiću i najveći problem daljnjeg razvoja domaćeg turizma "jer struktura smještajnih kapaciteta producira overturizam koji opterećuje sve više naših obalnih destinacija. (...) Svakako moramo što prije mijenjati  trenutni poslovni model koji dominantno potiče izgradnju nekretnina za potrebe kratkoročnog turističkog najma jer ti objekti ne stvaraju vrijednost destinacijama, nego ih neodrživo opterećuju, prijeteći trajnim tržišnim propadanjem".

Dakle, smatraju, treba poboljšati investicijsko okruženje i potaknuti investicije u kapacitete koji daju veću dodanu vrijednost, prije svega hotele i visokokvalitetne kampove. No Ostojić ističe kako treba i dalje poticati "pravi" obiteljski smještaj, odnosno smještaj kod domaćina, što je hrvatska specifičnost, naravno uz jasno preciziranje te kategorije.

Nezaobilazni problem

Osim rješavanja problema overturizma, domaći turizam bori se i s nedostatkom radne snage. Ostojić ističe kako su veće turističke kompanije, koje već godinama ulažu znatne resurse u privlačenje i zadržavanje cjelogodišnjih i sezonskih radnika, uspješno i na vrijeme popunile potrebna radna mjesta. Međutim, za srednje i manje subjekte, to pitanje ostaje ključan problem koji raste iz sezone u sezonu.

"U HUT-u inzistiramo na tome da iskoristimo puni potencijal domaće radne snage koja mora ostati nositelj turističke usluge. Trebali bi omogućiti svakome tko želi raditi pa makar i jedan sat da to može učiniti uz jednostavne i brze procedure ne radeći na crno nego legalno. Što se pak tiče stranih radnika koji će nam sigurno trebati, moramo dalje nastaviti s ubrzanjem i digitalizacijom postupka izdavanja dozvola i organizacijom sustava koji može što brže obraditi zahtjeve za izdavanjem radnih dozvola i viza", smatra Ostojić.

Domaći turizam bori se i s nedostatkom radne snage | Depositphotos

Pitanje radne snage je izazov s kojim se suočavaju gotovo sve zemlje u našem okruženju, pa tako ni Hrvatska nije iznimka. Do unatrag par godina, objašnjava Žgomba, prirodno smo se primarno kod potrage za radnom snagom okretali susjednim zemljama jer je takva integracija radne snage puno jednostavnija, no kao i neke druge zemlje Mediterana, bili smo primorani radnu snagu potražiti i na nekim drugim, izvaneuropskim zemljama.Tu smo se svakako susreli s brojnim novim izazovima, prije svega jezičnima, a onda i kulturološkima i svima ostalima.

Ključno je, smatra Žgomba, "aktivno raditi na kvalitetnoj integraciji strane radne snage te koliko je god moguće osigurati (njen) kontinuitet (...) te adekvatnu edukaciju".

Inflatorni pritisci

Veći hoteli su dobro plivali u inflaciji, no objekti nižih kategorija, naročito s dvjema zvjezdicama, koji su zbog inflatornih troškovnih pritisaka bili prisiljeni tražiti cijenu koju očito tržište nije prihvaćalo, bili su suočeni s poslovnim izazovima.

Ostojić ističe kako se vraćamo trendu koji je svake sezone bio sve izraženiji u razdoblju prije pandemije - objekti u koje se kontinuirano investira postižu značajno bolje rezultate od onih u koje se ne ulaže. Gosti traže vrijednost za novac.

"Posebno ove godine u kojoj se kompletna mediteranska konkurencija vratila na scenu, žestoko se boreći za goste na istim emitivnim tržištima na kojoj se borimo i mi, a istovremeno imamo situaciju da Njemačka, naše najveće i najznačajnije emitivno tržište, pleše na rubu recesije."

Veći hoteli su dobro plivali u inflaciji | Depositphotos

Zbog toga je, ističe Ostojić, upravljanje ovom turističkom godinom iz konteksta turističkih kompanija bilo vrlo kompleksno te je tražilo aktivno upravljanje poslovnim procesima na dnevnoj osnovi. No turističke kompanije su ponovno pokazale da imaju znanja, iskustva i odgovornosti napraviti dobar rezultat u vrlo izazovnim okolnostima.

Za razliku od organiziranog turizma, koji zna upravljati kompleksnom sezonom i zna jako dobro što je vrijednost za novac koji mora isporučiti gostima, "u Hrvatskoj imamo situaciju da je većina smještajnih kapaciteta izvan organiziranih sustava turističkih kompanija i tu nastaju problemi s procjenom uspješnosti sezone jer je popunjenost tih objekata značajno niža nego u organiziranom smještaju", objasnio je Ostojić.

Hotelske kompanije su turistički profesionalci koji znaju kako upravljati i ponudom i cijenama pa i na kraju ukupnim zadovoljstvom svojih gostiju. Hotelijeri poručuju kako je ovo je bila vrlo zahtjevna sezona, pa je i zahtijevala aktivno upravljanje poslovnim procesima na dnevnoj osnovi, "što znači i prilagođavanje cijena potražnji, u oba smjera, ako potražnja raste, s porastom cijena, ako (...) pada, s popustima".

Hotelijeri poručuju kako je ovo je bila vrlo zahtjevna sezona | Booking.com

"Što se tiče podizanja cijena, anketa koju smo napravili prije početka glavne sezone pokazala je da je oko 90 posto hotelskih kuća povisilo cijene u odnosu na lani do pet posto, a više jedino ako su izvršena veća ulaganja u pojedine objekte", objasnio je Ostojić.

Prema popunjenosti kapaciteta u turističkim kompanijama cijene su očito u tom dijelu turističke ponude dobro pogođene i u skladu s potražnjom. No živimo u društvu tržišne ekonomije i svaki poduzetnik definira cijene po vlastitom nahođenju.

"To je u potpunosti točno u djelatnostima u kojima ne postoji složeni lanac vrijednosti u kojemu svaka karika ovisi jedna o drugoj. No turizam je druga priča. Da budem jasniji, uzmimo primjer: naravno da svaki restoran (ili hotel) ima pravo i treba definirati cijene usluga koje pruža, no taj restoran (ili hotel) je dio lanca vrijednosti pojedine destinacije u užem i širem smislu. Posljedice pogrešnih poslovnih odluka ne trpi samo restoran (ili hotel) nego i destinacija koja se može proglasiti preskupom u odnosu cijene i kvalitete koju ona, odnosno poslovni subjekti koji posluju na njenom području pružaju. Zato je moja poruka da svi u turizmu trebamo jako dobro razmisliti pružamo li vrijednost za novac koji tražimo od gosta", smatra Ostojić.

Treba li nam više turista?

Hrvatski turizam ima potencijal na održiv način povećati doprinos turizma gospodarstvu, ali prvenstveno izvan glavne špice, i to orijentacijom na kvalitetu ponude, očuvanje resursa i na održivost destinacija.

Kakav nam turizam onda treba? Vrlo jednostavno – održiv! Žgomba ističe kako smo svi svjesni činjenice da je u vršnim periodima turističke godine naša infrastruktura preopterećena u većini destinacija. Održivost je ključna ako želimo osigurati daljnji razvoj turizma u Hrvatskoj.

Negdašnje gužve na Stradunu danas su postale prošlost | Depositphotos

"Pritom nam svima treba biti jasno da razvoj ne podrazumijeva nužno rast u broju dolazaka i noćenja, već kvalitetniju raspodjelu turističkog prometa, kvalitetu turističkih usluga te kvalitetu života domaćeg stanovništva. Hrvatska je napravila značajne iskorake s promicanjem održivog turizma ulaganjem u infrastrukturu, diversifikacijom ponude i jačanjem implementacije digitalnih alata u turizmu. Iako je potrebno određeno vrijeme da se takve promjene u potpunosti implementiraju i osjete, određeni pomaci su već sada vidljivi", zaključio je Žgomba.

Nije gotovo

Poruka iz HUT-a jasna je – najave za posezonu su obećavajuće na razini turističkih kompanija, što će poduprijeti dobar rezultat ostvaren ove godine.

Ako "je netko planove i očekivanja postavio realno te uzimajući u obzir sve poznate informacije, odnosno inpute, i realizacija bi trebala biti sukladno planiranim parametrima. Što se tiče trenda bookinga, posljednjih godina raste interes za last minute ponudama, a gosti vole i traže fleksibilnost u uvjetima te jednostavnost postupka rezervacija", smatra Žgomba.

Statistike dostupne putem eVisitora daju nam u gotovo realnom vremenu različite turističke podatke te se na temelju njih očekuje dobra turistička godina. Imali smo dobre rezultate u predsezoni, a i najava postsezone govori u prilog pozitivnim brojkama.

Sad samo ostaje za pričekati kraj godine kada ćemo imati i konkretnije financijske učinke turizma na cjelokupno gospodarstvo.