NASA je po drugi put u mjesec dana zaustavila lansiranje Space Launch Systema dizajniranog za povratak Amerikanaca na Mjesec. Prvobitno zamišljena 2010. godine, a za prvi probni let originalno planirana još 2017. godine, raketa bi, kako stvari stoje, trebala poletjeti najranije prije kraja rujna, a moguće i puno kasnije. NASA se nada kako će Amerikanci previdjeti desetljeće skupog neuspjeha i moliti se za najbolje.
Ne bi trebali. SLS-ov put do lansirne rampe nikada se nije trebao dogoditi. Zamišljen kao sredstvo za održavanje zaposlenosti u zrakoplovstvu i svemirskom programu u SAD-u, a djelomično temeljen na starijim projektima i dijelovima raketa, taj je projekt crpio sredstva i energiju.
Neki zagovornici tvrde kako lansiranje SLS-a označava početak "renesanse" američkog svemirskog programa. To je prva misija NASA-ina programa Artemis, osmišljenog za iskrcavanje Amerikanaca na Mjesec sredinom ovog desetljeća i s konačnim ciljem gradnje trajne lunarne baze. Sve će to zahtijevati funkcionalan i uspješan SLS, a ova misija – Artemis I – testirala bi njegove sposobnosti i poslala Orion, letjelicu koje će na kraju voziti astronaute, na put oko Mjeseca. Zvuči revolucionarno, ali stvarnost je takva da dok svemirske tvrtke iz privatnog sektora pomiču granice više od desetljeća program SLS se zbog kašnjenja i napuhanih proračuna odugovlačio.
Čitaj više
NASA po drugi put odgodila lansiranje rakete prema Mjesecu
NASA nije odmah navela i kada bi mogao biti sljedeći pokušaj lansiranja
03.09.2022
NASA se kritičnim probnim letom vraća na mjesec
Zbog problema s temperaturom jednog od glavnih motora otkazano je današnje lansiranje. NASA je za novi datum lansiranja odredila 2. rujna.
29.08.2022
Posljednji ljudi koji su posjetili Mjesečevu površinu stigli su putem misije Apollo 17 1972. godine. Kongres je otkazao tri naknadne misije zbog troškova, sigurnosti i slabljenja interesa javnosti i kreatora politike. Umjesto toga, NASA je snage usmjerila na program Space Shuttle, Međunarodnu svemirsku postaju i bogat robotski program istraživanja Zemlje i šireg Sunčeva sustava.
Zatim je u 2000-ima administracija Georgea W. Busha odlučila investirati u Constellation, iznimno skup program osmišljen kako bi doveo do stalne ljudske prisutnosti na Mjesecu. No troškovi su brzo izmakli kontroli, a NASA i njezini kongresni pokrovitelji činili su se nesposobnima i nezainteresiranima da ih kontroliraju.
Na primjer, kao mjera uštede, raketa za lansiranje posade – Ares I – uvelike bi se oslanjala na postojeće, dokazane sustave i komponente Space Shuttlea, uključujući booster rakete na čvrsto gorivo. Međutim, do ušteda nikada nije došlo. NASA je 2009. godine procijenila kako bi razvoj Aresa I stajao 24,5 milijardi dolara. U međuvremenu je u Kaliforniji sklepan startup pod nazivom SpaceX dovršavao razvoj svoje radne rakete Falcon 9 i svemirske letjelice Crew Dragon. NASA je u te nove letjelice uložila 396 milijuna dolara, a sada obje lete u misijama za američku svemirsku agenciju.
Američki predsjednik Barack Obama je 2010. godine otkazao lunarni program Constellation (uključujući Ares I), uz obrazloženje kako "smo već bili tamo". Plan je bio posjetiti asteroid u mjesečevoj orbiti, a zatim nastaviti na Mars. Kongres se nije složio s otkazivanjem radnih mjesta zaposlenih na projektu Constellation, pa je je NASA-inu odobrenju iz 2010. dodala odredbu kojom se od agencije zahtijeva "proširenje i modifikacija" postojećih ugovora za Constellation i Space Shuttle u ugovore za izgradnju SLS-a i vozila za posadu Orion. Cilj je bio zadržati radnu snagu koja broji tisuće zaposlenih sa svim svojim znanjima i vještinama.
No NASA je rano dala do znanja kako će SLS letjeti samo svake dvije do četiri godine, dovodeći u pitanje mogu li inženjeri doista biti u kondiciji, a misije sigurne s tako malom učestalošću lansiranja. U 2000-ima je Space Shuttle lansiran tri puta godišnje, a u 1990-ih čak sedam puta. Nasuprot tome, SLS – ako u svojoj prvoj misiji bude uspješan – neće ponovno letjeti do 2024. godine, kada se lansira Artemis II. SpaceX pak šalje letjelice gotovo svakog tjedna u 2022. godini, dok je RocketLab USA Inc. ove godine imao šest lansiranja. Tko zapravo održava američke zrakoplovne vještine u formi dok unapređuje zrakoplovno inženjerstvo?
Zaposlenici nisu bili jedine SLS-ove veze s NASA-inom prošlošću. Umjesto razvoja novog motor za ogromnu novu raketu, SLS-ovi inženjeri prilagodili su motor RS-25 koji je pokretao Space Shuttle. Za prva četiri lansiranja koristili su modificirani višak Shuttleovih motora koje je uskladištila NASA.
Buduća lansiranja koristit će nove RS-25 motore koje proizvodi Rocket Aerojet Rocketdyne po cijeni od otprilike 3,5 milijardi dolara za 24 motora za jednokratnu upotrebu, ili oko 145 milijuna dolara po motoru, i to u vrijeme kada su rakete i motori za višekratnu upotrebu trend u privatnom svemirskom sektoru. Obećane uštede još se nisu realizirale. I NASA-ini revizori nedavno su procijenili kako će jedno lansiranje rakete stajati 4,1 milijardu dolara – osam puta više od onoga što je agencija procijenila 2013. godine.
U međuvremenu se ukupni troškovi penju na 23 milijarde dolara. To je daleko od onoga što je NASA obećala Kongresu, a Kongres obećao američkom narodu kada je program zamišljen. "Ako ne možemo napraviti raketu za 11,5 milijardi dolara, trebali bismo zatvoriti trgovinu", rekao je 2010. godine senator s Floride Bill Nelson, koji je tada bio glavni politički sponzor programa. Danas je u ulozi šefa NASA-e.
Može se i bolje. Primjerice, motori za višekratnu upotrebu koji pokreću SpaceX-ov Falcon 9 stoje oko milijun dolara. 2019. je predsjednik i glavni izvršni direktor SpaceX-a Elon Musk tweetao kako se nada da će tvrtka Raptor Engine, koja će pokretati raketu Starship koju su sami razvili, na kraju stajati 250 tisuća dolara. Čak i ako je to krajnje optimistično (kao što Muska to zna biti), vrijedno je napomenuti da reprogrameri motora RS-25 nikada nisu obećali smanjenje troškova, niti im je Kongres dao poticaje da to učine.
Zapravo, čini se kako su uspjesi privatne svemirske industrije Kongres potaknuli na još intenzivnije inzistiranje na SLS. Između 2012. i 2022. su izdvojili više novca za SLS nego što je sama NASA tražila, unatoč napuhanim rokovima i proračunima.
Čini se kako Kongres ništa nije naučio iz neuspjeha koji SLS predstavlja te će i u narednim godinama nastaviti bacati novac u njega. Prošlotjedna otkazana lansiranja najnoviji su podsjetnici na to loše nasljeđe na kojem se i dalje ustraje.