Vladimir Putin sabotira europsku opskrbu energijom, a ekonomski su izgledi sumorni. Nije li to dovoljno da vlade uvedu izvanredno stanje? Pa ipak, europski ministri financija koji su se ovaj tjedan potrudili pojaviti u Bruxellesu izbacili su svoje uobičajene, smirene riječi: Europa radi na nepredviđenim okolnostima, ekonomska recesija još se uvijek može izbjeći i nemoguće je predvidjeti hoće li Rusija nastaviti ili ukinuti isporuku plina.
Svi su scenariji mogući, naravno. Osim toga, Rusija vrlo jasno energiju koristi kao oružje, sabotirajući punjenje europskih skladišta i to čini kako bi sankcije učinila dovoljno neugodnima da bi Europsku uniju prisilila preispitati svoje stajalište o Ukrajini.
Ne želim stvarati paniku. Međutim, uspavanost Europi neće donijeti ništa dobro. Čak i bez službenih upozorenja, tržišta se već pripremaju za krizu. Euro je od početka invazije pretrpio udarce, približavajući se paritetu američkom dolaru; a njemačka industrija zna da prekid opskrbe plinom ne znači samo recesiju, već i egzistencijalnu krizu za "Made in Germany".
Doista, dok su ministri financija EU-a paradirali svojim iscrpljujućim nizom vjerojatnih scenarija za zimu, Međunarodna agencija za energiju (IEA) zazvonila je na najstroži alarm dosad, sugerirajući da svijet svjedoči složenoj energetskoj krizi bez presedana – a možda smo tek na početku toga. Jezik je zastrašujući, ali ton puno bolje odgovara ozbiljnosti situacije nego puste želje koje dolaze iz Bruxellesa.
Važno je pogoditi pravu notu jer Europljani moraju čuti koliko je situacija ozbiljna. Bez sadašnjeg očuvanja dovoljne količine plina, Europa zimi neće moći odahnuti. Vlade umove svojih ljudi moraju fokusirati i pripremiti ispravan politički odgovor. Francuski ministar financija Bruno Le Maire jedan je od rijetkih koji je rekao kako bi Rusija za stvaranje maksimalne štete mogla potpuno prekinuti dotok. Predlaže da se Europa treba pomiriti s potpunim prekidom i raditi na planu kojim će se odrediti koji sektori imaju prioritet u pogledu korištenja energije. Također je sugerirao da će potrošači morati smanjiti osobnu potrošnju – što znači promjenu naših svakodnevnih navika.
To je, naravno, teška politička pozicija. Sve je veći bijes javnosti zbog krize troškova i inflacije. Sve je to pogoršano Rusijom, dijelom njezine strategije za smanjenje podrške Ukrajini dovodeći europsku industriju do točke prijeloma. EU se tome mora suprotstaviti preuzimanjem kontrole nad narativom – podsjećajući građane, institucije i korporacije da je ovo kriza koju je proizveo Putin i da joj se velikim žrtvovanjem mora suprotstaviti.
Ne možete mirno sjediti kada znate da će uragan doći. Da bi se pripremili, europski dužnosnici moraju odgovoriti na vitalna pitanja. Jesu li oni – i njihovi ljudi – voljni podnijeti ekonomsku bol? Nijedan se rat ne može dobiti jeftino. Ukrajina nije izuzetak.
Je li Europa voljna rasporediti više resursa? Trebamo ekvivalent trenutku Maria Draghija kada je kao tadašnji predsjednik Europske središnje banke "čime god bude potrebno'' pomogao stabilizirati krizu eura 2012. Ovog puta, to bi ublažilo utjecaj rata, ali i prikupilo podršku javnosti i usadilo spremnost na žrtve. Bit će to težak zadatak za svakog političara. No umanjivanje važnosti problema neće pomoći da on nestane.