Pad rejtinga Italije na špekulativnu razinu malo vjerojatan

Nakon što je talijanski parlament nedavno prihvatio prijedlog proračuna za 2024. godinu, u idućih nekoliko tjedana niz kreditnih agencija trebao bi revidirati svoje ocjene talijanskog kreditnog rejtinga. Kod nekih agencija, on je na samom rubu između investicijske i špekulativne razine i njegova promjena na lošiju ocjenu donijela bi znatne izazove za talijanske i europske financije. Talijanski dug se kreće na razini od oko 140 posto bruto domaćeg proizvoda koji je lani iznosio oko dva bilijuna eura, a strah od mogućih problema obično stvara pritisak na rast prinosa na obveznice dužnika.

No prinosi na obveznice ne moraju uvijek odgovarati razinama koje impliciraju kreditni rejtinzi tih dužnika. Najčešće takvi slučajevi signaliziraju da tržište anticipira promjenu kreditnog rejtinga dužnika. U slučaju talijanskog duga, investitori kotiraju cijenu u skladu s trenutnom razinom talijanskog kreditnog rejtinga.

Razlika prinosa na talijanske obveznice u odnosu na njemačke (tzv. spread) kreće se oko 200 baznih bodova, što je niže od prošlogodišnjih vrhunaca od 250 baznih bodova dosegnutih u jeku nestabilnosti tržišta kapitala.

Na donjem grafičkom prikazu vidi se da je Italija na samoj regresijskoj krivulji odnosa kreditnih rejtinga i spreadova na obveznice. Drugim riječima, investitori ne očekuju promjenu kreditnog rejtinga unatoč visokom javnom dugu, povišenom proračunskom deficitu i mogućoj fiskalnoj nedisciplini ususret donošenju novoga državnog proračuna.

Izuzev razmišljanja investitora, postoji još razloga zašto smanjenje kreditnog rejtinga Italije na špekulativne razine nije vjerojatno. Italija je treće po veličini gospodarstvo Europske unije te će čelnici EU-a i Europske središnje banke (ECB) vjerojatno nastaviti s naporima ne bi li spriječili da Italija, ponovno nakon iskustva ranih 2010-ih godina, zapadne u dužničku krizu.

Prigodan alat ECB-a

ECB je sredinom 2022. godine osmislio zgodan alat koji mu, čak i u vrijeme kvantitativnog stezanja, omogućuje kupnju obveznica pojedinih zemalja kako ne bi došlo do značajnije diskrepancije u kamatnim stopama unutar eurozone.

Radi se o Transmisijskom protekcijskom mehanizmu koji dopušta kupnju državnih i municipalnih obveznica (a u nuždi i korporativnih) s dospijećem od jedne do 10 godina na sekundarnim tržištima. Stoga, ako Italiji značajnije poraste spread, ECB može posegnuti za tim alatom kako bi oslabio pritisak na trošak talijanskog zaduživanja.

Kompozitni rejting država (S&P, Moody's, Fitch) u odnosu na spread na 10-godišnju njemačku državnu obveznicu | Bloomberg, BBA Analytics

Gledajući imovinu kod najvećih ulagača s hrvatskog područja, smatramo da su učinci eventualnog smanjenja promjene rejtinga na financijski sustav u Hrvatskoj prilično ograničeni, ako uopće postoje. Mirovinski fondovi, prema podacima s polovice ove godine, drže 200-tinjak tisuća eura talijanskih obveznica u portfeljima (u međuvremenu je možda došlo do dokupljivanja ili prodaje), i to samo dobrovoljni fondovi. Regulativa obveznim mirovinskim fondovima ne dozvoljava ulaganje u talijanski dug s obzirom na to da Italija prema svim trima relevantnim kreditnim agencijama ima niži rejting od Hrvatske.

Hrvatske banke u svojim portfeljima s 31. srpnjem 2023. posjeduju svega 20 milijuna eura talijanskih obveznica, što je samo 0,2 posto dužničkih vrijednosnih papira u portfeljima banaka, stoga ni tu ne vidimo učinke eventualnog (iznenađujućeg) spuštanja talijanskog kreditnog rejtinga.

Spuštanje kreditnog rejtinga povisilo bi cijenu zaduživanja Italije, ali posljedično i talijanskih kompanija s obzirom na to da bi tada došlo do snižavanja kreditnog rejtinga kompanija zbog povišenja rizika same države. Zaduživanje talijanskih nefinancijskih kompanija već je poskupjelo za 3,77 postotnih bodova ako usporedimo kolovoz ove godine s krajem 2021. godine.

Dodatan rast kamatne stope uzrokovao bi pad investicija, a samim time i domaćeg gospodarstva. Kombinacija fiskalnog zaoštravanja (što bi bilo nužno nakon eventualnog pada kreditnog rejtinga) i pada gospodarstva Italije zasigurno bi nepovoljno utjecala na zemlje Adria regije. Naime, prosječno 10 posto robnog izvoza zemalja Adria regije odlazi u Italiju, stoga bi se rast cijene zaduživanja Italije odrazio i na stanje gospodarstava u regiji. Usporavanje talijanskog gospodarstva već je i potvrđeno, što možemo vidjeti iz pada robnog izvoza svih zemalja Adria regije u Italiju.