Ove subote ujutro deseci milijuna ljudi diljem svijeta uključit će svoje televizore kako bi gledali stariji engleski par kako se u blještavoj kočiji prevozi do Westminsterske opatije, gdje će biti okićeni krunama mnogo većima nego što opravdava suvremena važnost njihove nacije. Kraljevska obitelj dio je Britanije koja još uvijek izaziva fascinaciju poput raskošnih sapunica.
Cinik bi mogao reći da će izostanak Meghan, vojvotkinje od Sussexa, malo smanjiti TV gledanost na ceremoniji. Da je najavljeno njeno prisustvo, neki bi gledali hoće li američka supruga princa Harryja pokrenuti svađu ili će se netko od članova kraljevske obitelji možda osvetiti za svu tugu koju su joj njezini verbalni napadi nanijeli.
Mlađi sin kralja Karla III. – "rezervni" kako sebe naziva u naslovu svoje autobiografije – prisustvovat će ceremoniji, ali će se zatim požuriti natrag u svoj novi dom u Kaliforniji, gdje su, čini se, on i Meghan cjenjeniji nego u Britaniji. Međutim, prije no što će odletjeti, svjetska publika bit će počašćena spektaklom kakav Britanci izvode bolje nego itko drugi, s gardistima i zveckavom konjicom, odorama i draguljima, raskošima i ceremonijama koje će otopiti i najhladnija republikanska srca.
Čak bi i neki od onih Britanaca kojima je pomalo neugodno zbog sve te halabuke oko preobrazbe starog princa od Walesa i njegove dugogodišnje ljubavnice u kralja Karla III. i kraljicu Kamilu mogli krišom pogledati. Usred ekonomskih i političkih problema u zemlji, sjajno je ponuditi predstavu koja će nas razveseliti, čak i ako ne kupujemo neukusne suvenire.
Nakon desetljeća oštrog medijskog seciranja ekscentričnog Karla , posebice, njegova katastrofalnog prethodnog braka s princezom Dianom, danas postoji velika žudnja javnosti da njegova vladavina uspije. Žele biti zadovoljni njime. Neočekivano, čini se da nudi barem mogućnost da nastavi put svoje majke koja je bila poznata kao utvrda stabilnosti u naciji koja pati od dugotrajne krize samopouzdanja.
Od smrti kraljice Elizabete II. 8. rujna, kralj gotovo da nije pogriješio. Osim bljeska nezadovoljstva, koja je izazivala mnoge kritike u prošlosti, onog kada se olovka kojom je pokušavao potpisati na dokumentu osušila, ponašao se kraljevski ljubazno, pa se čak i prilično često smiješio. Njegov prošlomjesečni državni posjet Njemačkoj ocijenjen je kao trijumf.
Dio zasluga za to pripada činjenici da je napokon, daleko nakon dobi za mirovinu većine odraslih, dobio posao za koji je tako dugo čekao. No čini se da je puno postigla i njegova supruga, koja ga uveseljava i putuje zemljom pokazujući dobro raspoloženje i šarm koji je osvojio mnoge bivše sumnjalice, uključujući mene.
U prošlim vremenima, uloga Camille Parker Bowles kao kraljeve gotovo doživotne ljubavnice – "treće osobe" u njegovu posljednjem braku, kako ju je Diana gorko opisala u ozloglašenom televizijskom intervjuu za BBC 1995. – činila se pomalo jadnom. Kao urednik novina, te sam godine slučajno bio na ručku s kraljičinim privatnim tajnikom. Spomenuo sam mu da sam čuo da se Parker Bowles, koja je već živjela odvojeno od supruga, sada napokon i službeno razvodi.
Moj je gost od šoka i užasa ispustio nož. Unatoč njegovoj ključnoj ulozi u Buckinghamskoj palači, nitko se nije potrudio obavijestiti kraljičinog najvišeg birokrata o ovom razvoju događaja. Odnosi između Elizabete i njezina sina bili su tako daleki da ne vjerujem da je i ona znala. Za mog prijatelja, privatnog tajnika, ta je vijest bila nepoželjna. To je stvorilo mogućnost da se Charles na kraju oženi Camillom, za što je vjerovao da je katastrofalna mogućnost: "Ako je oženi, ona će postati kraljica. I mislim da se Britancima neće svidjeti!"
Prije gotovo 30 godina složio sam se s tim mišljenjem. Danas je većina kraljevih podanika zaboravila detalje Karlove i Kamiline duge, tajne veze, ako su ih ikada i znali. U doba kada su razvodi, pa čak i kraljevski, uobičajeni, oni su spremni oprostiti i zaboraviti. Oni su samo zadovoljni što je Kamila, kao kraljeva supruga, naizgled pružila sreću koja mu je izmicala veći dio života, čak iako je nekima od nas pomalo neugodno što je inzistirao na tome da njegova nekadašnja ljubavnica, danas žena, dobije vlastitu krunu.
Odraz iznimno male galaksije britanske kraljevske gospode, žena i ljubavnica pokazuje činjenica da će među gostima u subotu biti Andrew Parker Bowles, nekoć Camillin suprug, otac njezino dvoje djece – i još uvijek njezin najbliži pouzdanik. Gotovo je satirično da je ova poletna ličnost, koju su prijatelji uvijek oslovljavali s "brigadiru", u mladim danima, između mnogih drugih, bio u vezi s Karlovom sestrom, princezom Anne – i zapovijedao je konjičkom pratnjom na Charlesovu vjenčanju s Dianom 1981. godine.
Blago je reći da je brigadir šarmer. Prije nekoliko godina, moja supruga i ja smo ga ugostili na večeri i posjeli ga pokraj lijepe mlade Kanađanke koju nikada prije nije upoznao. Kad je otišla, djelovala je ošamućena iskustvom da ju je beskrajno zločesti bivši vojnik zadirkivao: "Rekla sam mu stvari koje nikad nikome nisam govorila, o svojim prvim ljubavnicima!" Ključno je za Andrewa i Kamilu što su oboje zabavni. Ovaj kralj nikad neće biti zabavan, ali čini se da ga je ponovni brak učinio manje turobnim i samosažaljivim.
Tranzicija s kraljice Elizabete na kralja Karla ostvarena je bez ikakve nacionalne traume koja se uvelike predviđala tijekom kraljičina života. Od Karlova dolaska na prijestolje, odnosi s javnošću para vješto su vođeni. Camilla se nekada smatrala lijenom. Danas, iako pod vidnim stresom – tko ne bi bio, kao običan puk sada zarobljen u pozlaćenom kavezu? – ona pokazuje prijateljski nedostatak pretencioznosti, što izaziva pljesak. Sa svojih 75 godina jedva može parirati glamuru mrtve princeze Diane. Ali notorno opaki britanski tabloidi su novom monarhu i njegovoj supruzi omogućili neočekivani medeni mjesec od kritika.
U očima nas monarhista, sve je to dobrodošlo. Ne postoji racionalan razlog za postojanje nasljednog šefa države koji potječe iz obitelji koja ima jednako njemačkog i britanskog podrijetla. Ipak, gdje god u svijetu pogledamo izabrane predsjednike, zahvaljujemo našim zvijezdama što takvim ljudima uskraćuju ulogu šefa države u našem političkom sustavu.
Sumnjam, međutim, hoće li Karlo i dalje imati tako laganu vožnju, uživati u kontinuiranom medijskom odmoru, nakon subotnje ceremonije. Za početak, on je star. Zbog toga je neizbježno da njegovoj vladavini neće nedostajati zvjezdana prašina koja je pala na mladu kraljicu Elizabetu kada je stupila na prijestolje 1953. godine – a to bi bilo posuto i po princu Williamu i njegovoj supruzi Kate da se Karlo odlučio povući u mirovinu, u svoju voljenu privatnu kuću, Highgrove, ostavljajući starijeg sina da preuzme krunu umjesto njega.
U prirodnom poretku stvari, sada se čini da će William biti sredovječan kad postane kralj. Istina, ne postoji presedan da je posao preskočio generaciju u korist mlade krvi, ali ja sam među onima koji su mislili da bi bilo pametno da Karlo preda vlast, točnije kuglu i žezlo.
Najveća prijetnja britanskoj monarhiji ne dolazi od njezinih aktivnih protivnika, kojih je još uvijek relativno malo, već od puno većeg udjela stanovništva, osobito mladih, koji su ravnodušni. Moja žena i ja, kao djeca, željno smo gledali krunidbu kraljice Elizabete na TV-u, kao i većina zemlje. Naše selo u Berkshireu, poput tisuća drugih zajednica, održalo je proslavu kojoj su prisustvovali gotovo svi stanovnici, a ja sam vodio štand s pikadom.
Malo toga je planirano za nadolazeći vikend. Moja djeca i unuci sumnjam da će se potruditi gledati ceremoniju. Oni nisu republikanci, samo ih ne zanima. Vjerujem da bi bili više angažirani da su William i Kate zauzeli krunidbenu kočiju, a ne stari ljudi.
Anketa YouGova prošlog tjedna pokazala je da je, dok 58 posto Britanaca i dalje podržava monarhiju, 26 posto za izbor šefa države. I dok 78 posto starijih od 65 podržava zadržavanje kralja, samo 32 posto onih od 18 do 24 osjeća isto. Nekih 38 posto ove mlade skupine želi izabranog šefa države i sumnjam da će postati monarhisti kako budu stariji.
Zatim, mislim da će Karlova neobičnost – a on je doista čudan – ponovno isplivati na površinu, stvarajući neugodnosti. U svaku kuću u kojoj boravi nosi sa sobom vlastite ručnike i slično – čak i organsko vino. Kad bi bilo tko od nas ostalih učinio tako nešto, bili bismo optuženi za nepodnošljivu neučtivost.
Zatim, mnogi od nas očekivali su da će, kad Karlo preuzme prijestolje, neke od apsurdno ekstravagantnog portfelja palača i kuća – Buckinghamska palača, dvorac Windsor, Balmoral, Sandringham, Clarence House, Highgrove, Dumfries House i dvorac Mey, da spomenemo samo najistaknutije – riješiti. No Karlo je nedavno naručio novi vrt u Sandringhamu, koji će koštati stotine tisuća dolara.
Malo je znakova štednje u njegovoj imovini ili bilo čemu drugom. Jednom mi ga je dvorjanin opisao kao "najneubrojivijeg čovjeka kojeg poznajem", što znači da nema pojma koliko išta košta, jer ga nitko nikada nije tjerao da razmišlja o tome, iako je njegova majka o tome neprestano razmišljala. Tajnovitost koja okružuje prijenos golemog bogatstva kraljevske obitelji na novu generaciju, bez svih poreza, također je ostavila loš okus.
Karlo posjeduje doista kraljevski osjećaj vlastitog prava, poznat u 18. stoljeću, ali prilično slab u 21. stoljeću. Malo Britanaca želi jeftinu "biciklističku monarhiju" nalik skandinavskima ili nizozemskima. Međutim, u vrijeme teških nacionalnih ekonomskih poteškoća, čini se da kralj ishitreno želi zadržati svoju naviknutu rasipnost.
On zaslužuje, a danas i prima, puno priznanje za svoju pionirsku predanost isticanju klimatskih promjena kroz četiri desetljeća. Ali njegov opći pristup okolišu nije realan jer je nesvjestan ekonomije. Godinama je pozivao na promjenu dijelova britanskog poljoprivrednog zemljišta s obradivog na travnjake. Činilo se da ne primjećuje da bi bilo nemoguće pronaći životinje koje bi to unosno pasle. Također je naširoko kritiziran kao licemjer zbog stalne uporabe privatnih zrakoplova i helikoptera, ne obazirući se na vlastiti ugljični otisak.
Nema sumnje u kraljeve dobre namjere, ali njegov intelekt je nediscipliniran jer nitko nikada nije inzistirao na tome da treba biti nešto drugo. Moja prijateljica koja je bila na čelu vladine komisije za borbu protiv droga jednog je dana pozvana u Highgrove da razgovaraju o svojem radu. Nakon toga mi je opisala, s malo ljutnje, kako joj je princ Charles dopustio da 10 minuta priča o drogama, a zatim je iznenada dometnuo: "Nije li užasno što se događa brazilskoj prašumi?"
Ostajem optimist za britansku monarhiju ako kralj sačuva diskretnu šutnju o javnim pitanjima koja je usvojio od svog pristupanja; ako Kamila nastavi igrati svoju neočekivanu ulogu nacionalne tete i ako nametne oštre rezove prenapetoj i prilično nevoljenoj kraljevskoj obitelji i njezinoj sramoti palača i očekivanja.
Subotnji krunidbeni cirkus gotovo će sigurno biti uspješan jer su Britanci dobri u tim stvarima. Osjećam mrvu suosjećanja prema princu Harryju, koji će sigurno tijekom ceremonije razmišljati o činjenici da je krunu trebala dobiti njegova majka, a ne Kamila, koju prezire. Ali to je šoubiznis.
Naravno, u 21. stoljeću kraljevstvo i slično su gluposti, ali relativno bezazlene gluposti koje mnogima pričinjaju zadovoljstvo. Brend Royal pravi je marketinški adut za Britaniju – nešto što Francuzi i Nijemci nemaju i, usuđujem se reći, na što su mnogi Amerikanci pomalo ljubomorni. "Živio kralj!" zvuči kao čudan slogan kad stari dečko ima 74 godine. Više sam sklon zavapiti: "Živjela monarhija!" da spriječimo da nam na čelo države dođe Boris Johnson ili Donald Trump, nebesa neka nam pomognu.