.webp){kind=icon}
Šest mjeseci nakon napuštanja kancelarske dužnosti Angela Merkel je u prvom javnom pojavljivanju pred većim auditorijem ovoga tjedna u Berlinu govorila o tome kako je doživljavala kontakte s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom tijekom više od 15 godina političkog života na svjetskoj pozornici.
Pritom nije došla kako bi uputila ispriku, što su možda očekivali oni koji misle kako je njezino postavljanje prema Putinu bilo preblago i da je, zajedno s njezinim prethodnikom Gerhardom Schröederom, Njemačku previše energetski vezala za Rusiju.
Merkel je u razgovoru, organiziranom na pozornici Berlinskog ansambla u središtu Berlina koji je utemeljio Bertolt Brecht, rekla da je oduvijek znala kako trgovina i dijalog sami nisu dovoljni da Putina pretvore u dobrog susjeda. No, kako veli, što je Njemačka drugo mogla učiniti: ignorirati najveću zemlju na kontinentu?
Kako je rekla, brzo je shvatila da Putin "mrzi" demokraciju i želi "uništiti" Europsku uniju koju je vidio kao sredstvo vezivanja bivših sovjetskih republika, poput Ukrajine, koje on vidi kao područja pod ruskom sferom utjecaja, na NATO.
Loš kompromis
Priznala je da kompromis u NATO-u iz 2008. godine nije bio idealan. Tada je blokirala ideju početka procesa koji bi vodio članstvu Ukrajine i Gruzije u NATO-u, uvjerena kako bi takav korak isprovocirao rat kakav Putin sad vodi u Ukrajini. Kompromis se sastojao u tome da se kaže kako bi se Ukrajina i Gruzija jednom mogle priključiti NATO-u, no ne u tom trenutku. To je razočaralo Ukrajinu, ali i razljutilo Putina.
Merkel se ne slaže da je njezin odgovor bio preblag kada je Putin anektirao Krim jer je Rusija izbačena iz skupine G8 koja je ponovno postala G7 skupina gospodarski najmoćnijih zemalja svijeta.
Također kaže kako je pomogla održati jedinstvo EU-a i zapadnih zemalja u odnosu prema Rusiji jer je upravo to ono što Putin želi razbiti.
Merkel se u objašnjavanju razvoja događanja vraćala na dogovore iz Minska iz 2014. i 2015. u kojima je sudjelovala kao jedan od posrednika između Putina i lidera Ukrajine u to vrijeme.
Rezultat nije bio sjajan jer je Ukrajina zapravo morala popustiti Rusiji u tretmanu istočne regije Donbas u zamjenu za prekid vatre koji nikad nije potpuno učvršćen.
Merkel smatra kako su ti sporazumi Ukrajini kupili dragocjeno vrijeme za pripremu za ruski napad do kojeg je ove godine došlo. Premda, kako kaže, njezino srce kuca za Ukrajinu, imala je obvezu baratati sa stvarnim stanjem stvari, a Minsk je barem privremeno zajamčio mir.
Neoprostiva greška
Zamišljena i artikulirana, kako je izgledala na pozornici, Merkel je podsjetila na nekadašnjeg britanskog premijera Nevillea Chamberlaina koji je nakon Minhenskog sporazuma s Adolfom Hitlerom 1938. oko tadašnje Čehoslovačke rekao kako se nada da je mir osiguran.
Tada su nacisti već pripojili Austriju i pripremali se progutati Čehoslovačku, tvrdeći da sudetskim Nijemcima prijeti uništenje. Odjeci tih zbivanja trebali su biti prisutni i tijekom pregovora u Minsku nakon što je Putin već stavio ruke na Abhaziju, Osetiju, Krim i Donbas.
Kao Chamberlain, i Merkel može ostati u sjećanju kao predstavnica demokratskog svijeta koja je nastojala izaći ususret tiraninu kojemu se nikad niti ne može uspješno izaći ususret. U oba se slučaja može dogoditi da dva inteligentna i sofisticirana političara ostanu u sjećanju kao premekani kada su trebali biti čvrsti.
No, ipak, ove usporedbe zaslužuju jednu napomenu. Ono što sada izgleda jasno tada nije moralo tako izgledati. Hitler se možda mogao zaustaviti na Čehoslovačkoj i ne napasti ostatak Europe. Putin je mogao pokušati osnažiti rusko gospodarstvo i ugled umjesto da svoju državu pretvori u međunarodnog izopćenika. Moglo se dogoditi da umre ili da bude svrgnut s vlasti. Čak ni Merkel nije mogla predvidjeti koliko će izoliran, fizički i mentalno, završiti Putin.
Neupješna diplomacija
Diplomacija nije pogrešna samo zato što nekad ne uspije, rekla je Merkel u intervjuu i dodala da ne žali jer niti nije mogla učiniti više kako bi se sadašnja tragedija spriječila.
Prije godinu dana izgledalo je da je učinak 16 godina vladavine Merkel pozitivan. Bila je lider malih koraka, no samouvjeren, te je uspjela održati na okupu Njemačku, Europu i ponekad cijeli Zapad. Mekan odnos prema Rusiji i Kini bio je tek djelić njezine kancelarske priče.
Sada je Putin tu priču i razmišljanje o Merkelinu nasljeđu okrenuo. Fusnote su postali naslovi.
Neoprostiva je stoga Merkelina greška što, ako je, kako tvrdi, već razumjela prijetnju koja dolazi od Putina, Nijemcima i Europi nije objasnila o čemu je zapravo riječ. Ne iskomuniciravši to, Europu je ostavila nepripremljenom.
