.webp){kind=icon}
James Stavridis postao je vrhovni zapovjednik Sjevernoatlantskog saveza (NATO) 2009. godine, kako prvi časnik američke mornarice kojem je ta dužnost dodijeljena. Nakon generala Dwighta Davida Eisenhowera i ostalih 14 generala, naslijedio je poziciju vrhovnog zapovjednika. Kako kaže jedan Stavridisov prijatelj: "Shvaćam zašto su konačno odabrali admirala, treba im netko tko će hvatati pirate!"
Uz mnogo obaveza od rata u Afganistanu, napete mirovne operacije na Balkanu i ne tako davne ruske invazije na NATO-va partnera Gruziju, kao i mnoge cyber aktivnosti, Stavridisu je punu pozornost privukla ideja potjere somalijskih pirata uz istočnu obalu Afrike.
Somalijski pirati su brodove otimali alarmantnom brzinom, uključujući i vrlo publicirano zarobljavanje broda Mærsk Alabame, po čijem događaju je snimljen film Kapetan Phillips, nazvanom po trgovačkom kapetanu koji se predao u ruke piratima kako bi oslobodio svoju posadu. Američka mornarica je Richarda Phillipsa spasila u travnju 2009. godine, mjesec dana prije nego je Stavridis preuzeo zapovjedništvo nad NATO-om, ali Phillipsova patnja bila je dobar prikaz stvarnosti svega kroz što su trgovački brodovi u to vrijeme prolazili.
NATO i Europska unija (EU) poslali su flotile ratnih brodova kako bi uspostavili tranzitne koridore za zaštitu trgovačkih brodova. Zadaća Stavridisa je bila koordinirati rad s Međunarodnom pomorskom organizacijom, agencijom Ujedinjenih naroda u Londonu koja regulira komercijalni tranzit, kako bi se stvorile sigurnosne smjernice za pomorski tranzit, a sve u uskoj suradnji s vojskom i brodarskim kompanijama. S vremenom se pokušala riješiti situacija na kopnu, poput ekonomskih poteškoća i oružanih sukoba koji su služili kao motivacija piratima da izvode drske napade. Svom timu je Stavridis podijelio primjerke izvrsne knjige The Pirates of Somalia autora Jaya Bahadura iz 2011.
Piratski brod
U konačnici, uska suradnja i zajednički napori vojske i brodarske industrije doveli su do dramatičnog smanjenja uspješnih piratskih napada. Podržali su tzv. Task Force 151 s izvanrednim međunarodnim doprinosom, čije sjedište je u Bahreinu i koja je danas pod brazilskim vodstvom. Uz kombinaciju operacije konvoja, boljim uvjetima sigurnost na trgovačkim brodovima (osobito korištenjem naoružanih sigurnosnih timova), razmjenom obavještajnih podataka i agresivnim akcijama na kopnu kojima su se progonila piratska uporišta, uspjelo se smanjiti piratske napade. Posljednji uspješni napad izveden u regiji bio je 2017. godine, a prije toga 2012. godine, baš u vrijeme kad se Staviridis spremao napustiti zapovjedništvo nad NATO-om.
Iako su piratske prijetnje uvelike smanjene u odnosu na prije 15 godina, one nisu u potpunosti iskorijenjene, pa je stoga neophodan kontinuirani oprez. Ovog mjeseca Task Force 51 provodi intenzivnu grupnu vježbu, nazvanu Operation Mare Liberum, kako bi simulirao piratske napade i uvježbavao spajanje obavještajnih podataka, satelita, ratnih brodova i zrakoplova za zajednički odgovor. Navedeni cilj je osigurati "slobodan protok plovidbe, razviti kapacitet za regionalno vodstvo i uvjeriti međunarodnu zajednicu", kaže Stavridis.
Globalno piratstvo nije poraženo, kako Stavridisov kolega iz Bloomberg Opiniona Tobin Harshaw često voli reći, ono je u Zapadnoj Africi i Gvinejskom zaljevu u porastu, no Task Force 151 je unatoč tomu bila izvanredno uspješna priča, ali pitanje je koje bi se pouke iz toga trebali izvući?
Stavridis najprije ističe kako je riječ o međunarodnom uspjehu. Tijekom vremena deseci država su sudjelovali u operacijama na obalama Istočne Afrike. Prisjeća se jedne od njih u kojoj je francuski odred komandosa letio u talijanskom helikopteru kojem je danska fregata napunila gorivo, a uz pomoć američkih satelitskih obavještajnih podataka i portugalskog pomorskog patrolnog zrakoplova dugog dometa zarobio skupinu somalijskih pirata na velikom jedrenjaku. Čak su i najveći američki globalni rivali poput Rusije, Kine i Irana pomogli u akciji te dodaje kako je borba protiv piratskih napada timski sport.
Nadalje ističe kako su njihovi napori također imali velike koristi od združene privatno-javne suradnje. Rad s Međunarodnom pomorskom organizacijom (IMO) na čijem čelu je u to vrijeme bio umirovljeni grčki admiral Efthymios Mitropoulos, omogućavao je izravnu i stalnu interakciju s velikim brodarskim tvrtkama. Danas je Stavridis član uprave brodarske kompanije Aristotela Onassisa te industriju promatra okom običnog civila. Velike tvrtke duboko brinu o sigurnosti svojih pomoraca i žele poduzeti sve mjere kako bi ih zaštitili.
Treće, napori protiv piratskih napada moraju se pozabaviti temeljnim uzrocima. To je nevjerojatno opasan čin za mlade Somalijce, no oni to čine zbog ekstremnog siromaštva i bezakonja koje vlada u velikom dijelu Istočne Afrike. Kombinacijom tvrde moći, odnosno progona piratskih baza na kopnu, što je učinio EU, i meke moći, kao što je pružanje više ekonomskih mogućnosti, bili su ključni za uspjeh u borbi. Piratstvo je jednostavno simptom širih problema.
Konačno, neobičan problem zahtijeva inovativna rješenja. Koristili su se novim pristupima, kaže Stavridis. Boljom opremom kojom se otežava i sprječava ukrcavanje pirata na brodove, uključujući i bodljikavu žicu na palubama, ali i strateškom komunikacijom na kopnu, jasno se potencijalnim piratima obznanilo da razumiju odlučnost borbe protiv piratskih napada, što podrazumijeva njihovo zarobljavanje, eliminiranje ili zatvaranje, rekao je Stavridis.
U današnjem svijetu postoje mnogi sigurnosni izazovi, od rivalstva velikih svjetskih sila do dugotrajnih napora terorista poput tzv. Islamske države. Stavridis zaključuje kako je utješan primjer suradnje protiv piratstva u Istočnoj Africi iz kojeg se daju izvući praktične lekcije.
