Klimatske promjene uzrokuju najezdu gradskih štakora

Od Remyja iz filma Juhuhu (Ratatouille) do slavnog njujorškog "pizza štakora", vjerojatno ne postoji životinja koja s ljudima ima složeniji odnos ljubavi i mržnje od roda Rattus. Prisutni su na svim kontinentima osim Antarktike, a štakori se, i to s pravom, često smatraju pokazateljem siromaštva, prljavštine i bolesti. Studija objavljena ovaj tjedan u časopisu Science Advances sugerira da porast temperatura zbog klimatskih promjena dovodi i do povećanja populacije štakora.

Blaže zime na sjevernoj hemisferi pomažu štakorima da se lakše nastane u sve gušće naseljenim urbanim područjima. Prema nalazima studije, samo nekoliko tjedana toplijeg vremena godišnje u nekom užurbanom gradu može dugoročno dovesti do rasta populacije glodavaca.

"To potencijalno znači dva do četiri dodatna tjedna godišnje kada su iznad zemlje, traže hranu i prikupljaju resurse potrebne za razmnožavanje", objašnjava Jonathan Richardson, izvanredni profesor biologije na Sveučilištu u Richmondu i glavni autor studije.

Rastuća populacija glodavaca mogla bi dodatno otežati posao javnim službama koje se već bore s njihovim najezdama. Štakori mogu oštetiti gradsku infrastrukturu i prenijeti bolesti. Prema studiji, imaju i "mjerljiv utjecaj" na mentalno zdravlje ljudi koji žive u područjima s velikim brojem štakora. Tu su i financijski troškovi – gradovi diljem svijeta već sada troše 500 milijuna dolara godišnje na pokušaje suzbijanja štakora. U New Yorku je, primjerice, gradonačelnik Eric Adams proglasio "rat štakorima", imenovao posebnog "cara za štakore" zaduženog za smanjenje njihove populacije te organizirao prvi Nacionalni gradski samit o štakorima.

Autori studije ustanovili su da su gradska središta s izraženijim porastom temperature tijekom razdoblja istraživanja imala i veći rast populacije štakora. Od 16 analiziranih gradova, u njih 11, uključujući Washington, San Francisco i New York, zabilježen je porast broja štakora. Gustoća naseljenosti bio je još jedan faktor – gušće naseljeni gradovi bilježili su veću ekspanziju glodavaca.

No dugoročni podaci o populaciji glodavaca oskudni su, a mnoga ih mjesta uopće ne prate, što otežava preciznu procjenu situacije. Kaylee Byers, docentica zdravstvenih znanosti na Sveučilištu Simon Fraser, koja proučava ekologiju bolesti kod gradskih štakora, kaže da je korištenje podataka o prijavama građana "dvosjekli mač". Iako su to često najbolji dostupni podaci, istovremeno su nepouzdani. Studija objavljena ovaj tjedan pruža priliku za detaljnija istraživanja – i predstavlja rano upozorenje koje može pomoći gradskim vlastima u pripremi na buduće izazove, smatraju Byers i Richardson.

I dok ljudi često mrze štakore, sami nesvjesno stvaraju idealne uvjete za njihov opstanak. U New Yorku, primjerice, stanovnici godinama bacaju smeće u plastičnim vrećama uz cestu, čime štakorima praktički nude švedski stol. Studija pokazuje da su klimatske promjene samo još jedan način na koji čovječanstvo nesvjesno pogoduje širenju populacije štakora.

"Štakori su, ako ništa drugo, odraz ljudi i naših navika", kaže Byers. "Razlog zbog kojeg štakori tako dobro napreduju u gradovima hrana je koju im ostavljamo i okruženje koje im omogućava da uspijevaju."

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar