Većini građana mrvice, dijaspori šakom i kapom - je li upitna ustavnost porezne reforme?

Najnoviji krug porezne reforme poprilično je opsežan, a daleko najviše pažnje pobralo je uvođenje poreza na nekretnine. Iznajmljivači su bez sumnje najveći gubitnici u ovoj priči, ali mi smo odlučili detaljnije pogledati tko su najveći dobitnici.

Kratka analiza jasno pokazuje da su to povratnici u Hrvatsku koji će pet godina biti oslobođeni poreza na dohodak te oni s najvišim plaćama.

Krenimo od plaća. Najvažnije najavljene promjene su da se od 1. siječnja iduće godine osobni odbitak povećava s 560 na 600 eura, što automatski za sobom povlači i povećanje odbitaka za uzdržavane članove.

Također raste i prag plaćanja više stope poreza na dohodak s trenutnih 40 tisuća eura godišnje na 60 tisuća eura, odnosno povećava se s 4200 na 5000 eura mjesečno.

Dakle, donji prag za oporezivanje porasta je nešto preko sedam posto, dok je gornji prag dignut za 19 posto.  

Valja napomenuti i da će se smanjiti maksimalna stopa poreza na dohodak koji može odrediti općina i grad. Tako će općine sada nižu stopu moći utvrđivati na najviše 20 posto, manji gradovi na 21 posto, veći gradovi i središta županija na 22, a Grad Zagreb na 23 posto. Kod viših stopa poreza na dohodak gornji limit za općine će biti 30 posto, za gradove 31, velike gradove i središta županija 32, a Grad Zagreb 33 posto.

Kad to sve uzmemo i obzir i izračunamo konkretna primanja građana (u Zagrebu, bez olakšica), brojke su ovakve. Na trenutno prosječnu plaću koja je u srpnju iznosila 1821 eura, radnici će od početka godine na račun dobivati nešto više od 23 eura neto.

S druge strane, ako tu plaću učetverostručimo gotovo deseterostruko raste iznos koji će radnik dobiti na račun. Konkretno, netko s primanjima od oko 7300 eura bruto na račun će svaki mjesec neto dobivati skoro 200 eura više.

Treba napomenuti da za ulazak u deset posto najplaćenijih radnika u Hrvatskoj (prema DZS-u) trebate primanja sitno veća od 2000 eura neto, odnosno da se broj radnika koji su ulazili u višu stopu porezu procjenjuje na tek nešto više od deset tisuća, ispada da se ovom reformom de facto opraštamo od progresivnog oporezivanja. Naime, dio radnika uopće ne plaća porez na dohodak, vrlo mali dio će plaćati najvišu stopu, dok će ogromna većina praktički imati flat tax od 20-ak posto.

Čašćenje povratnika

Iako se oni s najvišim primanjima mogu radovati plusu od nekoliko tisuća eura godišnje, najviše će se okoristiti eventualni povratnici u Hrvatsku. Naime, svi koji se nakon minimalno dvije godine života u inozemstvu vrate u našu zemlju, bit će pet godina potpuno oslobođeni plaćanja poreza na dohodak, dok će doprinose za zdravstveno i mirovinsko ipak morati plaćati.

Što to znači u praksi? Na primjeru gore spomenute trenutne prosječne plaće od 1821 eura bruto, povratnici bi u pet godina na neplaćanju poreza na dohodak uštedjeli gotovo 12 tisuća eura. I to pod pretpostavkom da im plaća u pet godina ne bi rasla ni centa, što je gotovo nemoguće. Realnije procjene uštede se kreću oko 15 i više tisuća eura, a za visoka primanja premašuju i 30 tisuća.

Ovakvim subvencioniranjem dijaspore ne nanosi se nepravda samo radnicima koji nisu odselili iz države već joj godinama uredno plaćali davanja, nego se udara i na proračune lokalnih samouprava u koje se slijevaju prihodi od poreza na dohodak.

Podsjećamo da u Ustavu RH jasno stoji kako se "porezni sustav temelji na načelima jednakosti i pravednosti". U ovom slučaju se čini ta dva načela itekako dolaze pod znak upitnika.