U deset godina hrvatski BDP po stanovniku porastao 39 posto

Bruto domaći proizvod (BDP) po stanovniku – gruba mjera blagostanja neke države – u Hrvatskoj je u posljednjih deset godina porastao za 39 posto. To našu državu svrstava u nekakav prosjek mlađih članica Europske unije (EU), pokazuju svježi preliminarni podaci Eurostata.

Uz izuzetak Irske, čije su brojke iskrivljene zbog činjenice da je ta država sjedište velikog broja tehnoloških multinacionalnih korporacija, najviše je u istom razdoblju skočio prosječni BDP u Rumunjskoj, za 48 posto. Slijede Poljska i Litva, s 46, odnosno 45 posto.

Gornji dio Eurostatove tablice čine mlade članice Unije, što i ne čudi jer su kretale s razmjerno nižih početnih vrijednosti i profitirale od brojnih europskih fondova. Hrvatska se nalazi u društvu Malte, gdje je prosječni BDP skočio za 40 posto, i Latvije, s 36 posto. Brojke Eurostata pokazuju i da je BDP po stanovniku u Srbiji u posljednjih deset godina porastao za vrlo sličan iznos, odnosno 37 posto.

U apsolutnim iznosima, lanjski nam je BDP po stanovniku tako iznosio 14.540 eura, dok je deset godina prije to bilo 10.460 eura. Ta nas brojka smješta u donji dom Unije, među pet posljednjih – između Poljske, gdje je prosjek tek 20 eura viši, i Mađarske, gdje je 170 eura niži.

Najniži BDP po stanovniku imala je 2022. godine Bugarska, i to od 7.250 eura, a najviši Luksemburg, s gotovo 84 tisuće eura. Statistika Eurostata navodi i podatak za Srbiju, gdje je prosjek BDP-a po stanovniku lani iznosio 6.100 eura.

Ove apsolutne brojke ne oslikavaju najjasniju situaciju jer ne uključuju i usporedbu po tzv. paritetu kupovne moći. Drugim riječima, ne uzimaju u obzir lokalne cijene. Kad bi cijene, primjerice, u Luksemburgu bile u prosjeku deset puta više nego u Bugarskoj, moglo bi se zaključiti da je prosječno blagostanje stanovnika obiju zemalja otprilike jednako jer si Luksemburžani mogu priuštiti istu količinu stvari i usluga kao i Bugari, iako imaju deset puta veći prihod po stanovniku.

No čak i po takvoj usporedbi ne stojimo sjajno. Naprotiv, gledano po paritetu kupovne moći, hrvatski BDP po stanovniku iznosi 73 posto prosjeka EU-a, i tu ulazimo među posljednje četiri članice Unije. Ispod nas su Grčka, Slovačka i Bugarska koje su na, redom, 68, 67 i 59 posto prosjeka Unije. Iznad nas je Latvija sa 74 posto.

U posljednjih deset godina uspjeli smo svoj udio povećati sa 61 posto, dakle za 12 postotnih bodova, ali i to nas opet svrstava u nekakav prosjek mladih članica EU-a. Latvija je, primjerice, svoj rezultat poboljšala za 13 postotnih bodova, Litva za 19, Poljska za 12, kao i mi, a Mađarska za 10.

Sve ove usporedbe nisu baš idealne. Jednim dijelom one, kao što je već spomenuto, ovise i o tome s koje su razine pojedine države krenule. Stare članice EU-a tako u posljednjih deset godina dijelom bilježe i pad prosječnog BDP-a u odnosu na prosjek Unije.

Uz to, može se tvrditi da je pojedinim članicama ekonomski razvoj uvelike potaknulo samo članstvo u Uniji te da bi Hrvatsku trebalo stavljati u kontekst takvih zemalja. No i tako gledajući ne izlazimo iz prosjeka.

Kroz deset godina nakon pristupanja Uniji, u Rumunjskoj je BDP po stanovniku mjeren paritetom kupovne moći porastao za 19 postotnih bodova u odnosu na prosjek Unije, u Latviji za 18, Poljskoj 17, Hrvatskoj 12, Bugarskoj 10, a Mađarskoj tek šest. U Sloveniji se čak i smanjio za dva postotna boda.

Opet – niti smo odlični, niti katastrofalni.

Jasno, povremene kontinentalne ili globalne krize, i njihova dubina, mogu iskriviti podatke ovisno o tome kad su se desile. Ali ovih nekoliko usporedbi sugeriraju da je Hrvatska, usprkos panegiricima koje slušamo iz vlasti, tek običan nezanimljivi ekonomski prosjek.