Najskuplje nogometaše u Adria regiji ima Hrvatska nogometna liga, a odmah iza nje dolazi Super liga Srbije, dok nogometaši ostalih liga u regiji zajedno vrijede manje od onih iz Super lige Srbije.
Istraživanje Bloomberg Adrije pokazalo je da nogometaši u Hrvatskoj nogometnoj ligi na tržištu zajedno vrijede 284 milijuna eura, a nogometaši Super lige Srbije 189 milijuna eura. Međutim, na europskoj su razini ovo jako male vrijednosti. Naime, samo je prelazak Brazilca Neymara iz Barcelone u PSG 2017. godine koštao 222 milijuna eura. Istina je da je taj prelazak bio najveći zabilježeni transfer u povijesti nogometa, ali opet pruža dobru sliku regionalnih liga.
Vrijednost igrača u Prvoj nogometnoj ligi Slovenije je 54 milijuna eura, Premijer liga Bosne i Hercegovine ima gotovo jednakovrijedne igrače, dok je vrijednost igrača u Prvoj makedonskoj fudbalskoj ligi 35 milijuna eura.
Usporedbe radi, vrijednost igrača u engleskom Premiershipu je 9,2 milijarde eura, a u Bundesligi u Njemačkoj taj je broj 4,2 milijarde eura.
Međutim, vrijednost liga prije ukazuje na njihovu popularnost na europskoj razini nego na ukupnu kvalitetu igrača iz te zemlje. Naime, u vrijednost igrača jedne lige računaju se i strani igrači – tako da neki od najkvalitetnijih igrača s ovih prostora nisu upisani u vrijednost lokalnih liga, već u vrijednost liga u kojima igraju. A nije da ih nema.
Najvrjedniji igrač iz Adria regije napadač je Juventusa i reprezentativac Srbije Dušan Vlahović. Njegovu tržišnu vrijednost Transfermarkt procjenjuje na 85 milijuna eura. Vlahovića je Partizan 2018. godine prodao Fiorentini za 3,2 milijuna eura kada mu je tržišna vrijednost bila procijenjena na jedan milijun eura. Međutim, Fiorentina je ta koja je više profitirala od njegova napretka od Partizana jer je Vlahović ove zime za 81,6 milijuna eura prešao iz Fiorentine u Juventus.
Drugi najvrjedniji igrač s ovih prostora također je iz Srbije i također igra u Italiji: Sergej Milinković Savić koji već godinama igra za Lazio danas na tržištu vrijedi 70 milijuna eura. Prije pet godina, Milinković Savić bio je proglašen za potencijalno najvrjednijeg igrača na svijetu, pošto je izašla vijest da postoji interes za njegovo napuštanje Lazija za 200 milijuna eura. To se nikada nije ostvarilo, a podaci Transfermarkta pokazuju kako je njegova najveća tržišna vrijednost ostvarena 2018. godine, ali da je iznosila 90 milijuna eura.
29-godišnji golman Atlético Madrida Jan Oblak treći je najvrjedniji nogometaš iz regije, iako je njegov posljednji transfer bio još 2014. godine za 16 milijuna eura, kada je iz Benfice došao u Madrid. On danas na tržištu vrijedi 45 milijuna, a na vrhuncu, 2019. godine, kada je njegov klub osvojio europski superkup, vrijedio je 100 milijuna eura.
Dokaz da jačina domaćih igrača doprinosi nogometu u regiji je i činjenica što se, usprkos slaboj vrijednosti igrača u regiji, države regije dosta solidno drže na rangiranju reprezentacija koje sastavlja FIFA. Međutim, i na toj je listi opet najjača Hrvatska, koja se nalazi na 15. mjestu, a poslije nje dolazi Srbija na 29. mjestu liste. Bosna i Hercegovina je 57., Sjeverna Makedonija 64., a Slovenija 65. država na rang-listi svjetskoga nogometnog saveza.
Ekonomija igra važnu ulogu
Gledajući podatke, jasno je da su lige u regiji značajno slabije od europskih liga. Međutim, analitičari Bloomberg Adrije pokazali su kako je to u principu odraz stanja ekonomija, budući da se vrijednost igrača u prvim ligama u regiji u usporedbi s ukupnim bruto domaćim proizvodima država ne razlikuje od situacije u Njemačkoj i Engleskoj.
Naime, vrijednost nogometaša u Srbiji iznosi 0,4 posto BDP-a Srbije, a istovremeno je to i odnos BDP-a i vrijednosti igrača u Premiershipu. U Njemačkoj je vrijednost igrača nešto niža te je ekvivalent 0,1 posto BDP-a.
Troškovi i zarade klubova
Plaće i transferi u nogometu veliki su. U usporedbi s drugim industrijama, u nogometu se značajno veći udio ukupne zarade odvaja za plaće i transfere. Čak 91 posto ukupne zarade klubova ide na plaće i troškove transfera. Usporedbe radi, u građevinarstvu je taj udio 22 posto, a u zdravstvu 52 posto.
Pored toga, nogometni klubovi sve više novca troše na zarade i transfere. U cijeloj je 2020. godini na plaće išlo 78 posto zarada, a prije pandemije to je bilo 66 posto.
Istovremeno, klubove su pogodili isti problemi kao i ostale kompanije. Prazni stadioni tijekom pandemije doveli su do rekordno velikih gubitaka 2021. godine, ali cijene transfera nisu se smanjivale. To je klubove dovelo do dodatnih zaduživanja te su dugogodišnja dugovanja klubova koji o tome izvještavaju prošle godine porasla za 15 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Upravo su zato klubovi 2021. godine manje investirali – međutim, očekuje se kako će im se prihodi ove godine kada su stadioni opet puni nanovo stabilizirati.
No prihodi od ulaznica čine mali dio zarade nogometnih klubova. Podaci Bloomberg Adrije pokazuju zašto je za vrijeme pandemije bilo važno igrati nogomet bez navijača. Klubovi najviše novca zarađuju od TV prava u svojim državama, od UEFE te od sponzora.
Pritom, sponzori uglavnom nisu napuštali klubove za vrijeme zatvaranja. Čak 69 posto nogometnih klubova u Europi ostalo je s istim sponzorom, a 63 posto uvelo je sponzore na rukavima, što je povećanje od 46 posto, koliko je u 2020. godini bilo klubova sa sponzorima na rukavima.
.webp){kind=icon}
