Rat testira granice modne industrije

Napetosti na Bliskom istoku ponovno testiraju granice modne industrije i otvaraju pitanje koliko još može izdržati prije nego što poremećaji počnu podizati cijene, produljivati rokove isporuke i gušiti potražnju.

Zatvaranje Hormuškog tjesnaca i nastavak problema u Crvenom moru nisu izolirani incidenti. Oni dolaze nakon nekoliko godina kontinuiranih šokova u opskrbnim lancima, ali prvi put istodobno pogađaju ključne transportne rute i energetsku infrastrukturu. Sve to zajedno stvara pritisak koji industrija više ne može samo tako progutati.

Trošak više nije samo logistika

U prvim reakcijama industrije već se vidi smjer u kojem bi se situacija mogla razvijati. Britanski Next procjenjuje da će zbog skupljeg transporta i energije imati oko 15 milijuna funti dodatnih troškova u kratkom roku. Iz kompanije kažu da bi cijene pojedinih komada odjeće mogle porasti između četiri i deset posto do rujna ako rat s Iranom počne utjecati na troškove proizvodnje.

Detaljnije, riječ je o gotovo osam milijuna funti dodatnih troškova za zračni prijevoz, četiri milijuna za pomorski transport i tri milijuna za energiju u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako su ti troškovi zasad kompenzirani uštedama drugdje, iz Nexta upozoravaju da će daljnji razvoj situacije ovisiti o trajanju sukoba i utjecaju na energetsku infrastrukturu.

"Ako se ovaj sukob brzo završi, jednostavno ćemo progutati taj trošak", rekao je izvršni direktor Simon Wolfson za Bloomberg. "Ako potraje, te će nadoplate ostati dulje od tri mjeseca i morat ćemo ih ugraditi u cijene".

U praksi to znači ono što industrija već neko vrijeme pokušava izbjeći – prebacivanje troškova na kupce u trenutku kada su njihovi budžeti već pod pritiskom.

Odjeća, obuća i srodni proizvodi posluju uz niske marže, što znači da rast troškova transporta može brzo nagristi profitabilnost kompanija.

Sličan signal dolazi i iz H&M-a. Iz švedskog modnog diva upozoravaju da bi produženi sukob mogao podići cijene energije i transporta, što bi dodatno pritisnulo već oprezne potrošače.

Daniel Erver | Bloomberg Businessweek Adria

"Vidimo rizik od viših cijena energije i većih troškova transporta", rekao je izvršni direktor Daniel Erver za Bloomberg. "Ako se sukob produlji i dođe do poremećaja, kao što smo već vidjeli, mogu se pojaviti takozvani bullwhip efekti, gdje je teško procijeniti posljedice".

Dvostruki udar na opskrbne rute 

Za razliku od prijašnjih poremećaja, problem danas nije koncentriran na jednu točku. Oko 20 posto svjetske nafte prolazi kroz Hormuški tjesnac, ali ta ruta nije važna samo za energiju. Ona je i ključni izlaz za robu iz velikih tekstilnih proizvodnih baza poput Indije, Bangladeša i Pakistana. Istodobno, većina odjeće koja dolazi u Europu iz Azije ionako je bila preusmjerena zbog nesigurnosti u Crvenom moru. 

Time se istodobno dovode u pitanje dvije ključne rute za globalne opskrbne lance modne industrije. Brodski promet u regiji već je znatno smanjen, a dio prijevoznika zauzima pristup čekanja ili preusmjerava teret na alternativne luke. To znači dulje rokove isporuke, skuplje osiguranje i više cijene goriva, odnosno kombinaciju koja brzo podiže ukupne troškove. 

Za modne kompanije to nije samo logistički problem. Sezonalnost i brza rotacija kolekcija ovise o preciznim rokovima, a svako produženje transporta od nekoliko tjedana može poremetiti cijeli ciklus prodaje. Dio tog pritiska već se prelijeva na cijene i logistiku, ali pravi učinak vidi se dublje u lancu, odnosno u samim materijalima na kojima industrija počiva. 

Sintetika kao skrivena poveznica 

Kriza dodatno otkriva koliko je industrija vezana uz energente i kroz same materijale. Poliester i najlon, koji dominiraju u segmentima brze mode i sportske odjeće, izravno ovise o nafti. Kada cijena sirovine raste, raste i cijena proizvodnje i to prije nego što roba uopće uđe u transportni sustav. Cijena nafte u danima nakon prvih napada probila je razinu od 100 dolara po barelu, zatim se kratko smirila, a potom se ponovno vratila iznad tog praga. 

Leyla Ertur, glavna direktorica za održivost u H&M grupi, kaže da se sintetička vlakna neće jednostavno napustiti, ali da se način njihove uporabe mora mijenjati. 

Leyla Ertur | Bloomberg Businessweek Adria

"Sintetički materijali imaju važnu ulogu u modi, prvenstveno zbog funkcionalnosti i dizajna", rekla je Ertur za Bloomberg Adriju. "Ne radi se o njihovu potpunom ukidanju… Ključ je u recikliranju tekstila u tekstil".

H&M grupa danas oko 32 posto materijala dobiva iz recikliranih ili održivih izvora i blizu je potpune tranzicije na reciklirani poliester, iako se on još uvijek velikim dijelom temelji na PET bocama. Kako nam objašnjava Ertur, dugoročni cilj je prelazak na tekstilno recikliranje, no tehnologije potrebne za to, osobito kemijsko recikliranje, još su u razvoju. To znači da industrija u kratkom roku i dalje ostaje izložena cijenama nafte.

Kompanija je nedavno objavila i Sustainability Report za 2025. godinu, u kojem ističe napredak u smanjenju emisija i povećanju udjela recikliranih materijala. Emisije iz vlastitih operacija (Scope 1 i 2) smanjene su za 41 posto u odnosu na 2019. kao baznu godinu, dok su emisije u vrijednosnom lancu (Scope 3) pale za 34,6 posto. U tu kategoriju ulaze i emisije od korištenja prodanih proizvoda, koje su lani činile gotovo 30 posto, čime iz H&M grupe kažu da su na putu da ispune cilj smanjenja emisija za 56 posto do 2030. u odnosu na 2019. godinu. 

No upravo ovakvi poremećaji pokazuju koliko su ti ciljevi osjetljivi na vanjske šokove. Dulje transportne rute i skuplja logistika ne znače samo veće troškove nego i više emisija.

Iz Nexta navode da bi rast cijena materijala, posebno poliestera, mogao dovesti do viših cijena odjeće. Hoće li kompanije te troškove prebaciti na kupce, ovisit će prije svega o reakciji potrošača.

"Potrošači obično reagiraju tek kada im to pogodi novčanik", rekao je Wolfson dodajući da bi se pravi učinak mogao vidjeti kada porastu računi za energiju.

Indirektni pritisci koji se gomilaju

Ta napetost između ciljeva i realnosti najvidljivija je upravo u logistici. Dulje transportne rute znače više potrošenog goriva, više troškova i u konačnici više emisija, upravo u segmentu koji je posljednjih godina bio u fokusu optimizacije. 

Oko 99 posto emisija H&M grupe otpada na Scope 3, pri čemu oko 55 posto dolazi iz proizvodnje, a oko 15 posto iz sirovina. Transport, koji čini oko osam posto ukupnih emisija, također je dio tog lanca i mogao bi, kao i u ostatku industrije, biti pogođen ako se poremećaji u logistici nastave. To bi zahtijevalo stalno prilagođavanje, od promjene ruta do optimizacije logistike.

Depositphotos

"Ako se troškovi povećaju u jednom segmentu, moramo pronaći uštede u drugom", govori nam Ertur.

Ipak, dodaje da trenutačna situacija zasad ne predstavlja velik izravan rizik za poslovanje ni klimatske ciljeve kompanije, ponajprije zato što je riječ o relativno manjem dijelu operacija.

"Ne vidimo izravan utjecaj na naše održive ciljeve. To je relativno manji dio našeg poslovanja, ali situaciju i dalje pažljivo pratimo", kaže.

Istodobno, rast cijena energije prelijeva se i na kemijsku industriju, što dodatno podiže cijene širokog spektra proizvoda – od tekstila do ambalaže.

Najveći rizik dolazi s odgodom

I dok se logistički problemi mogu kvantificirati, najveća nepoznanica ostaje ponašanje potrošača.

Udio potrošnje na odjeću već je u padu u odnosu na razdoblje nakon pandemije, a dodatni rast cijena mogao bi dodatno smanjiti potražnju. Upravo to industriju stavlja u nezgodnu poziciju. Naime, ona mora odlučiti koliko troškova može prebaciti na kupce a da ne ugrozi prodaju.

Kako upozoravaju iz Nexta, reakcija potrošača obično dolazi tek kada skuplja energija i osnovni troškovi počnu izravno pogađati kućne budžete.

Ovo nije prvi šok za modnu industriju, ali razlika je u tome što se sada događaju paralelno. Logistika, energija, sirovine i potražnja istodobno su pogođeni.

U takvom okruženju povratak na stabilno stanje sve je manje realna opcija. Umjesto toga, kompanije se sve više moraju prilagođavati, od promjene dobavljača do redefiniranja strategija zaliha i materijala. Pitanje više nije hoće li doći do sljedećeg poremećaja, nego kako će ga dočekati.