Ljudi... Posljednji veliki resurs - kako AI mijenja način na koji radimo

Adria regija ulazi u desetljeće u kojem će demografija, umjetna inteligencija i globalna konkurencija promijeniti način na koji tvrtke zapošljavaju, a ljudi grade karijere. Do 2035. neće biti dovoljno imati diplomu. Bit će važno što možete raditi, koliko brzo učite i želi li vas netko drugi u svijetu malo više. 

Za deset godina pitanje na razgovoru za posao možda više neće početi riječima: "Što ste diplomirali?", već pitanjem: "Što možete raditi?" i "Koliko brzo možete naučiti ono što još ne znate?" 

To nije samo posljedica umjetne inteligencije već više demografije koja je neumoljiva. 

U gotovo cijeloj Adria regiji radna snaga iz godine u godinu smanjuje se. Stanovništvo stari, mladi odlaze, a tvrtke već popunjavaju praznine radnicima iz inozemstva. Istodobno, umjetna inteligencija preuzima dio rutinskih zadataka i mijenja sadržaj poslova, dok je konkurencija za najbolje ljude odavno stala na granicama Srbije, Hrvatske, Slovenije, Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije.  

"Tržište rada 2035. godine opisao bih kroz tri povezane sile: demografija će odrediti koliko talenata imamo, tehnologija koje su nam kompetencije potrebne, a globalna konkurencija gdje će ti ljudi odlučiti raditi", sažima Haris Kadenić, direktor marketinga tvrtke za zapošljavanje Manpower Southeast Europe. 

U toj jednadžbi demografija je možda najteži problem. Umjetna inteligencija se može kupiti, može se pokrenuti novi program obuke, tvrtka može promijeniti svoj poslovni model. Broj stanovnika, međutim, ne mijenja se preko noći.  

Demografski pad povećat će pritisak na zemlje regije da privuku radnike iz drugih zemalja, ali Kadenić upozorava da se problem ne može riješiti jednostavnim "uvozom ljudi". Zato više nije pitanje koliko ljudi nedostaje, već kako će zemlje i tvrtke pokušati nadoknaditi taj nedostatak. 

Od manjka poslova do manjka ljudi  

Siniša Komnenović, potpredsjednik južne regije u Alma Careeru i direktor Alma Careera Hrvatska, smatra da je demografija možda najtvrdokorniji izazov, jer se njezine posljedice ne mogu promijeniti preko noći. Domaća i regionalna radna snaga sve je ograničenija, stanovništvo stari, a posljednjih godina svjedočimo snažnom porastu broja stranih radnika koji popunjavaju praznine na tržištu rada. 

"Hrvatska je možda najočitiji primjer, ali i druga tržišta u regiji suočavaju se s vrlo sličnim izazovima, različitog intenziteta. Do 2035. godine pitanje vjerojatno više neće biti trebaju li nam strani radnici, već kako dugoročno privući ljude koji su nam potrebni, dobro ih integrirati i zadržati." 

Pitanje privlačenja i zadržavanja radnika stoga postaje jednako važno kao i popunjavanje otvorenih radnih mjesta. Sličnu promjenu perspektive vidi i Miloš Turinski, voditelj platforme za pronalaženje posla Infostud u Srbiji, koji vjeruje da će demografski pad donijeti najdublju promjenu do 2035. godine jer će odrediti koliko ćemo ljudi imati na raspolaganju. 

"Umjetna inteligencija promijenit će poslove i način rada, a globalna konkurencija omogućit će najboljim ljudima da rade za tvrtke bilo gdje u svijetu. Međutim, glavni problem Srbije bit će smanjenje baze radno sposobnog stanovništva." 

Zato vjerojatno do 2035. nećemo ponajprije govoriti o nedostatku radnih mjesta, već o nedostatku ljudi s odgovarajućim znanjem.  

"Poslodavci će morati istodobno ulagati u automatizaciju, zadržavanje zaposlenika, aktiviranje ljudi koji su trenutačno izvan tržišta rada i privlačenje radnika iz inozemstva. Najveća promjena neće biti samo u tome tko radi, već i koliko će jedna osoba moći napraviti uz pomoć tehnologije", kaže. 

Siniša Komnenović

 

Ta kombinacija nedostatka ljudi, potrebe za novim znanjima i prilike da tehnologija poveća učinak zaposlenika nije samo izazov za najveća tržišta u regiji. Ni makedonsko gospodarstvo neće biti imuno na takve procese. 

Kristijan Kožeski, docent na Ekonomskom fakultetu u Skopju, smatra da će svi ovi problemi biti relevantni do 2035. godine u svim zemljama, bez obzira na stupanj razvoja. 

Ističe da će strateški pristup, odnosno stvaranje i dosljedna primjena novih ekonomskih i socijalnih politika, prije svega ovisiti o tome što će se naglasiti i koji će od ovih trendova oblikovati tržište rada do 2035. godine. 

"Za Sjevernu Makedoniju dodatni problem i ograničavajući faktor za poboljšanje performansi tržišta rada bit će činjenica da do sada nisu stvorene uspješne politike koje bi održivo integrirale mladu, visokokvalificiranu radnu snagu u produktivna radna mjesta koja odgovaraju njihovu obrazovanju." 

Umjetna inteligencija neće nužno ukinuti radna mjesta, već će ih promijeniti 

Tehnologija već mijenja način na koji danas radimo, a umjetna inteligencija značajno ubrzava taj proces. Ne govorimo samo o nestanku ili automatizaciji određenih poslova. Mnogo veće promjene dogodit će se unutar samih profesija. 

"Poslovi koje poznajemo dobit će nove zadatke i alate, dio rutinskih aktivnosti preuzet će tehnologija, stvorit će se potpuno nova zanimanja, a od radnika će se tražiti kombinacija digitalnih, profesionalnih i ljudskih vještina", naglašava Siniša Komnenović. 

Svjetski ekonomski forum procjenjuje da će se do 2030. promijeniti gotovo 40 posto ključnih vještina za posao. To mnogo govori o brzini transformacije koja nas očekuje. 

Slično misli i Turinski, upozoravajući da je pogrešno očekivati da će umjetna inteligencija jednostavno eliminirati veliki broj zanimanja. 

"Mnogo je vjerojatnije da će promijeniti pojedinačne zadatke, organizaciju rada i očekivanu produktivnost, dok će većina profesija nastaviti postojati u drugom obliku", kaže. 

Veći rizik za Srbiju, prema njegovu mišljenju, mogao bi biti upravo suprotan – da zemlja ima tehnologiju koja može ubrzati rad, ali ne dovoljno ljudi koji imaju znanje da se njome koriste, kontroliraju je i primjenjuju u konkretnim poslovima. 

"Do 2035. godine potreba za ljudima neće nestati. No više neće biti jamstva da će znanje koje danas imamo biti dovoljno tijekom cijele karijere.! 

Prema Kožeskom, zabluda je da će umjetna inteligencija pridonijeti znatnim promjenama na tržištu rada, odnosno da će velik dio radnika biti istisnut s tržišta i da će doći do trajnog poremećaja u sudjelovanju rada i kapitala u raspodjeli nacionalnog dohotka. 

"Vjerujem da je nakon pojave umjetne inteligencije, odnosno nakon 'početnog šoka' koji se nekako pojavio odmah nakon pandemije COVID-19, došlo do značajnih promjena na tržištu rada. Stoga se u razdoblju koje slijedi očekuje stabilizacija te funkcionalna i postupna integracija umjetne inteligencije na tržište rada, a ne njezina integracija i znatne promjene na tržištu rada pod svaku cijenu", objašnjava. 

Kristijan Kožeski

 

Globalna borba za talente postat će sve žešća 

Važan element globalna je bitka za talente, koja zapravo traje već godinama. Danas se hrvatski poslodavci više ne prijavljuju samo tvrtkama iz Zagreba, Splita ili Ljubljane za visokokvalitetnog IT stručnjaka, inženjera ili drugog vrlo traženog stručnjaka. Konkurencija je s poslodavcima iz Berlina, Amsterdama, Dublina ili tvrtkom s druge strane svijeta koja toj osobi omogućuje rad na daljinu. 

Do 2035. godine ta bi igra mogla postati još izraženija. Zemlje i tvrtke koje nude najbolju kombinaciju prihoda, kvalitete života, razvoja karijere i fleksibilnosti imat će golemu prednost. 

Slovenski institut za makroekonomske analize i razvoj (Umar) upozorava da bi se ovaj trend u budućnosti mogao zaustaviti. "Razvoj i napredak u području umjetne inteligencije mogli bi utjecati i na sposobnost nekih skupina, posebno mladih, da uđu na tržište rada i pronađu zaposlenje. To će dodatno povećati važnost prilagodljivosti, digitalnih vještina i cjeloživotnog učenja", navodi Umar u ovogodišnjem izvješću o razvoju. 

Umar također upozorava na širenje "platformizacije rada". U užem smislu, uključuje digitalni nadzor zaposlenika (vremenski, fizički i nadzor načina obavljanja radnih aktivnosti) i algoritamsko upravljanje zaposlenicima (automatizirano vođenje i donošenje odluka u vezi s različitim aspektima rada), uz podršku umjetne inteligencije. 

"Učinci platformizacije na uvjete rada nisu jednoznačni, jer uključuje korištenje visokorizičnih sustava umjetne inteligencije i povećan rizik od prekarizacije zaposlenika. Istraživanja pokazuju da manje intenzivni i informativni oblici digitalnog nadzora uglavnom nisu štetni, dok sveobuhvatni, intenzivni i fizički nadzor, kao i algoritamsko upravljanje, povećavaju stres i smanjuju autonomiju radnika." 

Cjeloživotno učenje kao novi trend 

Pitanje vještina i cjeloživotnog učenja bit će novi trend. Prekvalifikacija i usavršavanje postat će dio naših karijera, a sposobnost učenja mogla bi postati jedna od najvrjednijih kompetencija na tržištu rada.  

Prema određenim projekcijama i predviđanjima, među poslovima koji bi mogli biti najteže pogođeni u nadolazećim godinama su administrativna i druga rutinska uredska zanimanja, dok se očekuje snažan rast među stručnjacima za umjetnu inteligenciju i podatke, tehnološkim i zelenim zanimanjima.  

Istodobno, možda podcjenjujemo zanimanja u zdravstvu, skrbi, obrazovanju, tehničkim strukama i zelenoj infrastrukturi. Upravo su to područja u kojima će zbog starenja stanovništva i zelene tranzicije potražnja rasti, uz relativno manji pritisak tehnologije na njihove ključne zadatke. 

"Kada govorimo o vještinama, tehnologija će definitivno povećati vrijednost umjetne inteligencije, rada s podacima i tehnološke pismenosti. Međutim, ono što je teško automatizirati jednako je važno. Na primjer, analitičko razmišljanje, kreativnost, prilagodljivost, komunikacija, vođenje ljudi i sposobnost kontinuiranog učenja", kaže Komnenović. 

Zato savjetuje radnicima da ne pokušavaju predvidjeti jedno "sigurno zanimanje", već da izgrade kombinaciju stručnosti i prilagodljivosti.  

Na pitanje koja bi zanimanja i vještine bile precijenjene, a koje podcijenjene, Turinski kaže da je ideja da će samo poznavanje jednog digitalnog alata, programskog jezika ili posjedovanje atraktivnog poslovnog naziva jamčiti dugoročnu sigurnost precijenjena. "Tehnologije se prebrzo mijenjaju da bi jedno specifično znanje bilo dovoljno za cijelu karijeru. Pod većim pritiskom bit će rutinski uredski poslovi, osnovna administracija, jednostavna obrada podataka i dio poslova početne razine koji se temelje na proizvodnji standardiziranog sadržaja." 

Depositphotos

 

Upozorava da su danas podcijenjena zanimanja bez kojih društvo i gospodarstvo ne mogu funkcionirati: zdravstveni i socijalni radnici, učitelji, tehničari, obrtnici, stručnjaci za održavanje, građevinski i proizvodni radnici. "Nije ih lako automatizirati jer zahtijevaju praktično iskustvo, prisutnost, odgovornost i rad s ljudima", kaže. 

Od vještina, dodaje, najvrjednije će biti kombinacije, stručno znanje i digitalna pismenost, korištenje umjetne inteligencije i kritičko razmišljanje, tehničke sposobnosti i komunikacija. "Neće biti dovoljno samo znati koristiti se umjetnom inteligencijom. Bit će važno znati postaviti pravo pitanje, provjeriti rezultat i preuzeti odgovornost za odluku."  

Stručno obrazovanje ostat će važno i u budućnosti, prema navodima slovenskog Zavoda za zapošljavanje, ali se slažu da završeno formalno obrazovanje više neće biti dovoljno.  

"U vremenima brzih tehnoloških i društvenih promjena, jedno obrazovanje ili jedno zanimanje često nije dovoljno za cijeli radni vijek." Zato cjeloživotno učenje, eventualni mikrodokazi i redovita usavršavanja postaju nužan dio profesionalnog razvoja i bit će sve važniji u budućnosti." Oni koji nastave svoje obrazovanje imat će bolje mogućnosti zapošljavanja i veću otpornost na promjene na tržištu rada.  

Kompetencije budućnosti su "meke vještine", koje se često mogu prenositi između različitih profesija, prema Institutu. To su ponajprije digitalne vještine, vještine za rad s ljudima – interpersonalne kompetencije, interkulturalne kompetencije, vještine pregovaranja, vještine savjetovanja, emocionalna inteligencija, komunikacija, suradnja, umrežavanje i vodstvo. Tu je i razvijanje načina razmišljanja – kritičko razmišljanje, razumijevanje dubljeg značenja, "računalno razmišljanje", strateško razmišljanje i rješavanje problema. Naravno, na popisu je i kreativnost – inovativno i divergentno razmišljanje. Zatim, multidisciplinarnost – dubinsko poznavanje jednog područja uz znanja iz drugih područja. 

Uvoz radne snage    Komnenović smatra da će zemlje Adria regije i dalje morati uvoziti radnu snagu, ali je pitanje hoće li to biti dopuna domaćem tržištu rada ili njegova nužna zamjena. Prema trenutačnim trendovima, bez stranih radnika bit će teško održati sadašnju razinu gospodarske aktivnosti.   "Ali uvoz radne snage sam po sebi nije dugoročno rješenje. Ako želimo zadržati ljude u Hrvatskoj i regiji, moramo biti konkurentni u onome što im nudimo. Plaća je prvi preduvjet, ali nije jedini. Tu su kvaliteta radnog mjesta, radno vrijeme, mogućnost napredovanja, fleksibilnost, odnos prema zaposlenicima, sigurnost posla i ukupna kvaliteta života."  Zemlje će morati privući i zadržati strane radnike. To znači više od same radne dozvole. Smještaj, učenje jezika, integracija, poštovanje radnih prava i mogućnost dugotrajnog života u Hrvatskoj postat će sve važniji. Loši uvjeti i slaba integracija povećavaju fluktuaciju stranih radnika, jer se oni lako mogu preseliti na tržišta koja nude bolje plaće i uvjete.

 

Kako će se promijeniti odnos između obrazovanja i rada? 

Formalno obrazovanje nikada neće potpuno izgubiti svoju moć i težinu. Sveučilišna diploma i dalje će biti važan signal znanja, discipline i stručnosti, a u nizu profesija ostat će nužan preduvjet. Međutim, već danas vidimo da tradicionalni modeli obrazovanja teško mogu pratiti brzinu promjena koje se događaju na tržištu rada. 

"Zato mislim da budućnost nije izbor između diplome i kratkih specijaliziranih obrazovanja, već njihova kombinacija. Formalno obrazovanje trebalo bi nam pružiti kvalitetne temelje i sposobnost kritičkog razmišljanja, a cjeloživotno učenje omogućit će nam kontinuirano nadograđivanje specifičnih znanja koja tržište traži tijekom naše karijere", kaže Komnenović. 

Turinski kaže da sveučilišna diploma neće izgubiti svoju vrijednost, posebno u medicini, inženjerstvu, obrazovanju, znanosti i drugim profesijama koje zahtijevaju duboko i sustavno znanje. Izgubit će, međutim, monopol na dokazivanje sposobnosti. 

"Tržište će sve više cijeniti ono što kandidat stvarno zna raditi: konkretne projekte, iskustvo, stručne certifikate i sposobnost brze primjene novog znanja. Kratke obuke mogu brzo reagirati na promjenjivu tehnologiju, ali ne mogu uvijek zamijeniti razumijevanje, širinu i kritičko razmišljanje koje bi kvalitetno visoko obrazovanje trebalo razvijati. Zato budućnost nije izbor između fakulteta i kratkih obuka. Najuspješniji model bit će dobro osnovno i formalno obrazovanje, nadopunjeno kontinuiranim učenjem tijekom cijele karijere. Ideja da obrazovanje završava do dvadesete godine prestat će biti održiva", kaže Turinski.  

A Kožeski smatra da ono što neće izgubiti na vrijednosti jest sveučilišna diploma. Da, kratki, praktično orijentirani i specijalizirani tečajevi mogu nadopuniti visoko obrazovanje, ali ga nikada ne mogu zamijeniti. 

"Empirijski podaci pokazuju da radnici s visokim obrazovanjem pokazuju veću otpornost na tržištu rada u uvjetima kriznih poremećaja u gospodarstvu, tj. u razdobljima kada je većina radnih mjesta bila izložena riziku od privremenog ili trajnog zatvaranja", kaže Kožeski. 

Kadenić smatra da sveučilišna diploma neće izgubiti svoju vrijednost, ali će izgubiti monopol nad dokazivanjem kompetencije. 

"Za određena zanimanja – medicinu, inženjerstvo, pravo, znanost i niz reguliranih zanimanja – duboko formalno obrazovanje ostat će nezamjenjivo. Problem je u ideji da osoba završi obrazovanje s 23 ili 25 godina, a zatim se uglavnom koristi istim znanjem sljedećih 40 godina. Taj model je praktički gotov", ističe. 

Obrazovanje i rad stoga će se sve više ispreplitati tijekom cijele karijere, kombinirajući temeljno obrazovanje, kratke specijalizacije i kontinuirano učenje na radnom mjestu. Tvrtke će, dodaje, morati razvoj zaposlenika promatrati kao dio osnovne poslovne infrastrukture. 

Depositphotos

 

Zabluda o tržištu rada 

Možda je najveća zabluda da će tržište rada 2035. godine ponajprije biti definirano tehnologijom i da će gotovo sve ostalo pasti u drugi plan, kaže Komnenović. 

Njegov je dojam da pomalo podcjenjujemo važnost ljudskog faktora. Kako tehnologija postaje sve sposobnija preuzeti rutinske i analitičke zadatke, mogle bi postati vrjednije vještine koje je teže automatizirati, poput kreativnosti, prosudbe, komunikacije, empatije, vodstva, donošenja odluka i prilagodljivosti. 

Druga je zabluda da možemo točno predvidjeti koja će zanimanja biti pobjednička, a koja gubitnička. Većina poslova vjerojatnije će se promijeniti s tehnologijom, neće jednostavno nestati. 

U biti, iako se čini gotovo paradoksalno, kako tržište rada postaje tehnološki naprednije, tako bi ljudske kvalitete mogle postati sve važnija konkurentska prednost pojedinca. 

Turinski kaže da će uvoz radne snage postati trajni dio tržišta rada u regiji, ali ne bi trebao biti jedina strategija. "Istodobno, zemlje Zapadnog Balkana suočavaju se s odlaskom stanovništva, nedostatkom radnika u određenim sektorima i velikim brojem ljudi koji nisu dovoljno uključeni u tržište rada. Zato postoji prostor za uključivanje mladih, žena, starijih radnika, ljudi iz manjih zajednica i pripadnika ranjivih skupina." 

Regija teško može nadmašiti razvijenije zemlje po razini zarade. "Međutim, može ponuditi kvalitetu života, niže troškove, fleksibilan rad, brže profesionalno napredovanje i povezivanje s dijasporom. Također je potrebno da se uvoz radnika regulira tako da podrazumijeva njihovu pravnu zaštitu, integraciju i mogućnost napredovanja, a ne samo kratkoročno popunjavanje najtežih i najslabije plaćenih radnih mjesta. Ključno pitanje stoga nije hoćemo li uvoziti radnu snagu, već hoćemo li istodobno uspjeti zadržati domaće ljude i pretvoriti uvezene radnike u ravnopravne članove tržišta rada."  

Kada bismo mjerili koliko će gospodarstvo biti uspješno 2035. godine, na pitanje jesu li važniji kapital, tehnologija ili sposobnost privlačenja i zadržavanja talenata, Turinski navodi da će se kapital i tehnologija moći relativno brzo prenijeti iz jedne zemlje u drugu. 

"Ono što će napraviti razliku bit će ljudi koji će ih znati pretvoriti u produktivnost, inovacije i proizvode veće vrijednosti. Stoga će sposobnost privlačenja, razvoja i zadržavanja talenata biti ključna konkurentska prednost gospodarstva. To se neće odnositi samo na vrhunske programere, znanstvenike i menadžere. Uspješno gospodarstvo morat će privući i zadržati cijeli spektar ljudi, od inženjera i zdravstvenih radnika do učitelja, tehničara i obrtnika. Tehnologija se može kupiti, ali bez pravih ljudi ostaje nedovoljno iskorištena investicija." 

"Najveća je zabluda da će umjetna inteligencija jednostavno eliminirati velik broj zanimanja i ostaviti ljude bez posla. Mnogo je vjerojatnije da će promijeniti pojedinačne zadatke, organizaciju rada i očekivanu produktivnost, dok će većina profesija nastaviti postojati u drugom obliku", kaže. 

Veći rizik za Srbiju mogao bi biti upravo suprotan, dodaje. Imat će tehnologiju koja može ubrzati rad, ali ne i dovoljno ljudi sa znanjem potrebnim za njezino korištenje, kontrolu i primjenu u određenim poslovima. "Do 2035. godine potreba za ljudima neće nestati. No više neće biti jamstva da će znanje koje danas imamo biti dovoljno tijekom cijele karijere“, kaže Turinski. 

Prognoze tržišta rada u Sloveniji u ovom trenutku su vrlo neizvjesne, prije svega zbog brzog razvoja novih tehnologija i umjetne inteligencije, kao i geopolitičkih okolnosti koje utječu na (sporiji) gospodarski rast. "Zbog trenutačnih okolnosti vrlo je teško predvidjeti broj radnih mjesta", odgovorio je Slovenski zavod za zapošljavanje. 

"Mladi će se zapošljavati u zanimanjima koja tek nastaju. Čak i ako se zapošljavaju u 'klasičnijim' zanimanjima, promjene zbog uvođenja umjetne inteligencije, digitalizacije i automatizacije stalno su prisutne, što znači drukčiji način rada i potrebu za dodatnim znanjem", rekla je Greta Metka Barbo Škerbinc, generalna direktorica Zavoda, za Bloomberg Adriju. 

AHK Slovenija / SPIRIT Slovenija

 

Analiza stanja na slovenskom tržištu rada i prognoze do 2039. pokazuju da će među zanimanjima za kojima će u budućnosti biti najveća potražnja biti stručni suradnici za poslovanje i menadžment, stručnjaci za odgoj i obrazovanje, građevinski radnici, metalci i strojotehničari, zanimanja u području osobnih usluga, vozači, zdravstveni stručnjaci te stručnjaci za matematičke, prirodne i tehničko-tehnološke znanosti. 

Možemo li govoriti o podcjenjivanju ili precjenjivanju nekih profesija? Kad je riječ o trenutačnoj situaciji, najveće probleme sa zapošljavanjem imaju kadrovi iz područja poslovanja i administracije, umjetnosti, kulture i medija, kao i društvenih znanosti. "Pretpostavljamo da će se taj trend nastaviti i u budućnosti", objavio je Zavod za zapošljavanje. S druge strane, izražen je nedostatak osoblja u područjima obrazovanja, zdravstva, tehničkih znanosti, prirodnih znanosti, građevinarstva, ugostiteljstva i prometa. 

Za sada u Sloveniji još uvijek postoji veliki nedostatak radne snage, a trendovi pokazuju da će tako biti i u godinama koje slijede. Potrebe poslodavaca u drugoj polovici ove godine upućuju na rast broja zaposlenih od 2,1 posto, tj. više od 30.000 novih radnih mjesta. Potražnja raste tijekom godina unatoč već rekordno visokoj zaposlenosti. U jesen 2025. poslodavci su za prvu polovicu ove godine prognozirali rast zaposlenosti od 1,3 posto.  

Nedostatak radne snage u Makedoniji dosegao je novi rekord u drugom tromjesečju ove godine. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, zaključno s lipnjem bilo je 10.697 slobodnih radnih mjesta, a najveći broj radnika nedostajao je u ugostiteljstvu – stopa slobodnih radnih mjesta iznosila je 6,23 posto. 

Do 2035. godine Makedonija može postupno prijeći s tržišta rada koje se tradicionalno suočavalo s nedostatkom radnih mjesta na tržište gdje će nedostatak odgovarajuće radne snage biti sve izraženiji problem. To, međutim, neće značiti da će se nezaposlenost, posebno među dugotrajno nezaposlenima, i visoka razina neaktivnosti automatski smanjiti. 

Naprotiv, istodobno možemo imati nedostatak radnika u određenim djelatnostima i znatan broj neaktivnih, dugotrajno nezaposlenih osoba, što je samo po sebi pokazatelj neiskorištenog ljudskog potencijala.  

"Stoga će glavni izazov biti neusklađenost između strukture ponude i potražnje za radnom snagom. Zato će od velike važnosti biti strateški pristup, odnosno hoće li se te promjene rješavati unaprijed i sustavno ili će politike reagirati tek nakon što nedostatak osoblja postane ozbiljno ograničenje za poboljšanje performansi tržišta rada i uspostavljanje održivih stopa gospodarskog rasta", kaže Kožeski.  

U nadolazećem razdoblju mobilnost radnika dodatno će se povećavati, što će sve manje ovisiti o geografskoj lokaciji, odnosno o trenutačnom mjestu prebivališta. Ovaj trend podupire činjenica da se smanjuju troškovi mobilnosti i migracija radne snage, kao i administrativni postupci.  

Zato bi, prema Kožeskom, fokus trebao biti na povećanju produktivnosti rada, odnosno na mogućnosti da radna mjesta stvore veću bruto dodanu vrijednost, odnosno na poboljšanju performansi tržišta rada, bez obzira na to hoće li veći ili manji dio radne snage dolaziti iz inozemstva.  

"Kada je riječ o dodatnom uvozu radne snage iz inozemstva, samo poboljšanje tržišta rada pridonijet će privlačenju radnika s odgovarajućim kvalifikacijama, za koje će se uspostavljanje održivog zaposlenja u domaćem gospodarstvu moći ostvariti uz znatno niže troškove koje će morati snositi tvrtke", kaže naš sugovornik. 

Kada je riječ o odlasku makedonskih talenata, Kožeski smatra da država mora poduzeti mjere za usporavanje tog procesa kako bi se vidjele koristi od onoga što je u njih uloženo tijekom njihova obrazovanja. 

"Osvrćući se na potencijalne izazove povezane s odljevom naše visokokvalificirane radne snage, valja istaknuti važnost iskorištavanja društvenih troškova uloženih u obrazovni proces, odnosno u stvaranje i unaprjeđivanje ljudskog kapitala utjelovljenog u visokoobrazovanim osobama. Drugim riječima, potrebno je stvoriti uvjete u kojima će oni moći pridonijeti stvaranju vrijednosti u domaćem gospodarstvu", kaže. 

Pogrešno je misliti da će cijela zanimanja biti devalvirana zbog umjetne inteligencije. Kožeski smatra da će se do 2035. godine fokus više usmjeriti na promjenu sadržaja poslova nego na same profesije. 

"Ako treba izdvojiti neke profile poslova, iz današnje perspektive smatram da su precijenjeni profili čija se vrijednost temelji gotovo isključivo na rutinskoj obradi informacija, unosu podataka, standardiziranim administrativnim postupcima, osnovnim izračunima, pripremi standardnih izvješća ili generičkom sadržaju. Ta zanimanja neće nužno nestati, ali će se sve veći dio njihovih zadataka moći automatizirati s povećanjem razine digitalizacije u sljedećem razdoblju“, smatra Kožeski.  

Depositphotos

 

Što će značiti uspjeh 2035. godine? 

Neće se to mjeriti stopom rasta BDP-a ili obujmom investicija, već time je li se promijenila struktura gospodarstva, odnosno je li se povećao udio sektora i djelatnosti koji stvaraju i izvoze veću dodanu vrijednost. 

"Uspješno će biti gospodarstvo u kojem se rast produktivnosti prenosi na plaće i životni standard, a tehnološki napredak ne ostaje koncentriran u malom broju velikih tvrtki, već se širi i na mala i srednja poduzeća. Bit će jednako važno da domaća radna snaga bude konkurentna na europskom tržištu rada, ali i da domaće gospodarstvo bude dovoljno konkurentno da ti radnici ne moraju trajno napustiti zemlju", kaže Kožeski.  

Kadenić smatra da dostupnost radne snage već postaje strukturni, a ne ciklički problem.  

Prema njemu, umjetna inteligencija (AI) iz temelja će promijeniti način rada, a globalna konkurencija način na koji se tvrtke bore za radnike.  

"Postoje vrlo jasni pokazatelji za Zapadni Balkan. Svjetska banka upozorava da stanovništvo regije stari jednom od najbržih stopa u Europi, dok podaci OECD-a pokazuju znatan obujam emigracije iz zemalja Zapadnog Balkana", kaže Kadenić.  

Tako bi se regija do 2035. mogla naći u paradoksalnoj situaciji – tehnologija će smanjiti potrebu za ljudskim radom u određenim zadacima upravo u trenutku kada će gospodarstvima nedostajati ljudi.  

"Regiji će umjetna inteligencija biti potrebna upravo zato što će imati manje dostupne radne snage. Automatizacija će biti jedan od odgovora na demografski deficit, ali neće potpuno riješiti problem", kaže.  

"Strategija tržišta rada do 2035. ne može biti samo 'koga možemo dovesti'. Istodobno mora postavljati pitanja o tome kako zadržati ljude koje već imamo, kako vratiti ili ponovno povezati dijasporu, kako aktivirati ljude koji danas nisu dovoljno uključeni u tržište rada i kako pametno upravljati međunarodnim migracijama radne snage", objašnjava Kadenić.  

Bloomberg

 

Poseban potencijal vidi u dijaspori. Prema OECD-u, procijenjeni udio stanovništva podrijetlom iz zemalja Zapadnog Balkana koje živi u inozemstvu bio je 23,6 posto u 2024. godini, dok je za Bosnu i Hercegovinu procijenjen na 33,8 posto.  

"To pokazuje veličinu regionalnog izazova, ali i potencijal dijaspore kao izvora znanja, kapitala, poslovnih veza i konačnog povratka talenata", kaže Kadenić.  

Kad je riječ o zanimanjima i vještinama, vjeruje da će se do 2035. sadržaj zanimanja više promijeniti nego što će nestati.  

"Ideja da je poznavanje određenog alata ili tehnologije dugoročna prednost danas je precijenjena. Tehnologije će se brzo mijenjati, a ono što je danas specijalizirano i rijetko – sutra bi moglo postati standardizirano ili automatizirano", objašnjava.  

Do tada bi generativna umjetna inteligencija mogla postati osnovna radna pismenost, poput uporabe interneta ili Excela danas. Stoga će prilagodljivost biti jedna od najvrjednijih profesionalnih kompetencija.  

Kadenić smatra da je najveća zabluda pitanje koju će profesiju umjetna inteligencija potpuno preuzeti.  

"Mnogo važnije pitanje bit će koliki će dio posla obavljati tehnologija 2035. godine i u kojim će segmentima ljudi morati biti bolji nego što su danas", kaže.  

Kako tehnologija napreduje, tako će rasti i vrijednost sposobnosti koje je teško automatizirati – prosudba, odgovornost, kreativno povezivanje informacija, povjerenje, empatija, vodstvo i donošenje odluka u dvosmislenim situacijama.  

"Mnogo važnije bit će znati hoće li biti dovoljno ljudi s kompetencijama potrebnima za poslove koji će tada postojati", dodaje.  

Za regiju to znači da će morati povećati produktivnost, ubrzati tehnološku transformaciju, privući međunarodne talente i istodobno bolje razvijati i zadržavati vlastite.  

"Budućnost tržišta rada stoga nije priča o tome hoće li pobijediti čovjek ili tehnologija. Pobijedit će gospodarstva i tvrtke koje najbolje kombiniraju oboje", naglašava Kadenić.  

Također upozorava da se umjetna inteligencija ne smije promatrati samo kao tehnološka investicija.  

"Umjetna inteligencija podjednako je transformacija radne snage", kaže Kadenić.  

To je posebno važno za zemlje regije, jer su tradicionalno često gradile svoju konkurentnost na nižim troškovima rada.  

"Ako želimo dugoročnu konkurentnost regije, potrebno je prijeći s konkurentske prednosti temeljene na troškovima na onu koja se temelji na talentima – od poruke 'rad je kod nas jeftiniji’ do poruke ‘kod nas možete pronaći znanje, kvalitetu, produktivnost i ljude s kojima možete širiti poslovanje'", naglašava. 

U takvom gospodarstvu najveća prednost neće nužno biti broj stanovnika ili cijena rada, već sposobnost privlačenja, razvoja i zadržavanja kvalitetnih ljudi.  

"Zato će politika razvoja talenata sve više biti ekonomska politika", zaključuje Kadenić. 

Bloomberg

 

Nezaposlenost u eurozoni i Hrvatskoj 

Stopa nezaposlenosti u eurozoni i Europskoj uniji u srpnju je ostala nepromijenjena u odnosu na prethodni mjesec, dok je u Hrvatskoj neznatno smanjena, prema izvješću Eurostata, europskog statističkog instituta. Na razini Europske unije također je ostala nepromijenjena – na 6,1 posto.  

U usporedbi s istim mjesecom prošle godine, stopa nezaposlenosti porasla je za 0,1 postotni bod i u eurozoni i u EU. U srpnju 2025. iznosila je 6,3, odnosno 6,0 posto.  

Eurostat procjenjuje da je u srpnju u EU bilo nezaposleno 13,5 milijuna građana, od kojih 11,3 milijuna u eurozoni.  

Na mjesečnoj razini broj nezaposlenih u EU se smanjio za 41.000, dok je u eurozoni ostao nepromijenjen. U usporedbi sa srpnjem prošle godine, broj nezaposlenih se povećao za 296.000 u EU i 175.000 u eurozoni.  

U Hrvatskoj je stopa nezaposlenosti u srpnju iznosila 4,3 posto, što je 0,1 postotni bod manje nego u lipnju i pola postotnog boda manje nego u istom mjesecu prošle godine, kada je iznosila 4,8 posto.  

U srpnju je u Hrvatskoj bilo nezaposleno oko 78.000 ljudi, 1000 manje nego mjesec ranije i 8000 manje nego u srpnju 2025.  

Nižu stopu nezaposlenosti od Hrvatske imala je Češka, s 3,3 posto, Poljska s 3,4 posto, Malta i Slovenija s po 3,5 posto, Bugarska s 3,6 posto, Cipar s 3,9 posto, kao i Njemačka i Nizozemska s po 4,0 posto.  

Najviša stopa nezaposlenosti zabilježena je u Finskoj, 10,5 posto, zatim u Španjolskoj s 10 posto i Švedskoj s 8,7 posto.  

Stopa nezaposlenosti među mladima mlađima od 25 godina u eurozoni u srpnju je iznosila 14,9 posto, što je 0,1 postotni bod manje nego mjesec dana ranije. U EU se smanjila za 0,5 postotnih bodova, na 15,1 posto.  

Eurostat procjenjuje da je u srpnju u EU bilo nezaposleno 2,93 milijuna mladih, od kojih 2,37 milijuna u eurozoni. Na mjesečnoj razini njihov se broj smanjio za 98.000 u EU i 26.000 u eurozoni.  

U usporedbi sa srpnjem prošle godine, broj nezaposlenih mladih povećao se za 29.000 u EU i 40.000 u eurozoni.  

Za Hrvatsku Eurostat objavljuje tromjesečne podatke o nezaposlenosti mladih. U drugom tromjesečju stopa je iznosila 16,4 posto, s oko 19.000 nezaposlenih mladih.  

Strani radnici u Hrvatskoj: Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova, do 30. travnja ove godine stranim radnicima izdano je 64.775 dozvola za boravak i rad. Tijekom cijele 2025. godine izdano ih je ukupno 170.723, najviše u turizmu i ugostiteljstvu (52.858), kao i u građevinarstvu (52.776). 

 

---U pisanju teksta pomogli su Urban Červek, Danijela Goreta, Anika Bečki i Mirela Haskić Suša