Prekidanje starih saveza i dokidanje premise nastale nakon Drugog svjetskog rata svakom se dosadašnjem američkom predsjedniku činilo nemogućim zbog neutažive američke gladi za uvoznom energijom. No Bijela kuća predvođena Trumpom može se osloniti na ukapljeni zemni plin (sve neophodniji za u Americi proizvedenu robu) kako bi dosegnula nove razine geopolitičkog utjecaja.
Prema procjeni koju donosi Bloomberg NEF, Sjedinjene Američke Države, koje su se u razdoblju od oko sedam godina preobrazile iz nevažnog u najvažnijeg dobavljača ukapljenog zemnog plina, planiraju povećati svoj proizvodni kapacitet za 60 posto u prvoj polovici drugog mandata Donalda Trumpa. Do kraja desetljeća gotovo svaki treći tanker koji prevozi pothlađeno gorivo isplovljavat će iz SAD-a, što će Trumpu pružiti prednost pri postizanju energetske dominacije koju je obećao u kampanji.
Što god Trump činio kako bi udaljio SAD od saveznika, njegovi neuobičajeni potezi ne umanjuju potražnju za američkim zemnim plinom. U prvim tjednima svojeg drugog mandata pokušao je posredovati u mirovnom sporazumu za Ukrajinu bez ključnih saveznika (i Ukrajine), nametnuo carine trgovinskim partnerima i iznio bombastičnu ideju o preoblikovanju Bliskog istoka.
Odgovor čelnika iz Europe, Indije i Japana sveo se na obećanje da će kupovati više američkog plina. „Nevjerojatno je da predsjednik Sjedinjenih Američkih Država ne mora brinuti o uvozu energije kad pregovara o miru na Bliskom istoku ili u Europi“, rekla je Amy Myers Jaffe, profesorica energetike i financiranja aktivnosti u području klimatskih promjena sa Sveučilišta u New Yorku. „Takve je razgovore moguće voditi s povlaštenog položaja.“
Trump često spominje svoj plan za poticanje američke proizvodnje „tekućeg zlata“, odnosno nafte dobivene postupkom hidrauličkog frakturiranja, a predsjednika Joea Bidena često je optuživao da se suzdržava od njezina iskorištavanja zbog straha od klimatskih promjena. Međutim, američka proizvodnja sirove nafte ove će godine rasti za samo oko 2,9 posto jer industrija škriljevca čeka na iskorištavanje buduće lokacije bušotina. Prema S&P Globalu, Permian, najveće naftno ležište u državi, moglo bi dostići vrhunac proizvodnje već 2028., posljednje pune godine Trumpova mandata, a potom stagnirati. Također, obećanje ministra financija Scotta Bessenta da će povećati proizvodnju nafte za tri milijuna barela dnevno kao dio plana za jačanje gospodarstva „3-3-3“, koji uključuje i smanjenje fiskalnog deficita na tri posto bruto domaćeg proizvoda i održavanje rasta na tri posto, vjerojatno će se ostvariti samo ako se mjeri u barelima takozvanog ekvivalenta nafte, koji podrazumijeva plin, ističe Raoul LeBlanc, analitičar S&P Globala.
Proizvodnja nafte „vjerojatno neće znatno rasti u kratkom roku“, izjavio je u veljači ministar energetike Chris Wright u intervjuu za Bloomberg TV. S druge strane, proizvodnja plina rast će „drastično“ tijekom iduće dvije do tri godine, naveo je. Odnosno, riječima kojima se koristio potpredsjednik J. D. Vance tijekom kampanje u Pennsylvaniji: „Zemni plin za nas je ono što je nafta za Saudijsku Arabiju. Samo to moramo iskoristiti.“ Uzbudljiva je to perspektiva za vodeće svjetske naftne i plinske rukovoditelje i vladine dužnosnike, koji su se 10. ožujka okupili na konferenciji CERAWeek by S&P Global u Houstonu.
Prije 20 godina zamisao kako će zemni plin igrati važniju ulogu od sirove nafte u američkim diplomatskim kalkulacijama činila bi se apsurdnom. Na početku ovoga tisućljeća SAD-u je nedostajalo plina. Proizvodio je manje od 15 posto državne potražnje za električnom energijom, a puno više nuklearne energije i ugljena, a predsjednik Federalnih rezervi Alan Greenspan pozvao je na veliko povećanje uvoza kako bi se riješio nedostatak domaće opskrbe.
Bloomberg Businessweek
Horizontalno bušenje i hidrauličko lomljenje ili frakturiranje, koji su se pojavili u ranoj fazi, sve su to promijenili. Te su dvije tehnike omogućile pristup dotad nedostupnim rezervama nafte i plina od Sjeverne Dakote do Novog Meksika. SAD je više nego udvostručio proizvodnju zemnog plina, na više od 2,8 milijardi kubičnih metara dnevno, a sada njime pogoni 41 posto električne energije u državi.
Zapravo, opskrba plinom iz škriljevca tijekom proteklih 20 godina narasla je toliko strelovito da je daleko nadmašila domaću potražnju, što je dovelo do desetljeća dugog pada cijena koji je naštetio profitu proizvođača. Industrija je tražila više načina za iskorištavanje plina, uključujući izgradnju petrokemijskih postrojenja za proizvodnju plastike duž obale Meksičkog zaljeva. No bilo bi najbolje izvoziti ga, pogotovo zato što su međunarodni kupci spremni platiti veće cijene. Europi treba dugoročna zamjena za ruske zalihe, Aziji treba gorivo za brzorastuće gospodarstvo, a razvijenom svijetu treba više energije kako bi zadovoljio potražnju podatkovnih centara koji pokreću umjetnu inteligenciju.
Sve veći broj kompanija, uključujući Cheniere Energy i Venture Global, žurio je izgraditi terminale za ukapljivanje zemnog plina vrijedne više milijardi dolara koji bi im pomogli u poslovanju na inozemnom tržištu. Kompleksna postrojenja mogu rashladiti zemni plin do -160 Celzijevih stupnjeva te ga pretvoriti u tekuće stanje koje specijalizirani brodovi potom prevoze u inozemstvo, gdje se ponovno uplinjava. Osam takvih lokacija već je u pogonu u SAD-u, još se tri grade, a razmatra se i financiranje još nekoliko. Trump pokušava oživjeti i dugo zaustavljeni projekt ukapljenog zemnog plina na Aljasci.
Iako nije pobornik industrije nafte i plina, Biden je unaprijedio protokol za ukapljeni zemni plin koji je postavljen u Trumpovu prvom mandatu nakon što je Rusija napala Ukrajinu 2022. godine. Američke isporuke u Europu mogle bi zamijeniti plin koji je u Europu dolazio iz Rusije te joj pomoći da se odrekne „ratnog stroja“ predsjednika Vladimira Putina, rekao je . Nizozemska, Francuska i Velika Britanija brzo su postale najveći kupci američkog ukapljenog zemnog plina. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen pohvalila je Bidena kao pouzdanog partnera i rekla da su transatlantski odnosi „snažniji i bliskiji no ikad“.
Zemni plin, koji su nekoć smatrali prijelaznim gorivom koje bi pomoglo svijetu da ne ovisi o ugljenu dok se kreće prema čistim, obnovljivim izvorima energije, na opće je iznenađenje ostao u upotrebi do danas. To bi moglo imati strašne posljedice za borbu protiv klimatskih promjena, što zahtijeva smanjenje svih fosilnih goriva, uključujući zemni plin, ako svijet želi postići nultu stopu emisije do 2050. „Govorilo se o tome da je zemni plin prijelazno gorivo“, podsjeća Mike Sommers, izvršni direktor Američkog instituta za naftu, koji lobira za industriju nafte i plina. „Sada je jasno da je zemni plin gorivo budućnosti.“
Američke cijene zemnog plina u prosjeku su iznosile 3,55 dolara (3,29 eura) po BTU-u posljednjih pet godina, što je oko 70 posto niže od europskog prosjeka, pružajući ekonomiji veliku prednost i podupirući i Bidenovu i Trumpovu politiku vraćanja proizvodnje u SAD. „Energija je temelj svake ekonomije, tako da je činjenica da se SAD može jeftino opskrbljivati i sve više izvoziti u ostatak svijeta velika prednost“, kaže Arjun Murti, partner u Veritenu, istraživačkoj i savjetodavnoj tvrtki za energiju sa sjedištem u Houstonu. S druge strane, u Europi je zabilježen „veliki trend deindustrijalizacije“, posebice u Njemačkoj.
Streloviti rast američke plinske industrije zastao je u posljednjoj godini Bidenova mandata, kad je njegova administracija stavila moratorij na nove dozvole za izvoz ukapljenog zemnog plina i pomno promatrala njegov učinak na klimatske promjene. Trump je ukinuo moratorij prvog dana mandata, ne spominjući brige o klimatskim promjenama koje su potaknule Bidena da zaustavi odobrenja. (Nije spomenuo ni frazu koju je Ministarstvo energetike skovalo 2019. tijekom prethodnog Trumpova mandata kako bi promoviralo američki ukapljeni zemni plin i dalo mu prednost pred zalihama iz Rusije ili Bliskog istoka: „plin slobode“.)
Povećanje proizvodnje i izvoza plina silno se razlikuje od stanja američke naftne industrije. Iako su najjači na svijetu, Trumpu to ne pruža geopolitičku nadmoć u kojoj uživaju OPEC i njegov realni predvodnik, Mohammed bin Salman iz Saudijske Arabije. Dok Amerika trenutačno pumpa oko 13,5 milijuna barela dnevno, otprilike 50 posto više od Saudijske Arabije, izgledi za rast ograničeni su: niske cijene nafte prisiljavaju proizvođače na smanjenje troškova i očuvanje preostalih budućih lokacija bušenja. No ako američka industrija zemnog plina i dalje bude rasla kako se očekuje, spori rast možda i nije toliko važan.
Europa, koja je u pogledu plina zasad ovisna o SAD-u, ima malo manevarskog prostora. Čak i dok Ukrajina bijesni zbog Trumpove očite simpatije prema Putinu, njezina najveća privatna energetska kompanija pregovara s američkim prodavačima o dvogodišnjem ugovoru o opskrbi ukapljenim zemnim plinom. Pod američkom prijetnjom velikih povećanja carina indijski premijer Narendra Modi obećao je olakšati uvoz. Japan, Južna Koreja i Tajvan razmatraju kupovinu više američkog ukapljenog zemnog plina kako bi spriječili Trumpove carine i smanjili svoj trgovinski višak kod vodećeg gospodarstva na svijetu.
Trumpova strategija također nosi opasnost odbacivanja nekih ključnih kupaca. Kina, prošlogodišnji najveći uvoznik ukapljenog zemnog plina, u veljači je kao odgovor na dodatne američke carine uvela kao protumjeru carine na američki plin. A to nije jedini rizik. Analitičari smatraju da će tržište biti prezasićeno do kraja desetljeća zbog otvaranja sve većeg broja američkih postrojenja, što bi moglo uzrokovati pad cijena. Pored toga, ukapljeni zemni plin obično je skuplji od ugljena i nije čist kao obnovljivi izvori energije. A kako je Kina svojim primjerom i pokazala, oba ta alternativna izvora goriva često mogu biti iz domaće proizvodnje, zbog čega se ne treba oslanjati na uvoz.
„Nijedna vlada ne želi biti ovisna o uvozu, osim ako nema izbora“, ističe Myers Jaffe, profesorica sa Sveučilišta u New Yorku. No tijekom sljedeće dvije godine brojne države možda neće imati izbora, navela je. „Nalazimo se u transformacijskom razdoblju za energiju, stoga ćemo za deset godina itekako imati izbora. Američki zemni plin neće zauvijek uživati ovakvu prednost.“
- Surađivao Stephen Stapczynski.
.webp){kind=icon}
