Digitalni umor - analogni odgovor

Dok sam se sama pokušavala odvojiti od društvenih mreža i ekrana, smanjiti stres i protok nepotrebnih informacija, odlučila sam se vratiti pletenju, tom jednostavnom, ručno vođenom zadatku koji sam svladala kao dijete. Ono što je trebalo biti meditativno iskustvo pretvorilo se u frustraciju: prsti kao da nisu slušali, a svaki pokret bio je nesiguran, kao da je tijelo zaboravilo radnju, a mozak više nije znao kako zapovijedati. Ukratko, ovim malim eksperimentom potvrdila sam si da mozak i tijelo, kako bi ostali u "treningu", traže iskustva koja zahtijevaju prisutnost, fokus i fizički angažman, bez kojih lako gubimo spretnost i koncentraciju.

Sudeći prema trendovima za 2026. godinu, čini se da sve više ljudi vidi isto. Rastuća potreba za analognim iskustvima rezultat je, prije svega, zasićenja digitalnom povezivošću koja je dosegla vrhunac tijekom pandemijskog razdoblja. Dok su fizički svijet i kontakti bili ograničeni, uronili smo u ekrane, održavali virtualne sastanke i Zoom večere s poplavom digitalnog sadržaja. Međutim, od 2023. godine ovaj trend polako opada u većini razvijenih zemalja jer korisnici počinju osjećati umor, kognitivno preopterećenje i smanjenu produktivnost. Osim toga, multitasking, koji je desetljećima bio mit i mantra modernog života, sve se više pokazuje kao iluzija. Brojne studije, radovi i istraživanja poput onih sveučilišta Stanford i London, kao i analiza Američkog psihološkog udruženja, potvrđuju da istovremeno obavljanje više zadataka ne potiče učinkovitost, već smanjuje kvalitetu odluka, povećava pogreške i iscrpljuje pažnju.

Bloomberg Businessweek Adria

Manje šuma, više fokusa 

Analogno se, dakle, ne vraća kao sentimentalna nostalgija, već kao nužnost i strateški alat za (vodstvenu) otpornost i mentalnu jasnoću. Sastanci bez ekrana, rukom pisane bilješke i tiskani materijali postali su sve češći u tvrtkama koje žele poboljšati kvalitetu odluka. U nedavnom intervjuu za Bloomberg Adriju na temu vođenja dnevnika, psihologinja Anđelija Simić istaknula je posebnu i izravnu vezu između rukopisa i mozga. Ovaj čin aktivira nekoliko područja mozga koja pomažu u boljoj organizaciji misli i emocija, pamćenju i obradi informacija. Olovka u ruci tjera nas da usporimo, filtriramo i odvagnemo svoj sljedeći potez.

Dušan Olaj, vlasnik slovenske tvrtke Duol, to vrlo slikovito opisuje: "Volim razmišljati s olovkom u ruci. Najbolje ideje za projekte ili nova tržišta ne rađaju se u aplikaciji, već na listu papira, često s nekoliko linija, strelica i mrljom od kave. Papir je strpljiv, ne šalje obavijesti i ne tjera me da žurim, a upravo ta sporost može donijeti smjelije ideje." Sličan princip vrijedi i za poslovne sastanke. Iako tvrtka posluje globalno i ne može bez digitalnih alata, kada je riječ o povjerenju, velikim ulaganjima i dugoročnim partnerstvima, rukovanje i chat uživo i dalje nadmašuju Zoom. "Tehnologija ubrzava procese, ali odnose grade ljudi." kaže. Privatno, dodaje, pokušava održati ravnotežu sportom, kretanjem i vremenom bez ekrana, "trenucima kada se rađaju najbolje poslovne strategije".

Uz analogne poslovne rituale, analogni alati poput dnevnika, nalivpera, mehaničkih satova ili knjiga igraju značajnu ulogu u tome kako danas razmišljamo, radimo i provodimo slobodno vrijeme. Maja Babić, organizatorica i producentica događaja te predsjednica Udruženja event industrije Sjeverne Makedonije, upravo taj odnos održava u svojoj poslovnoj i privatnoj svakodnevici: "Iako radim u svijetu koji je gotovo u potpunosti digitalan, i dalje imam potrebu zapisivati stvari na papir. Uvijek planiram svoje obveze u kalendaru i jedna sam od onih koji se iskreno raduju novom planeru. Da, koristim i kalendar na telefonu, ali kada nešto prekrižim kemijskom olovkom, osjećaj je drukčiji – tada znam da je stvarno gotovo." Dodaje da nikada nije čitala e-knjigu, jer je za nju "okretanje i presavijanje stranice" dio iskustva, a isto vrijedi i za scenarije. "Često lijepim naljepnice s bilješkama na zid, jer kada su ideje oko mene u prostoru, one nekako 'razgovaraju' jedna s drugom", objašnjava Babić.

Maja Babić | Bloomberg Businessweek Adria

Ovaj povratak taktilnim formatima nije samo izolirana potreba pojedinaca. Globalna industrija papirnatih proizvoda, planera, olovaka i ostalog uredskog pribora bilježi stalan rast čak i u digitalnom dobu. Primjerice, tržište kalendara procjenjuje se na 27 milijardi dolara u 2025. godini, s očekivanim rastom od preko sedam posto godišnje do 2035. godine, budući da više od polovice korisnika prepoznaje prednosti rukom pisanog planiranja za produktivnost i fokus. Segment luksuznih i personaliziranih olovaka, posebno nalivpera, danas vrijedi oko milijardu američkih dolara i očekuje se da će se nastaviti širiti u nadolazećim godinama zbog potražnje za premium i kolekcionarskim modelima koji služe kao statusni simboli i predmeti osobnog stila.

Hobiji bez metrike 

Međutim, trend se ne vraća samo kroz subjekte, već sve više i kroz procese. Ljudi traže hobije kao "ispušne ventile", ali i kao prilike za interakciju, kreativnost i zabavu u slobodno vrijeme. Procjenjuje se da će do 2035. tržišni segment offline formata, poput društvenih igara i kreativnih hobija, narasti na 23,8 milijardi dolara. Vinilna i analogna fotografija ponovno imaju svoju publiku, jedrenje i ronjenje brišu probleme trenutka kada izađete na more ili zaronite ispod površine, dok planinarenje, kuhanje, rukotvorine i vrtlarstvo unose ritam u kojem nema paralelnih tabova.

Posebno je zanimljiv izbor dr. Vladimira Čadikovskog. Ovaj poznati makedonski dječji kardiokirurg, koji u svom radu koristi najmoderniju medicinsku tehnologiju, slobodno vrijeme provodi restaurirajući klasične automobile i motocikle. Rad na starim automobilima, kaže, pomaže mu u vježbanju fokusa i strpljenja, jer u tom poslu nema žurbe ni multitaskinga, postoji samo rad korak po korak, slično kao i u kirurgiji. Istovremeno, taj mir u garaži za njega je protuteža stresu operacijske sale i način da ostane povezan s tradicijom, zanatom i stvarnim, opipljivim svijetom. "To je moj glavni hobi. Proces zahtijeva strpljenje, preciznost i razumijevanje konstrukcije. Također uživam u vožnji klasičnih vozila, gdje je komunikacija sa strojem izravna i bez elektroničke pomoći, što zahtijeva koncentraciju i osjećaj", kaže, naglašavajući da su to prakse koje njeguje kao ravnotežu digitalnom okruženju i da je to jasan, svjestan izbor.

Vladimir Čadikovski | Bloomberg Businessweek Adria

 

Kada potreba za sporijim iskustvima postane kolektivna, pojavljuje se nova tržišna niša. To se danas lako može vidjeti u Beogradu, ali i u drugim gradovima regije, gdje su posljednjih godina procvjetali brojni tečajevi i mjesta za susrete, gdje se ekrani mijenjaju na nekoliko sati radi kreativne zabave. To ne čudi, jer kultura sastanaka, dugih razgovora i ručnog rada nikada nije potpuno nestala u tim područjima, koja su se jednostavno povukla pred digitalnim tempom.

Jednostavnom pretragom možete pronaći prave male bisere: radionice keramike, različite tehnike ručnog rada i slikanja, izradu mozaika, oslikavanje vintage porculana, pa čak i tečajeve i događaje tiska risso u kojima u ulozi detektiva rješavate razne misterije, u društvu. Neki funkcioniraju kao mali studiji, neki kao opuštena večernja druženja uz čaj ili vino, ali svima im je zajedničko da nude spor proces i opipljiv rezultat. Cijene se obično kreću od 35 do 70 eura, ovisno o tehnici i materijalima, dok višesatni ili specijalizirani tečajevi mogu biti nešto skuplji.

Lokalno tumačenje globalnog trenda 

U takvom okruženju rođena je i beogradska kreativna radionica Terrador, posvećena izradi biljnih terarija, malih zatvorenih ekosustava u staklu. Njihovi polaznici vrlo jasno odražavaju promjenu o kojoj se danas puno govori. "Najčešće radimo s timovima čiji je svakodnevni posao intenzivno mentalan i vezan uz ekran. To su inženjeri, IT stručnjaci, bankari, konzultanti, menadžeri, analitičari, oni koji donose odluke i analiziraju, ali rijetko imaju priliku nešto napraviti rukama", navode u Terradoru.

Uz korporativne radionice, sve je više individualnih prijava. Neke dolaze iz znatiželje, druge iz potrebe da si priušte dva sata različitog predaha. Reakcije su gotovo uvijek iste: prvo usporavanje i koncentriranje, a zatim zadovoljstvo kada konačno u rukama drže mali, funkcionalni ekosustav vlastite izrade. "Mnogi u recenzijama spominju da je iskustvo bilo opuštajuće, gotovo meditativno, ali i zabavno. Često nam kažu da su tijekom radionice, prvi put nakon dugo vremena, bili potpuno usredotočeni na jednu aktivnost, bez obavijesti i bez multitaskinga."

Zanimljivo je da najveća prepreka rijetko ima veze s tehnikom. "Većina ljudi zaglavi u strahu od pogreške." Dok slažu supstrat ili slažu biljke, često traže potvrdu da to rade "ispravno". "To pokazuje koliko smo navikli na pretpostavku da mora postojati jedno ispravno rješenje. Kad shvate da je priroda tolerantnija nego što mislimo, opuste se i počnu eksperimentirati." Upravo taj trenutak prijelaza iz kontrole u povjerenje, kažu sugovornici, često je najvrjedniji dio radionice.

Boštjan Košak |  Bloomberg Businessweek Adria

Interes za takve aktivnosti, dodaju, primjetno raste iz mjeseca u mjesec. Razlog je prilično jednostavan: većinu dana provodimo u apstraktnim, digitalnim okruženjima, pa ljudi prirodno traže aktivnosti koje su opipljive, sporije i smislenije. U tom smislu, terarij ima i simboličku vrijednost – mali zatvoreni sustav u kojem se jasno vidi kako voda cirkulira, kako biljke rastu i kako funkcionira ravnoteža. "To je ujedno i mali podsjetnik na to kako funkcioniraju ekosustavi i koliko je ravnoteža krhka. Ljudi intuitivno prepoznaju tu simboliku i žele joj biti bliže, makar samo unutar svog radnog ili životnog prostora."

 

Svi sugovornici slažu se da je digitalno neizbježan dio modernog života i rada i ne opiru se tome: od umjetne inteligencije, koju vide kao moćan alat, preko profesionalne primjene, do svakodnevnog oslanjanja na tehnologiju. Međutim, budućnost, vjeruju, pripada onima koji znaju spojiti brzinu algoritama i dubinu ljudskog razmišljanja. U toj ravnoteži, osobni kontakti i izravna iskustva ostaju nezamjenjivi, kako je izjavio Boštjan Košak, predsjednik Telekoma Slovenije. "Vjerujem da će osobni kontakti ostati važni i u budućnosti. Oni omogućuju veću povezanost, potiču empatiju i kreativnost te su najbolje okruženje za oblikovanje ideja i rješenja", kaže, zaključujući da digitalni alati trebaju biti alat koji povećava kvalitetu rada, a ne zamjena za stvaran, opipljiv svijet.