Tko sve gubi u Trumpovom beskonačnom trgovinskom ratu? Kina nije jedina žrtva

Godine 2016. Donald Trump kampanju za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD) temeljio je na obećanju da će preteći Kinu. Nakon izborne pobjede uveo je dotad nezabilježen niz carina i izvoznih kontrola. U svojoj kampanji iz 2024. odlučio je koristiti istu strategiju koja mu je već donijela pobjedu te obećao da će ići korak dalje, odnosno uvesti carine od 60 posto na cjelokupan uvoz iz Kine. 

Ne može se reći za Joea Bidena da je ljubitelj Kine. Trumpovim carinama dodani su novi nameti usmjereni na električna vozila, baterije i solarne ćelije. Izvoznim kontrolama nastoji se blokirati pristup Kine vrhunskim poluvodičima. Potpredsjednica Kamala Harris još nije iznijela detaljni plan za Kinu, no izgledno je da će nastaviti u tom smjeru. 

Carine koje su uvedene u prvom Trumpovu mandatu, odnosno 25 posto na kinesku robu vrijednu stotine milijardi dolara, već su zadale jak udarac bilateralnoj trgovini. Uvoz iz Kine u SAD smanjio se s visokih 21 posto, kada je Trump izabran, na 14 posto u 2023. godini. Prema analizi Bloomberg Economicsa, koja koristi model Svjetske trgovinske organizacije (WTO), sveobuhvatna carina od 60 posto vjerojatno bi gotovo potpuno ugušila kineski izvoz u SAD

Udio uvezene robe u SAD iz Kine, stvarna vrijednost / trenutačne carine / carina od 60 % / projekcije Bloomberg Economicsa,Izvori: Američki ured za popis stanovništva (engl. US Census Bureau), Bloomberg Economics . Napomena: Projekcija carine od 60 posto pretpostavlja provedbu 2025. 

To bi nesumnjivo naškodilo kineskom gospodarstvu, koje je već u jeku sporog kolapsa prometa nekretnina.

Jedan lokalni ekonomist rekao mi je da su cijene u njegovoj okolici u Šangaju pale za 20 posto u odnosu na najveću vrijednost iz 2021. godine. To je otprilike istovjetno prosječnom padu u cijeloj zemlji tijekom pada tržišta nekretnina u SAD-u. Snažan izvoz jedan je od rijetkih čimbenika koje kinesko gospodarstvo spašavaju od recesije. 

A eskalacija trgovinskog rata naštetila bi i SAD-u. U skladu s obrascem "milo za drago" tijekom Trumpova prvog mandata, za očekivati je da će Peking uzvratiti. Carine od 60 posto na isporuke iz SAD-a u Kinu svele bi prodaju u SAD-u na nulu, a to bi godišnje predstavljalo gubitak od oko 150 milijardi dolara (135,5 milijardi eura). 

Trumpov je stav da carine predstavljaju porez Kini. No zapravo su i porez za potrošače iz SAD-a te povećavaju cijene svega, od igračaka do tehnologije. Koliko bi cijene mogle rasti? Ako se u model WTO-a ubroje carine od 60 posto te 20 posto kojima Trump prijeti ostatku svijeta, dolazi se do zaključka da bi do izbora 2028. cijene u SAD-u bile oko četiri posto više nego da nije došlo do nikakvih promjena politike. 

Naravno, modeli nisu uvijek precizni. Kad je Trump 2018. predstavio prvi skup carina Kini, bilo je teško uočiti njihov utjecaj na inflaciju. Kineska valuta juan deprecirala je u odnosu na dolar, što je nadoknadilo dio povećanja troškova uvoza. Mnogi trgovci iz SAD-a radije su odlučili prihvatiti dodatne troškove nego opteretiti svoje kupce. No bez obzira na to, povećanje carina s 25 na 60 posto na sve pošiljke iz svjetskih tvornica predstavlja velik skok. Rezultati mode

Sve više i više Prosječna carina SAD-a na uvezenu robu iz Kine, Prognoza koja se temelji na Trumpovim napomenama, Izvori: Petersonov institut za međunarodnu ekonomiju (engl. Peterson Institute of International Economics), Ured trgovinskog predstavnika SAD-a (engl. Office of the US Trade Representative), Bloomberg Economics

Zagovaratelji viših kamatnih stopa tvrde da bi znatni ekonomski troškovi bili cijena koju bi se isplatilo platiti da se otkloni egzistencijalna prijetnja koju predstavlja uspon Kine. No ni u ovom slučaju argumenti nemaju smisla. Od prvog Trumpova mandata SAD je Kini uveo val carina i sankcija. Moguće je da je time usporeno napredovanje Kine prema onome što ekonomisti nazivaju tehnološkom granicom. No to je nije uspjelo zaustaviti. 

Tim kineskog predsjednika Xi Jinpinga predstavio je  2015. ambiciozan plan preuzimanja kontrole nad tehnologijama budućnosti nazvan „Proizvedeno u Kini 2025.”. Donositelji industrijskih planova u Pekingu nastojali su ubrzati prijelaz sa sklopova niske vrijednosti na naprednu proizvodnju visoke vrijednosti. Od poluvodiča do industrijskih robota, zrakoplova i vjetroturbina, postavljaju ciljeve za Kinu da više toga proizvodi na domaćem terenu, a prodaje u inozemstvu. 

Sa stajališta odnosa s javnošću plan je predstavljao katastrofu. Dominacija Kine kad je riječ o tekstilu i drangulijama bila je jedna stvar. No plan Komunističke partije da stekne kontrolu nad strateškim proizvodima kao što su poluvodiči nešto je sasvim drugo. Objava plana „Proizvedeno u Kini 2025.” glasno je odjeknula u stranim metropolama i korporativnim dvoranama za sastanke. 

Nakon jednog desetljeća jasno je da međunarodna poruga nije zaustavila Kinu u njezinu brzom napretku. Ulaganja u ciljne sektore naglo su se povećala. Prema podacima Centra za sigurnost i nove tehnologije (CSET), Kina će do 2025. imati 77.000 doktora znanosti godišnje u području znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike, što je gotovo dvostruko više od 40.000 godišnje, koliko bilježi SAD.  Kina je pretekla SAD 2019. kad je riječ o međunarodnim prijavama patenata, a do 2023. bila je ispred za oko 40 posto. 

Međunarodne prijave patenata, / Kina / SAD, Izvori: Svjetska organizacija za intelektualno vlasništvo, Bloomberg Economics 

Navedeni podaci mogu biti i obmanjujući. Možda je ulaganje Kine pogrešno usmjereno i uzaludno. Možda novopečeni doktori znanosti imaju teorijsko, ali ne i praktično primjenjivo znanje. Možda je riječ o patentima za inkrementalne inovacije, a ne za radikalne tehnologije. Trgovinski podaci omogućuju nam suočavanje sa stvarnošću te potvrđuju da napredak nije zabluda.

Na primjer, udio Kine u globalnom izvozu električnih vozila porastao je sa zanemarivih vrijednosti 2017. na gotovo četvrtinu 2023. godine. Jörg Wuttke, partner u DGA grupi i bivši predsjednik Gospodarske komore Europske unije u Kini, rekao mi je da proizvođači automobila u Njemačkoj sada uče od svojih kineskih rivala, dok je prije situacija bila obratna. 

Scott Olson/Getty Images, Kina je ograničila uvoz soje iz SAD-a kao odmazdu za Trumpove carine

Kad je riječ o SAD-u i ostatku svijeta, posljedice su dalekosežne. Kao prvo, velike ekonomije sa snažnim globalnim vezama i sposobnim donositeljima politika ne može se lako pregaziti, pa čak ni od najmoćnije nacije na svijetu. To vrijedi za Rusiju, gdje Putinov ratni stroj i dalje melje ispred sebe unatoč teškim sankcijama sa zapada. To vrijedi i za Kinu. Trumpova prijetnja uvođenja carina od 60 posto usporila bi je, no ne i zaustavila. 

Kao drugo, industrijsko planiranje može funkcionirati. Ekonomisti slobodnog tržišta ismijavaju državne intervencije i slažu se s Ronaldom Reaganom da je deset najstrašnijih riječi koje možete čuti: „Ja sam iz vlade i tu sam da vam pomognem.“ No činjenica je da je kineski ekosustav donositelja industrijskih politika, državnih banaka, poduzeća u državnom vlasništvu i privatnih poduzetnika bio dokazano uspješan u poticanju razvoja. 

Jedno je sigurno - loše ponašanje zahtijeva odgovor: Kina neće moći održavati protekcionističke mjere kod kuće dok uživa otvoreni pristup u inozemstvu. No bez obzira na to hoće li na izborima pobijediti Trump ili Harris, sljedećem čelniku SAD-a toplo se preporučuje da više vremena i energije uloži u ubrzanje američkog napretka, a manje na usporavanje Kine. 

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar