.webp){kind=icon}
Rat je dobar za posao! Tako glasi 34. pravilo od 285 koja su napisala posebna bića – Ferengiji iz znanstveno-fantastične serije "Zvjezdane staze". Orijentirani su na posao i glavni im je cilj ostvarivanje dobiti. Sljedeće pravilo kaže da je mir dobar i za posao. Iako su izmišljena bića, njihova poruka je daleko od toga.
Dugo razdoblje relativnog mira u Europi uljuljalo nas je u lažni osjećaj sigurnosti, a politika na kontinentu gotovo je dopustila da obrambeni sektor atrofira, ostavljajući ga ovisnim o dobavljačima s drugog kraja svijeta. Nakon početka rata u Ukrajini, 24. veljače 2022., to se naglo promijenilo, a novi sukobi na Bliskom istoku kao da najavljuju ponovni ulazak u razdoblje u kojem će ovaj dio industrije biti jedan od najvažnijih za stabilnost i sigurnost.
Europska potrošnja za vojsku "povećat će se za 53 posto, na 456 milijardi eura od 2021. do 2026., potencijalno za čak 65 posto, na 492 milijarde", procjenjuje Jelena Juvan, ravnateljica Odsjeka za obrambene studije na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani. Trend rasta novih poslova jasan je i bez službene statistike, kazao nam je u neformalnom razgovoru visoki predstavnik Ministarstva obrane Srbije. Izravan utjecaj na ovaj posao ima rat u Ukrajini, odnosno pojačana nabava oružja i streljiva. U rujnu je u Srbiji održan međunarodni sajam naoružanja koji su posjetili predstavnici vlasti, kupci i proizvođači iz SAD-a, Rusije, Kine, Turske, Francuske, Azerbajdžana, Italije, Finske, afričkih, arapskih i pacifičkih zemalja.
I u ostalim zemljama regije ova industrija je prilično raznolika. Primjerice, hrvatska vojna i obrambena industrija vitalna je i uspješna, ali treba institucionalno usmjeravanje. Slovenija je mali igrač u toj globalnoj priči, no još uvijek nastaju inovativni proizvodi s kojima se tvrtke natječu za dio ovog kolača. Jedan od najbogatijih Slovenaca Ivo Boscarol ušao je u industriju i investirao u tvrtku koja se bavi obrambenim tehnologijama poput dronova i sustava za zaštitu od napada dronova. U Bosni i Hercegovini (BiH) ova industrija predstavlja potencijalnu priliku za gospodarski razvoj, ali se suočava s mnogim izazovima, uključujući štrajkove, neisplaćene plaće i druge probleme s kojima se suočavaju neke tvrtke u industriji. Industrija u Sjevernoj Makedoniji samo je blijeda sjena onoga što je bila u prošlosti. Nekada proizvođač raketa i ručnih raketnih bacača, danas proizvodi vojne kape i jakne.
SRBIJA: Nadomak novih rekorda u izvozu oružja
Međunarodni sajam naoružanja i vojne opreme Partner 2023., održan krajem rujna u Beogradu, podsjećao je na zlatno doba nesvrstanosti SFR Jugoslavije. Pod kupolama Beogradskog sajma, između naoružanja i vojne opreme, mimoilazili su se predstavnici vlada, kupci i proizvođači iz SAD-a, Rusije, Kine, Turske, Francuske, Azerbajdžana, Italije, Finske, afričkih, arapskih i pacifičkih zemalja, kao da nije bjesnio svojevrsni "hladni rat 2.0" između Zapada i Istoka.
Koliko je voditelj želio balansirati u vremenima kada se balansiranje često shvaća kao izdaja, najjasnije se vidi po tome što su izložena tri američka Humveeja nabavljena za Vojsku Srbije, a na dva od njih montirani su ruski i sovjetski protuoklopni raketni sustavi, Kornet i Fagot.
Međunarodni sajama naoružanja i vojne opreme | Ministarstvo obrane Republike Srbije
A srbijanska obrambena industrija pokušala je pokazati da se vratila na stazu zlatnih osamdesetih u SFRJ, kada je ta mnogo veća država godišnje izvozila naoružanja i vojne opreme u vrijednosti od oko 1,1 milijardu dolara, od čega je gotovo polovica dolazila iz pogona u Srbiji. Dolar iz 1980-ih bio je znatno vredniji od današnjeg, a era srpske namjenske industrije u bivšoj Jugoslaviji u svakom slučaju nije nadmašena, budući da se godišnji izvoz državnih poduzeća kreće između 450 i 550 milijuna američkih dolara. Prema nekim procjenama, zajedno s privatnim tvrtkama, trebali bi biti blizu milijarde dolara.
Nakon godina sankcija UN-a i gotovo potpunog uništenja srpske namjenske proizvodnje u NATO bombardiranju 1999., čini se kao nevjerojatan uspjeh. Međutim, to "uskrsnuće" dolazilo je u naletima. Prvi uzlet bio je 2007. godine, kada je potpisan ugovor o izvozu oružja, opreme, streljiva, minobacača, pancirki i pištolja u Irak, vrijedan 250 milijuna dolara. Osim toga, tvornica Utva iz Pančeva isporučila je iračkoj vojsci 20 školskih aviona Lasta za osnovnu obuku pilota.
Tri godine poslije uslijedio je novi uzlet sklapanjem nekoliko stotina milijuna eura vrijednog posla s Alžirom o transferu tehnologije za četiri tvornice streljiva, opreme i naoružanja. Sljedeći, nagli rast izvoza dogodio se od 2014. zahvaljujući pojavi Ujedinjenih Arapskih Emirata i Saudijske Arabije kao velikih kupaca, koji su nabavili sredstva istočnog (sovjetskog) kalibra. U 2021. kao novi veliki kupci pojavili su se Azerbajdžan i Uganda, a srpska obrambena industrija dokazala je da je, kao nasljednica vojne industrije bivše Jugoslavije, uspjela zadržati potencijalne kupce u Africi i na istoku.
Iako se posljednje sastavljeno i objavljeno godišnje izvješće o izvozu srpskog oružja i streljiva odnosi na 2021. godinu, Bloomberg Businessweek Adria doznaje iz resornih ministarstava da su rat u Ukrajini i napetosti na Kavkazu utjecali na trend rasta broja i vrijednosti sklopljenih ugovora.
Oliver Bunic/Bloomberg
"Trend rasta ugovaranja novih poslova jasan je i bez službene statistike. Jednostavno, rat u Ukrajini ima izravan utjecaj na ovaj posao, odnosno pojačanu nabavu oružja i streljiva", rekao je za Bloomberg Businessweek Adria visoki izvor u nadležnom ministarstvu koji je inzistirao na povjerljivosti.
Kako ekskluzivno doznaje Bloomberg Businessweek Adria, u 2022. godini nadležna ministarstva izdala su 285 dozvola za izvoz naoružanja i vojne opreme ukupne vrijednosti 971.917.832 američkih dolara. Za sada nema cjelovitih podataka o vrijednosti ostvarenog izvoza u 2022. godini, budući da svi proizvođači i trgovci nadležnima još nisu dostavili podatke o ostvarenim poslovima.
Međutim, analiza završnih obračuna za 2022. godinu glavnih proizvođača naoružanja, streljiva i vojne opreme u Srbiji, koju smo napravili, pokazuje da su prihodi okosnice namjenske industrije Srbije oko 70 milijuna dolara veći nego u 2021. godini. Osim Zastave oružje iz Kragujevca, čiji su prihodi u 2022. nešto niži nego u 2021., svi ostali proizvođači, kao što su Milan Blagojević – Namenska, Prva iskra, Prvi partizan, Sloboda, Krušik i Jugoimporta – SDPR, bilježe veće poslovne prihode. Tu se ističe Jugoimport SDPR, čiji je prihod porastao za više od 26 milijuna dolara.
S druge strane, analiza završnog računa također ukazuje da su u 2022. domaći kupci oružja u nekim slučajevima utjecali na smanjenje izvoza, što se očituje u činjenici da je izvoz navedenih tvrtki lani iznosio samo oko 9,1 milijun dolara više nego prošle godine.
HRVATSKA: Imamo sve osim smjera
Hrvatska obrambena industrija vrlo je vitalna. Čini je oko 70 tvrtki koje se, ovisno o djelatnosti, mogu podijeliti u pet segmenata: proizvodnja osobne zaštitne opreme segment je u kojem posluje više od 50 posto tvrtki iz industrijskog sektora, oko 20 posto industrije drže proizvođači oružja i IT tvrtke, a ostalih 10 posto imaju proizvođači vojnih plovila i vozila.
Perjanice branše su tvrtke HS Produkt, Šestan-Busch i Dok-Ing, globalno uspješni izvoznici, a letimičan pogled na njihove bilance pokazuje da im ni pandemija ni inflacija nisu naštetile.
Poluatomatska puška VHS2 tvrtke HS Produkt | Bloomberg Businessweek Adria
HS Produkt proizvodi vatreno oružje, a njihovi pištolji i puške odavno su osvojili svjetsko tržište pa su postali standardni dio opreme američke policije, vojske i FBI-a. Lani su zaradili oko 150 milijuna eura, uz 40 milijuna eura dobiti.
Šestan-Busch bavi se proizvodnjom predmeta za osobnu zaštitu, prvenstveno zaštitnih kaciga. U 2022. godini imali su prihod od gotovo 16 milijuna eura i dobit od 1,7 milijuna, dok u Dok-Ingu rade robotske strojeve za razminiranje i protiv terorističkih vozila, a lani su im prihodi narasli na 37,4 milijuna eura, uz dobit od 6,7 milijuna.
Valja spomenuti i tvrtku Đuro Đaković Specijalna vozila čiji program vojne proizvodnje uključuje licencnu proizvodnju borbenog oklopnog vozila PATRIA 8x8, tu je i tvrtka SCAM Marine koja proizvodi snajperske puške velikog kalibra, M Adler D proizvodi raketne bacače i ručne bacače granata... Općenito, premalo je prostora da bismo se dotakli svake tvrtke, ali ćemo priču o brojkama zaokružiti procjenom njihova godišnjeg izvoza koji se kreće oko 300 milijuna eura.
Cikličnost poslovanja
Novi sukobi pozitivno su se odrazili na bilance većine hrvatskih tvrtki koje posluju u segmentu obrane i sigurnosti, a da i ove godine postoji povećana potražnja, potvrđuje i Goran Basarac, predsjednik Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije.
"Cikličnost je pojam koji je u prošlosti najbolje karakterizirao poslovanje u ovom segmentu. Cikličnost povezana s ratnim sukobima. Danas se doduše uz ove ratne sukobe EU budi i stavlja u fokus mnogo programa povezanih s obranom i sigurnosti te smatram da je u idućih dvije do tri godine to poslovna prilika za sve koji djeluju u ovom segmentu", naglašava.
Buđenje koje spominje kulminiralo je osnivanjem Europskog obrambenog fonda (EDF) vrijednog 8,1 milijardu eura. Zanimljivo je da je Hrvatska među prvima počela povlačiti EU novac za obrambene i sigurnosne svrhe, a akcijom klastera obrambene industrije povučeno je više od 70 milijuna eura kroz Operativni program konkurentnosti i kohezije 2014.-2020. Hrvatska je aktivna i u EDF-u.
Hrvatska je među prvima počela povlačiti EU novac za potrebe obrane i sigurnosti, a akcijom klastera obrambene industrije povučeno je više od 70 milijuna eura kroz Operativni program konkurentnosti i kohezije 2014.-2020.
"Naša industrija općenito nastoji partnerski se udružiti s određenim projektima glavnih strateških igrača na razini EU, no meni bi osobno bilo draže da Hrvatska osmisli, podrži i usmjeri neki svoj strateški projekt preko etabliranog domaćeg proizvođača", kaže Basarac i dodaje da je tu ključna uloga Ministarstva obrane (MORH).
Naglašava da ova industrija ide ruku pod ruku s vojskom, odnosno Ministarstvom obrane i Oružanim snagama Republike Hrvatske (OSRH) te da se može razvijati samo u suradnji s njima kao krajnjim korisnikom.
"Tu priča počinje i prestaje. Veseli me da će se možda u skoroj budućnosti prezentirati neki novi dugoročni plan opremanja i modernizacije OSRH-a pa da vidimo kako su točno zamislili viziju Hrvatske vojske 2030. ili 2035. godine. Kakve sposobnosti moramo razvijati i na što da se fokusiramo. To će biti recimo dobar smjer za industriju", smatra Basarac.
Robotsko vozilo za raminiranje, Dok-Ing | Bloomberg Businessweek Adria
Razvoj tehnologije
Ako ste i površno pratili izvještaje s ukrajinskog bojišta, sigurno ste čuli da jednu od glavnih uloga imaju dronovi, spominjao se satelitski internet preko Starlinka Elona Muska, hipersonične rakete, kvantne tehnologije i nezaobilazna umjetna inteligencija. Sve je to već prisutno na bojišnici, pa nas je zanimalo kako stojimo po tom visokotehnološkom pitanju.
Basarac tvrdi da su hrvatske tvrtke spremne na sve izazove i još jednom lopticu prebacuje na OSRH.
"Od predstavnika Hrvatske vojske i eminentnih vojnih stručnjaka očekujem da stvore jasne doktrine o tome kakav rat Hrvatska može očekivati za pet, deset ili 15 godina i kakve bi sposobnosti željeli da ima i razvija hrvatska obrambena industrija. Tada možemo početi stvarati bazu u skladu s tim. Kao industrija čekamo vojsku i nužno moramo s njom surađivati u razvoju novih proizvoda i usluga", zaključuje.
Goran Basarac, predsjednik Hrvatskog klastera konkurentnosti obrambene industrije | Bloomberg Businessweek Adria
Da Hrvatska doista ne mora brinuti o tehnološkom znanju domaćih poduzetnika za unapređenje vojne i obrambene industrije, možda najbolje pokazuje primjer osječke tvrtke Orqa koja se proslavila proizvodnjom videonaočala za upravljanje dronovima.
Prije nekoliko godina napravili su zaokret iz civilnog sektora prema vojnom. Rade na projektima istraživanja i razvoja bespilotnih sustava, ali u domenama kao što su razvoj digitalnih uređaja za noćno gledanje s AR/MR funkcionalnostima, privatnih 5G mreža, i vizijskih sustava za oklopna vozila.
Što se tehnologije tiče, ona se uglavnom usavršavala u vojsci, a na civilno tržište dolazila je tek godinama kasnije, no sada se taj odnos promijenio, barem što se dronova tiče, rekao nam je glavni izvršni direktor Orqe Srđan Kovačević.
"Već dugo tvrdimo da je tehnologija civilnih dronova naprednija od vojne, a rat u Ukrajini pokazao je koliko je to točno. Nakon rata to će se sigurno promijeniti, pa će, u kontekstu bespilotnih letjelica, vojna tehnologija ponovno imati primat nad civilnom", ističe.
Objašnjava da će mnoge današnje tvrtke za obrambene bespilotne letjelice trebati pažljivo razmisliti o svojim rješenjima i pomno pogledati što tvrtke u segmentu tehnologije civilnih bespilotnih letjelica rade ako žele ostati konkurentne i relevantne. Vjerujemo da bi oni najbrži mogli pronaći izuzetno zanimljive prilike za akvizicije, dok će oni sporiji vjerojatno završiti poput dinosaura, smatra Kovačević.
Orqa danas proizvodi gotovo sve komponente potrebne za izradu multikoptera, no to su ipak civilne tehnologije, objašnjava. "U sljedeće dvije godine naš fokus bit će na dovođenju te civilne tehnologije na razinu sigurnosti i drugih zahtjeva koje nameću vojne primjene. Vjerujemo da će i godinama nakon završetka rata u Ukrajini postojati velika potražnja za ovakvim sustavima, jer su promjene u načinu korištenja bespilotnih sustava ogromne, a svi će željeti opremiti svoje snage novim sredstvima poput onih koji su se u Ukrajini pokazali iznimno učinkovitima", zaključuje Kovačević.
Dakle, da rezimiramo stanje u hrvatskoj vojnoj i obrambenoj industriji: hardvera ima, softvera ima, nedostaje institucionalna vizija i smjer u kojem se vojska želi razvijati za moderne ratove koji se vode po potpuno novim doktrinama.
Da se razumijemo, uspješnim hrvatskim tvrtkama u branši nije bitno hoće li se država pokrenuti i odlučiti što žele, one ionako izvoze 90 posto svoje proizvodnje. No, bilo bi lijepo da država strateški odredi i pogura modernizaciju vojske jer takve investicije uvijek pozitivno utječu na cjelokupno gospodarstvo.
SLOVENIJA: Patuljak po obujmu, Golijat po inovativnosti
Slovenija ne može razviti značajniju vojnu ili obrambenu industriju ako je sama država značajno ne podržava. Za to mora imati vojsku i interes, jer to osigurava narudžbe, odnosno priljev kapitala. Osim toga, važna je i uloga države u povratnoj informaciji kada se, primjerice, novi komad naoružanja testira u stvarnim, još boljim borbenim uvjetima.
To je možda i najvažniji zaključak koji se može izvući iz riječi direktora najveće slovenske tvrtke u sektoru obrambene industrije Arex iz Šentjerneja na jugoistoku Slovenije. U intervjuu za Bloomberg Adria, čelnik tvrtke Tim Castagne opetovano je naglasio važnost povezanosti zemlje, njezinih oružanih snaga i industrije: "Svaka zemlja treba velikog proizvođača koji zadovoljava potrebe vojske i drugih sigurnosnih sustava, odnosno strukture s vlastitim proizvodima."
Ključne su, kaže, povratne informacije s terena i dodaje kako simbioza pregovora donosi obostranu korist – vojska dobiva proizvod koji joj treba na temelju vlastitih potreba, a proizvođač osigurava dobro ime ili domaći publicitet. "Logika u našoj branši je takva da ako neki proizvod, recimo pištolj, nije u upotrebi u domaćoj vojsci, ako nije temeljito ispitan u praksi, onda će se rijetki odlučiti za kupnju takvog proizvoda", iskren je prvi čovjek uspješne tvrtke, rođeni Nijemac.
Arex, koji je od 2017. u vlasništvu češkog fonda RSBC Defense, iz europske je perspektive doduše patuljak, ali je 2021. ostvario dobit od 1,4 milijuna eura, a lani gotovo 700 tisuća. Direktor poduzeća kaže da su lani zabilježili rast prodaje od 40 posto, pa su prihodi od prodaje porasli na 25,6 milijuna eura. U 2020. godini imali su ulaganja od tri milijuna eura, a lani 2,2 milijuna, od čega je najveći dio otišao u nabavu strojeva za jačanje proizvodnje oružja i streljiva.
Tima Castagne, šef Arexa | Oliver Bunić/Bloomberg
Veličina Slovenije često se spominje kao nedostatak u gospodarstvu, no obrambena industrija specifična je po tome što je to za nju zapravo jedinstvena prednost. "Prednost malih zemalja poput Slovenije je što brzo dobivamo odgovore", objašnjava Castagne, koji je i sam veliki entuzijast za oružje. "S našim inženjerima rade ljudi iz Ministarstva obrane koji zapravo poznaju projekte koji su u tijeku, koji znaju što im treba i to je za nas veliko olakšanje", kaže o usporedbi Slovenije i rodne Njemačke.
Novi proizvodi? "Trenutačno radimo na novom pištolju za Slovensku vojsku kakav još nitko nije vidio", objašnjava prvi čovjek najnovijeg i najvažnijeg projekta. Riječ je o pištolju Delta, kojim Slovenska vojska namjerava zamijeniti zastarjele Berette, no u Ministarstvu obrane su nam objasnili da odluka o nabavi tog oružja i uvođenju u operativnu uporabu u vojsci "još nije donesena". Castagne očekuje da će odluka biti donesena ove godine.
Hoće li Slovenija proizvoditi topničko streljivo za Ukrajinu?
Slovenija je doduše mala država, ali je s druge strane članica Europske unije i NATO-a. Više od godinu i pol dana intenzivno je angažirana na jačanju obrambenih sposobnosti Ukrajine, koju je krajem prošle veljače neočekivano napala susjedna Ruska Federacija.
Rat u Europi, a sada i na Bliskom istoku, potiče trgovinu oružjem na Starom Kontinentu. Jelena Juvan, pročelnica Odsjeka za obrambene studije na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Ljubljani, procjenjuje da će se europska potrošnja za vojsku "povećati 53 posto, na 456 milijardi eura od 2021. do 2026., potencijalno čak 65 posto, na 492 milijarde."
Tom rastu uvelike će pridonijeti stvaranje europskog programa za zajedničku nabavu streljiva, što najviše nedostaje Ukrajini, te uspostava jedinstvenih proizvodnih kapaciteta, u čemu sudjeluje i Slovenija kao članica EU-a. Kako je priopćeno iz resornog ministarstva, na ožujski javni poziv za iskazivanje interesa tvrtki za sudjelovanje u uspostavi proizvodnje pješačkog, topovskog i minobacačkog streljiva u Republici Sloveniji odazvalo se 49 tvrtki.
Među njima je i Arex koji je vrlo zainteresiran uključiti se u projekt uspostavljanja proizvodnje streljiva većih kalibara, što u Sloveniji dosad nije učinjeno. "Iako trenutačno izrađujemo manevarsko streljivo, možemo brzo prijeći na izradu ubojite verzije", objasnio je Castagne prije nekoliko mjeseci.
Vitrina oružja u Arexu | Oliver Bunić/Bloomberg
No, prema informacijama iz Ministarstva obrane (MORS), proces nije otišao dalje od definicije interesa, što je (pozitivno) iznenadilo državu. "Još uvijek proučavamo ponude pristigle u ministarstvo i zasad nije donesena odluka o daljnjim koracima u ovom projektu", objašnjavaju.
Bog munja i gromova za 1000 eura
Mnogi manji proizvođači i inovatori ne čekaju državu niti se oslanjaju na suradnju, već se svojim inovacijama pokušavaju etablirati na nekom od najkonkurentnijih tržišta ili industrija općenito. "Bila je to jedna mrvica koja mi nije dala mira", priča nam Tomaž Razpet što je radio proteklih pet godina. Prije nego što je osnovao Tinck Arms, Razpet se bavio razvojem vodenih turbina, pa kaže da je "već imao određeno inženjersko znanje".
Nakon pet godina prijavljivanja, rođena je jurišna puška Perun X16 – unaprijeđena verzija etablirane jurišne puške/platforme AR-15, nazvane po najvišem slovenskom bogu i čiji dizajner kaže da je modularnost njezina glavna prednost u odnosu na konkurenciju. "Ima hibridni operativni sustav koji smo sami razvili", objašnjava dizajner specifičnosti puške koja je impresionirala kako europsko tako i visoko konkurentno američko tržište. "Puno je standardnih dijelova, što znači da korisnik nije vezan uz proizvođača, već rezervne dijelove može kupiti na tržištu", objašnjava. Zanimanje za pušku, koja je u prodaji ove godine, iznenadilo ga je, kaže, te planira proizvoditi između 500 i 600 komada godišnje. Cijena pištolja je između 1000 i 1350 eura.
Za posao s oružjem zainteresiran i jedan od najbogatijih Slovenaca
Zahvaljujući ukrajinskom ratu, prodaja tvrtke C-Astral porasla je za 200 posto, a dobit za 400 posto, rekao je u intervjuu za Bloomberg Adriju Marko Peljhan, suosnivač tvrtke za proizvodnju bespilotnih letjelica i dronova. Prema njegovim riječima, tržište zrakoplovne industrije, koje u Sloveniji vrijedi oko 40 milijuna eura, zbog invazije je doživjelo nevjerojatan procvat. "Sada smo u razgovorima sa šest potencijalnih investitora", kaže, dok je 2008. bilo teško pronaći dodatni kapital i suinvestitore.
C-Astral i tvrtka Pipistrel iz Ajdoviščine smatraju se pionirima zrakoplovstva u Sloveniji. Prije nekoliko mjeseci odabrani su kao dio konzorcija na natječaju MORS-a vrijednom 1,2 milijuna eura za proizvodnju bespilotne letjelice s NRH (nuklearna, radiološka, kemijska zaštita) nadogradnjom. Grubo rečeno, riječ je o sustavu koji će se koristiti za prikupljanje kontaminiranih uzoraka sa zemlje, a kaže da je i u globalnim okvirima to složen projekt. "Razvoj unutar konzorcija domaćih tvrtki zaista je veliko postignuće i pokazuje da je Slovenija visokotehnološka država", rekao je.
Bivši vlasnik Pipistrela, poznati slovenski poduzetnik i jedan od najbogatijih Slovenaca Ivo Boscarol, zajedno s kćeri većinski je vlasnik tvrtke Timtek Defense koja razvija zaštitu od masovnih napada dronovima i drugim sustavima. "Postojeće obrambene snage poput lasera ili konvencionalnog oružja ili su skupe ili manje učinkovite", počinje o prednostima sustava Timtec. To, kaže, funkcionira na dvije razine, a to je pasivna detekcija i, u sljedećoj fazi, razoružavanje dronova ili njihove elektronike. Takav sustav jedinstven je u svijetu i bit će puno jeftiniji od primjerice američkih ili izraelskih obrambenih sustava koji su u svjetskom vrhu, dodaje.
Boscarol kaže da je tvrtka trenutačno u fazi istraživanja, ali predviđa da će radni sustav biti predstavljen već sljedeće godine. Zbog inovativnog pristupa rješavanju kompleksnog izazova masovnih i razornih napada bespilotnim letjelicama, probojni biznismen predviđa brzi rast prodaje svoje tvrtke od 200 posto u nadolazećim godinama.
Slovenski poduzetnik i jedan od najbogatijih Slovenaca Ivo Boscarol | STA
BOSNA I HERCEGOVINA: Poboljšati izvoz modernizacijom
Namjenska industrija u Bosni i Hercegovini (BiH) povremeno se predstavlja kao razvojna šansa, a njezini podaci kao gospodarska i tehnološka pobjeda. No, takve narative često poremete vijesti o štrajku, neisplaćenim plaćama ili blokadi računa neke od tvrtki iz sektora.
U Republici Srpskoj postoje tri tvornice namjenske industrije, entitetski Kosmos iz Banje Luke i Orao iz Bijeljine, dok je Tehnički remont iz Bratunca privatno poduzeće. U Federaciji BiH posluje pet privatnih tvornica oružja i streljiva, Pobjeda Technology, Pobjeda Rudet, AC Unity Goražde, Koteks Tešanj i Guma-co Bugojno. U vlasništvu entitetske vlade su Binas Bugojno, BNT-TMiH Novi Travnik, Unis Ginex Goražde, Igman Konjic, Pretis Vogošća, TRZ Hadžići i Zrak Sarajevo.
Strateški fokus po pitanju namjenske industrije u Bosni i Hercegovini je unapređenje izvoza, uz modernizaciju ove industrije i približavanje NATO i EU standardima, kazao je za Bloomberg Businessweek Adria Admir Čavalić, ekonomski analitičar. Kaže da je to izraženo u važećim strateškim dokumentima.
"Ono što je evidentno jest da namjenska industrija nudi iznimne mogućnosti rasta, što se posljednjih godina pokazalo kroz rast prihoda prije svega. Svakako da desetogodišnji izvozni trend dokazuje navedeno, ali još uvijek ne možemo govoriti o pretjeranom značajnom udjelu namjenske industrije u cjelokupnom gospodarstvu – kako po ostvarenim prihodima i broju zaposlenih tako i po izvoznim učincima", naglašava.
U BiH je slična situacija kao i u regiji, navodi te dodaje da u svijetu raste interes za proizvode ove industrije, pa je razumljivo zašto je namjenska industrija u BiH doživjela rast.
Ekonomski analitičar Admin Čavlić | Oliver Bunić/Bloomberg
"Ono što je specifično za našu zemlju je dodatna mogućnost barijera jer je ova industrija inicijalno na entitetskim razinama, ali je suštinski određena državnim zakonima i nadležnostima. Tako da se mogu dogoditi situacije da jedna razina blokira drugu, što opet može imati negativan utjecaj na namjensku industriju", kaže Čavalić.
Bosna i Hercegovina najviše izvozi streljivo za vojno oružje, revolvere i pištolje, a prednjači bivši lider Igman iz Konjica. Igman je u prvom polugodištu ove godine zabilježio pad ukupnih prihoda od 19 posto. Ova tvrtka prodala je oko 14,3 milijuna eura (28 milijuna KM) robe, a lani je ta cifra iznosila 20 milijuna eura (39 milijuna KM).
Većinski vlasnik ove tvrtke je Vlada Federacije BiH s udjelom od 51,0012 posto, što sugerira glavnu karakteristiku namjenske industrije u BiH, javno vlasništvo. Vogošćanski Pretis, koji se bavi proizvodnjom oružja i municije, imao je drugačiji, pozitivan trend. U prvih šest mjeseci ove godine ostvario je prihode od 20 milijuna eura (39 milijuna KM), a posebno je značajan rast izvoza od čak 23 posto.
Čavalić kaže da je ova industrija isključivo izvozno orijentirana, što je dobro. Također, u usporedbi s drugim industrijama, posebno u kontekstu ekonomskih kriza, namjenska industrija pokazala se antifragilnom – koristi postojeće globalne prilike za maksimiziranje učinka.
"Za sada se konkurentnost u ovoj oblasti ostvaruje na temelju razvijenog know-howa, odnosno tradicije namjenske industrije u Bosni i Hercegovini. Moguće je da će u budućnosti biti značajnijih inovacija te razumijevanja da su važna tržišta tehnološki razvijena i prema tome oblikuju potražnju (kao npr. SAD)", zaključuje.
Namjenskom industrijom relativno se mnogo trguje na Sarajevskoj burzi (SASE). Važna vijest u rujnu je da je preko skrbničkog računa kod ASA banke kupljeno 150.000 dionica Pretisa, a većinski vlasnik je i dalje Vlada FBiH.
Sjeverna Makedonija: Danas je industrija blijeda sjena prošlih uspjeha
Vojna industrija u Makedoniji je nerazvijena, neprofitabilna i ne prati razvoj u svijetu i regiji. Nekad je bila proizvođač raketa i ručnih bacača, sada proizvodi vojne kape i prsluke. Samo su dvije tvrtke bile značajan dio ove industrije u zemlji – jedna je sada u stečaju, druga je aktivna, ali radi s polovicom kapaciteta.
Iako je slika te industrije sada sumorna, Sjeverna Makedonija bila je regionalno prepoznat akter i na polju vojne industrije. Tvornica Suvenir iz Samokova tada je bila jedna od najvećih tvornica oružja u regiji, u kojoj su proizvodili razne vrste streljiva i eksploziva. Nažalost, pokazalo se da mnogi investitori, koji navodno imaju velike planove, žele samo brzu zaradu. U toj tvornici, koja je bila najaktivnija, radilo je više od 500 radnika. Tijekom tranzicije je propala. Grčki biznismen Vassilios Papadopoulos kupio je tvornicu 2006. godine za 500.000 eura, iako je navodno vrijedila pet puta više. Iz tvornice su tijekom noći nestali mnogi vrijedni strojevi, no to nikada nije sudski dokazano. Nakon pet godina novi vlasnik tvornice postala je češka tvrtka Sumbro, a David Jung, tadašnji predsjednik uprave i direktor tvrtke, predstavljen je kao poznati gospodarstvenik s iskustvom u području oružja, streljiva, popravka i likvidacije vojne opreme.
Vojna kaciga iz Tvornice suvenira u Sjevernoj Makedoniji | ATS Group
No 2016. vlasništvo su prenijeli na češku tvrtku Real Trade iz Praga. Peripetije nisu prestajale, pa su makedonski mediji tada pisali o poslovnim vezama ove tvrtke i nekih makedonskih političara.
Međutim, tvornica je trenutačno aktivna i dio je ATS grupe, namjenske proizvodne tvrtke, i još uvijek ima 350 zaposlenika angažiranih u proizvodnji streljiva. Ukupna nova ulaganja vrijedna su 202 milijuna eura, a samo oko 50 milijuna eura za malokalibarsko streljivo i kapsule.
ATS Grupu čine tri tvrtke, uz samokovsku, postoje i dvije u Skoplju, s više od 500 zaposlenih. Proizvode kompozitne proizvode i proizvode namijenjene opremanju vojske i policije u području balističke zaštite i balističkog osiguranja. Osim toga, tvrtka također proizvodi malokalibarsko streljivo i kompletne linije strojeva za proizvodnju streljiva.
Tvornica 11 Oktomvri-EUROKOMPOSIT u prošlosti je bila industrijski gigant s izuzetno važnim proizvodnim kapacitetom u Sjevernoj Makedoniji i regiji. Imala je vrlo složen proizvodni sustav, koji je bio kompatibilan i interoperabilan sa zemljama članicama NATO-a i EU-a. Od svog osnutka 1952. godine Eurokomposit je utemeljen kao kombinirani proizvodni sustav, raspoređen u više tvornica za specijalnu proizvodnju, od najveće važnosti za obranu zemlje, s osnovnom djelatnošću proizvodnje specijalnih proizvoda.
No, vlast ga nije uspjela spasiti i sada je nijemi svjedok jednog prošlog vremena.
U makedonskoj statistici nema podataka o ukupnoj proizvodnji oružja, a sveučilišni profesor Metodij Hadži-Janev za Bloomberg Adriju kaže da je ova industrija iznimno važna za zemlju te da u budućnosti treba napraviti strategiju povećanja proizvodnje.
"Potrebna je predanost ovoj industriji i to se sada dokazuje kao nikada prije. Rat u Ukrajini pokazao je da spontana proizvodnja nije dovoljna, a nedostatak ulaganja u tu industriju dovodi Europu u nezavidnu situaciju. Svakako moramo pronaći način da se aktiviramo i vratimo primat. Prije smo proizvodili dijelove za tenkove i rakete i topove, sada se to svelo na neka prepakiravanja", kaže Hadži-Janev.
