Samo u tehnološkom sektoru od početka godine bez posla je ostalo preko 33 tisuće zaposlenika. U prošlosti su masovna otpuštanja značila katastrofu unutar tvrtke. Danas su dio redovne rutine nekih od najuspješnijih tvrtki u svijetu. Kako su se mijenjali pogledi na otpuštanja i kamo ta praksa vodi kompanije i radnu snagu, opširnije danas u Bloomberg Adria Connectu.
Masovni otkazi: od problema do redovne rutine
Masovna otpuštanja kao fenomen prvi put su zabilježena krajem sedamdesetih - tada su takvi potezi bili znak da je tvrtka u ozbiljnim problemima. Tako je 1979. manje od pet posto kompanija s liste Fortune 100 najavilo otpuštanja. Čak i tijekom 1980-ih, kada su otpuštanja postajala sve češća praksa, direktori poduzeća koji su previše slobodno rezali dobivali su nadimke poput "neutron" i "motorna pila".
Trideset godina kasnije, masovna otpuštanja su, moglo bi se reći, higijenska rutina mnogih tvrtki. U 2023. godini čak 58 posto Fortune 100 kompanija najavilo je smanjenje broja zaposlenih. Štoviše, otpuštanja su redovita pojava u tvrtkama s najboljim rezultatima - uključujući tehnološke divove poput Alphabeta, Amazona i Microsofta, koji su svojim posljednjim financijskim izvješćima potvrdili svoje vodeće pozicije.
"Ako na situaciju gledate kroz prizmu teških gospodarskih razdoblja, kao što je financijska kriza 2008., oko dva posto američke radne snage dobijalo je otkaze svaki mjesec. U posljednje dvije godine, kada imamo solidnu situaciju na tržištu rada, mjesečno je jedan posto zaposlenih ostajalo bez posla. Dakle, nema velike razlike između najgore recesije koju su mnogi od nas proživjeli i jednog od najjačih tržišta rada koje smo ikada imali", rekla je Bloombergova kolumnistica Sarah Green Carmichael za Bloomberg Adria Connect.
Carmichael: Ne možete sjeći svoj put do rasta
Ako su se vremena promijenila, promijenili su se i radnici - s trendom masovnih otpuštanja koji se zahuktava, mnogi su nezadovoljni zaposlenici na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva. Od ispovijesti do živopisnog prijenosa neugodnih razgovora s menadžerima i ljudskim resursima - mnoge tvrtke sada postaju obzirnije u svom pristupu otpuštanjima.
Kako kaže Green Carmichael, takvi potezi u pravilu imaju suprotan učinak, a menadžeri i tvrtke postaju još defanzivniji i skloniji "držati se scenarija". No upozorava da tvrtke ne bi trebale izbjegavati praksu rutinskih otpuštanja zbog straha od negativnog publiciteta, već zbog činjenice da takav način poslovanja dugoročno šteti i tvrtkama i radnicima.
"Ako pogledate pokazatelje poput inovativnosti i kvalitete, oni padaju. Ako gledate profitabilnost, ona tone, jer ste otpustili ljude koji imaju znanje, a povrh toga tražite od preostalih zaposlenika da rade više s manje resursa. To ne funkcionira i ne možete sjeći svoj put do rasta", kaže ona.
Najava otpuštanja sigurna je oklada da će dionice tvrtke skočiti, kao što je bio slučaj ovih dana sa Snapom koji je najavio otpuštanja 10 posto zaposlenih. Ali Green Carmichael ističe da su ti skokovi rijetko održivi u vrijednostima dionica.
"Ako pogledate godinu dana nakon otpuštanja, je li došlo do bitnih strateških promjena? Je li se tvrtka okrenula nečemu što donosi više prihoda? Tvrtke koje daju otkaze kako bi se okrenule novom modelu i poslovanju mogu se nadati porastu vrijednosti dionica, ali većina kompanija to ne čini. "Mnoge od njih su zavedene matematikom da je sječa u redu, jer su radnici trošak - ali većina tvrtki završi s gubicima", zaključila je Green Carmichael.