Samo 53 posto hrvatskih poduzeća posluje i pet godina nakon svojeg osnivanja, pokazuju najnoviji podaci o tzv. "poslovnoj demografiji" koje je ovih dana objavio Državni zavod za statistiku (DZS). Naizgled razočaravajući broj zapravo je unutar nekakvih globalnih prosjeka, što znači da domaće gospodarstvo, začudo, barem u nečemu ne odskače od ostalih.
Posljednji dostupni podaci Eurostata pokazuju kako u Europskoj uniji peti "rođendan" doživi 46 posto poduzeća, što Hrvatsku po tom kriteriju čini čak i nešto boljom od prosjeka. Na samom vrhu po izdrživosti nalaze se grčke kompanije gdje ih čak 68 posto posluje i pet godina nakon osnivanja, a vrlo sličan udio ih je i u Irskoj. S druge strane, najviše ih u tom roku propadne u Litvi. Pet godina nakon osnivanja postoji ih tek 27 posto, a na dnu tablice nalaze se još i Portugal s 33 posto i Malta s 36 posto. Hrvatska se po tom kriteriju nalazi u društvu Češke, Slovenije, Francuske, Cipra i Austrije.
Poslovna demografija prati i održivost kompanija kroz drugačija razdoblja. Među njima je i udio poduzeća koja ne opstanu niti godinu dana, odnosno koliko ih ne doživi svoj prvi rođendan. Hrvatska se i tu nalazi unutar nekih prosjeka, iako podaci mogu oscilirati. Najnoviji podaci DZS-a, recimo, pokazuju kako je od svih kompanija osnovanih u 2020. unutar godine dana propalo njih desetak posto. Iako je na te podatke utjecaja imala posebna situacija tijekom pandemijskog razdoblja godinu dana prije, taj udio bio je dvostruko viši – od svih kompanija osnovanih u 2019. unutar godine dana propalo je njih 22 posto.
Prosjek, prema Eurostatu, za sve članice EU-a iznosi 82 posto preživjelih poduzeća, odnosno 18 posto ih propadne unutar prve godine. Po tom kriteriju daleko najbolje su Švedska, Nizozemska i Mađarska, gdje barem 95 posto kompanija dočeka prvi rođendan, odnosno propadne ih pet i manje posto. Najgore stoje Litva, Danska i Njemačka. U Litvi ih unutar godine dana propadne 36 posto, u Danskoj 29, a Njemačkoj 27 posto.
Dugotrajnost, ali i broj, novoosnovanih kompanija neki su od indikatora poduzetničke aktivnosti, odnosno stvaranja radnih mjesta i ekonomskog rasta, objašnjavaju u Eurostatu. Nova poduzeća doprinose konkurentnosti postojećeg gospodarstva jer ga tjeraju na poboljšanje efikasnosti zbog novonastale konkurencije. Nove tvrtke bi tako trebale značiti dodatnu inovaciju i prihvaćanje novih tehnologija uz istovremeno poboljšanje produktivnosti u cijeloj ekonomiji.
No, na brojke utjecaja mogu imati i razni drugi faktori. Ponekad na osnivanje kompanija utječu porezne ili druge okolnosti, pa bi se za, primjerice, porezne oaze moglo očekivati da će imati više osnivanja novih tvrtki koje ne služe pravom stvaranju vrijednosti, već više kao pravne osobe za točno određene namjene. Također, i brzina pravnih postupaka koji su dio likvidacije kompanija može imati utjecaja na duljinu razdoblja postojanja poduzeća. U zemljama sa sporijim pravosuđem tvrtke mogu biti osuđene na dulje postojanje u limbu iako više ne posluju, pa time iskrivljavati usporednu statistiku.
Istraživanje iz 2015. koje je obuhvatilo američke kompanije čije su dionice izlistane na burzama pokazalo je kako je "vrijeme poluraspada" tih kompanija otprilike deset godina. To znači da ih svakih deset godina otprilike polovica prestane poslovati. Vrijeme njihova opstanka bitno je dulje u odnosu na dosad iznesene brojke jer se radi o kompanijama čije su dionice izlistane na burzama. To znači da je i njihovo poslovanje podložno jačoj kontroli, a i da se radi o nešto većim kompanijama sa stabilnijim poslovanjem koje su se nakon nekog vremena odlučile na izlistavanje dionica.
Jedno drugo istraživanje pokazalo je, pak, da se dugovječnost kompanija skraćuje. Kompanije koje su izlistane na burzama prije 1970. godine imale su 92-postotnu šansu da prežive idućih pet godina, dok su one koje su izlistane u prvom desetljeću ovog milenija imale tek 63 posto šanse. Isto istraživanje pokazalo je i da novije kompanije troše dvostruko više novca na organizacijski kapital (kadrovi, istraživanje i razvoj, intelektualno vlasništvo) i upola manje na fizičku imovinu (tvornice i oprema).
Digitalni svijet
To je posljedica činjenice da se radi o kompanijama koje posluju u digitalnom svijetu gdje razvoj poslovne ideje ne zahtijeva gradnju novih tvornica, već se radi o digitalnim uslugama koje se može lansirati i prodavati relativno brzo. To im daje prednost u odnosu na stare kompanije jer mogu brže reagirati. No, istovremeno, to im je i otežavajuća okolnost jer moraju konstantno inovirati kako bi preživjele. Za razliku od kompanija koje imaju tvornice, opremu i slično, u digitalnom svijetu imitacija je puno lakša i brzo se nađu konkurenti koji kopiraju neku novu uslugu.
Čak i dostupni američki podaci pokazuju da je hrvatsko poduzetništvo, barem prema dugovječnosti kompanija, unutar prosjeka. U Sjedinjenim Američkim Državama udio kompanija koje ne dožive niti prvi rođendan je 18,4 posto, a onih koje propadnu do pete godine je 50 posto. Tamošnji podaci također pokazuju da među pojedinim saveznim državama, baš kao i među članicama EU-a, postoje poprilične razlike – na Havajima unutar godine dana propadne više od 25 posto kompanija, dok ih u državi Washington propadne tek desetina.
Američki podaci pokazuju i da najbrže propadaju novoosnovane kompanije čija je djelatnost rudarstvo i proizvodnja nafte i plina, a pri vrhu se također nalaze i tvrtke koje nude pomoćne usluge poput čišćenja, zaštitarstva, uredskih usluga i sličnih, ali i tvrtke koje nude usluge korisničkih službi i instalaciju telekomunikacijske opreme.
Najbolje opstaju, barem u prvih godinu dana, tvrtke osnovane za poslovanje nekretninama, poljoprivredne kompanije, te maloprodaja. Poljoprivredne tvrtke su najotpornije i nakon deset godina kad ih posluje više od polovice. Ako je suditi po tome, aktualna atraktivnost zarade tvrtki koje posluju u naftnom i plinskom sektoru samo je zavaravanje – želi li netko poslovati i nakon deset godina najveće šanse su mu da zagrebe zemlju, ali ne preduboko.
.webp){kind=icon}
