Jesmo li na razini prirodne nezaposlenosti?

Stopa nezaposlenosti jedan je od ključnih pokazatelja stanja gospodarstva. Ali ta stopa ne ovisi samo o tržištu rada, na nju utječu i gospodarski ciklusi, recesije i vanjski šokovi. Izdvoji li se taj utjecaj, ostaje "čista" slika tržišta rada, odnosno prirodna stopa nezaposlenosti. Ona nam govori je li tržište rada stvarno zategnuto ili je to privremeno stanje uvjetovano gospodarstvom, kao što zna biti u Adria regiji. Upravo nas zato zanima jesmo li došli do prirodne stope nezaposlenosti u regiji.

Sve države u Adria regiji bilježe pad nezaposlenosti u zadnjih pet godina, s izuzetkom Slovenije čija je stopa gotovo stagnirala, što je očekivano jer je već blizu razine koju bismo mogli smatrati punom zaposlenošću. Najveći pad bilježe Bosna i Hercegovina (-3,5 postotnih poena) i Makedonija (–3,2 postotnih poena).  

Rangiranje zemalja po stopi nezaposlenosti poklapa se s njihovim stupnjem gospodarske razvijenosti. Slovenija i Hrvatska s najvišim BDP-om po stanovniku imaju i najnižu nezaposlenost, a Srbija je odmah iza njih. Dok Makedonija i Bosna i Hercegovina imaju najveću stopu nezaposlenosti, a najslabije su gospodarski razvijene u regiji. Razvijenija gospodarstva obično imaju manju ovisnost o pojedinim sektorima i veću otpornost na vanjske šokove, što smanjuje strukturnu nezaposlenost.

Stopa slobodnih radnih mjesta pokazuje koliki dio svih radnih mjesta u gospodarstvu nije popunjen. Ovaj pokazatelj promatramo zajedno s nezaposlenošću, jer se oni obično kreću u suprotnim smjerovima. Kada poslodavci traže više radnika nezaposlenost pada, i obrnuto. Taj odnos u ekonomiji opisuje Beveridgeova krivulja. U Bosni i Hercegovini je nezaposlenost najviša u regiji, a slobodnih radnih mjesta ima najmanje.

Kod Slovenije je situacija obrnuta. Ona ima najnižu nezaposlenost i najveću stopu slobodnih radnih mjesta, pa poslodavci tamo teže dolaze do radnika. Zanimljiv je slučaj Makedonije. Po stopi slobodnih radnih mjesta ona je druga u regiji, s 2,17 posto u Q2 2026, a istovremeno ima i drugu najvišu nezaposlenost. Pri sličnoj stopi slobodnih radnih mjesta kao Slovenija, Makedonija ima skoro tri puta višu nezaposlenost. To ukazuje na to da postoji neusklađenost znanja i vještina nezaposlenih s potrebama poslodavaca.

U Srbiji i Hrvatskoj stopa slobodnih radnih mjesta nema jasan trend. Ona oscilira oko slične razine, dok nezaposlenost u obje zemlje postupno opada.

U Srbiji, Hrvatskoj i BiH stvarna nezaposlenost je znatno ispod procijenjene prirodne stope, a najveće je odstupanje u Makedoniji 11,3 posto prema 13,1 posto. Najbliža prirodnoj stopi je Slovenija, gdje su dvije stope gotovo izjednačene 4,0 posto prema 3,9 posto, što ukazuje da je nezaposlenost blizu svog dugoročnog ravnotežnog nivoa. U ostalim zemljama nezaposlenost ispod prirodne stope ukazuje na zategnuto tržište rada i može stvarati pritiske na rast plaća i cijena. Razlike između stvarne i prirodne stope mogu odražavati i strukturne faktore, poput demografskih promjena, migracija i neusklađenosti vještina radnika s potrebama tržišta rada.

Odgovor na pitanje iz naslova nije isti za cijelu regiju. Slovenija je jedina zemlja u kojoj je stopa nezaposlenosti praktički izjednačena s procijenjenom prirodnom stopom, pa se njezino tržište rada može smatrati uravnoteženim. U ostalim zemljama stvarna nezaposlenost je ispod procijenjene prirodne razine.

To upućuje na zategnuto tržište rada i pritisak na rast plaća. Taj jaz, međutim, ne treba tumačiti isključivo kao posljedicu snažne potražnje za radom. Iseljavanje i starenje stanovništva smanjuju radnu snagu, pa nezaposlenost pada i bez većeg rasta zaposlenosti.

Daljnji pad nezaposlenosti u regiji zato će sve više ovisiti o strukturnim reformama, obrazovanju i zadržavanju radne snage, a manje o samom gospodarskom rastu. Pritom treba imati na umu da se procjene prirodne stope temelje na podacima za samo pet godina, pa ih treba tumačiti s oprezom.