Američki dolar i dalje slabi, ali rizici ostaju, koji?

Amerika je ponovno podigla gornju granicu duga, ovaj put za pet bilijuna dolara, što je najveće povećanje u povijesti SAD-a. Taj potez postavlja mnoga pitanja o njegovom utjecaju na gospodarstvo. Zemlja je već jako zadužena, s omjerom duga i BDP-a većim od 100 posto, a prognoze pokazuju da će taj omjer nastaviti rasti u nadolazećim godinama.

Pitanje američkog limita duga postaje redovita tema globalnog interesa, jer ima implikacije za financijska tržišta, posebno tržište državnih obveznica. Svaki put kada SAD dosegne zakonski propisanu razinu duga, Kongres mora odobriti povećanje kako bi izbjegao tehnički neispunjavanje obveza i omogućio daljnje financiranje državne potrošnje.

Amerika podiže limit duga jer su njezini proračunski rashodi sustavno premašivali prihode dugi niz godina, a financiranje proračunskog deficita gotovo u potpunosti ovisi o izdavanju dužničkih instrumenata. Međutim, rastući javni dug, u kombinaciji s višim kamatnim stopama, čini njegovo financiranje skupljim. Dugoročno gledano, takva dinamika postaje fiskalno neodrživa, jer se sve veći udio proračuna koristi za plaćanje kamata, što ograničava prostor za ostale javne rashode, povećava rizike za investitore i može oslabiti povjerenje u fiskalnu disciplinu SAD-a.

Zašto je dug američke vlade važan za tržište obveznica i gospodarstvo

Javni dug SAD-a (trenutno oko 36 bilijuna dolara) temelj je velikog, likvidnog i "sigurnog" tržišta državnih obveznica koje je ključno za domaću i globalnu financijsku stabilnost. No, rastući dug i politička neizvjesnost oko povećanja gornje granice državnog duga narušavaju povjerenje investitora, što se može pretvoriti u veće prinose obveznica ili potrebne kamatne stope.

Kako prinosi obveznica rastu, dio poreznih prihoda preusmjerava se na plaćanje kamata umjesto na javne programe, a dodatno zaduživanje utječe na trošak zaduživanja u cijelom gospodarstvu.

Povećanje limita duga s jedne strane eliminira rizik od trenutnog tehničkog neispunjavanja obveza, ali istovremeno povećava dugoročne fiskalne rizike. Iako je to redovita praksa - američka vlada povećava limit javnog duga otprilike svake dvije godine - rastuća razina duga sve je veća briga.

No, sve dok globalni BDP raste, ovaj trend ne bi trebao predstavljati neposredan problem za SAD. Jedan od glavnih razloga za to je položaj američkog dolara kao dominantne globalne valute, s udjelom od više od 60 posto deviznih rezervi središnje banke. Ovaj položaj stvara stalnu potražnju za dolarom i omogućuje SAD-u da nastavi snažno zaduživati.

Jedini ozbiljan rizik bio bi gubitak statusa dolara kao globalne rezervne valute, ali trenutno nema konkretnih znakova da bi se to moglo dogoditi. Ključno pitanje za buduću održivost javnog duga postaje struktura njegovog financiranja, tj. hoće li dominirati dugoročni ili kratkoročni instrumenti?

Donald Trump dosljedno se zalagao za snižavanje kamatnih stopa, što može ukazivati na to da bi se zaduživanje moglo prebaciti na kraće rokove dospijeća, povećavajući osjetljivost na buduće promjene troškova zaduživanja.

Što povećanje gornje granice duga znači za prinose američkih obveznica?

Iako bi trenutna situacija teoretski trebala rezultirati porastom prinosa američkih obveznica, to se nije dogodilo od početka godine. To je nelogično, ali s druge strane, posljedice nepovećanja gornje granice duga i neispunjavanja obveza prema vjerovnicima bile bi katastrofalne. To bi uništilo povjerenje investitora u najveće svjetsko tržište duga, vrijednost američkih obveznica bi pala, a financijska tržišta diljem svijeta bi bila ozbiljno pogođena.

Važan faktor koji je utjecao na nedostatak rasta prinosa su i očekivanja usporavanja gospodarskog rasta ili čak recesije, uglavnom zbog ponovnog uvođenja trgovinskih tarifa. U takvom okruženju investitori traže sigurnost i masovno ulažu u američke obveznice, koje se smatraju sigurnim utočištem. To povećava potražnju za obveznicama, stvarajući pritisak na smanjenje prinosa.

Što slabljenje dolara znači za prinose obveznica

Američki dolar zabilježio je najveći pad od 1973. u prvih šest mjeseci godine, pavši za više od 10 posto u odnosu na košaricu glavnih svjetskih valuta. Pad je uzrokovan rastućom fiskalnom neodgovornošću, rastućim trgovinskim napetostima i političkim pritiskom na Federalne rezerve, što je poljuljalo povjerenje investitora i dovelo do bijega prema euru i zlatu.

Unatoč padu vrijednosti dolara, trenutno nema značajnijeg pada potražnje za američkim obveznicama. Veći utjecaj trenutno se osjeća kroz neizravne učinke, gdje, primjerice, investitori iz eurozone, iako su ostvarili prinos s američkim obveznicama ili dionicama, od početka godine bilježe negativan prinos u eurima zbog nepovoljnog tečaja.

Posebnu pozornost zaslužuju japanski investitori, koji su tradicionalno među najvećim imateljima američkog javnog duga. S rastom prinosa na japanske državne obveznice, uskoro bi im moglo postati isplativije ulagati na domaćem tržištu. U ovom scenariju, masovna prodaja američkih obveznica od strane japanskih institucionalnih investitora poput investicijskih kuća, osiguravajućih društava i konglomerata mogla bi dovesti do povećanja američkih prinosa.

Međutim, takvi pomaci na tržištu još nisu uočeni. Također treba napomenuti da iako su uvjeti povoljni, nedostatak likvidnosti japanskog duga ostaje vrlo ograničavajući faktor za ovaj trend - barem u kratkom roku.