BDP, tržišna vrijednost i nagrade: Tko je pravi pobjednik Svjetskog prvenstva

Proširenje Svjetskog prvenstva na 48 reprezentacija pokazalo se kao zanimljiva sportska i kulturološka prilika za male, egzotične nogometne nacije. No iza te priče krije se i ozbiljna ekonomska dimenzija jer je ovogodišnje izdanje najvećeg nogometnog natjecanja donijelo rekordan nagradni fond od 655 milijuna dolara, najveći u povijesti natjecanja.

Za male zemlje poput Curaçaa i Zelenortskih Otoka sam plasman može predstavljati značajnu ekonomsku priliku za nogometne saveze. Iako je teško u potpunosti precizirati stvarni ekonomski učinak takve nagrade na nogometne saveze, zanimljivo je promatrati uspješnost reprezentacija kroz tradicionalne ekonomske pokazatelje poput BDP-a.

Ako reprezentacije poredamo po omjeru nagrade i BDP-a, na vrhu liste nalaze se Curaçao i Zelenortski Otoci jer im je baza domaćeg BDP-a toliko mala da im sam plasman na Svjetsko prvenstvo predstavlja nagradu koja iznosi 0,46 posto ukupnog BDP-a Zelenortskih Otoka, odnosno 0,29 posto BDP-a Curaçaa. Zelenortski Otoci dogurali su do šesnaestine finala, što dodatno povećava udio nagrade. Da su ispali u skupini, taj bi udio iznosio 0,38 posto.

Nagrada u odnosu na tržišnu vrijednost momčadi

Ako bismo usporedili nagradu s ukupnom tržišnom vrijednošću reprezentacija, definirali bismo Katar (45,2 posto), Jordan (44,3 posto) i Irak (42,5 posto) kao najveće overachievere, usprkos tome što su sve tri momčadi ispale u skupini. Kako se uspjeh ovdje mjeri u odnosu na tržišnu vrijednost igrača, situacija je slična kao i kod omjera u odnosu na BDP gdje sam plasman na Svjetsko prvenstvo predstavlja uspjeh veći od očekivanog.

Međutim, treba uzeti u obzir da ovaj pokazatelj iskrivljuje sliku za Katar i Jordan jer im je proširenje prvenstva uvelike olakšalo put do turnira. Katar je do plasmana morao proći UAE i Oman, dok je Jordan prošao skupinu s Irakom, Omanom, Palestinom i Kuvajtom. Irak je prošao teži put, svladavši Boliviju u odlučujućoj utakmici.

Isto vrijedi i za Curaçao, koji je na putu do Svjetskog prvenstva morao svladati Jamajku, Trinidad i Tobago i Bermudu. No, kako smo već napomenuli, upravo je davanje prilike nogometno "manjim" državama bio i cilj proširenja turnira.

Ovdje je, na primjer, Hrvatska podbacila. Kada svih 48 reprezentacija ovog prvenstva poredamo prema omjeru osvojene nagrade i tržišne vrijednosti momčadi, Hrvatska se nalazi tek na 37. mjestu s 2,8 posto. Drugim riječima, momčad sastavljena od igrača relativno visoke tržišne vrijednosti nije uspjela „opravdati“ tu cijenu, slično kao Njemačka (1,2 posto), Nizozemska (1,5 posto) i Portugal (1,5 posto).

Kod kojih država se najviše razilaze uspjeh na terenu i ekonomska važnost nagrade

Kada zemlje poredamo po razlici između ranga prema pokazatelju "Nagrada/Tržišna vrijednost" i ranga prema pokazatelju "Nagrada/BDP po glavi stanovnika", dobivamo listu zemalja kod kojih te dvije mjere pričaju potpuno različite priče. Katar je u ovom slučaju ekstrem: prvi je po omjeru nagrade u odnosu na tržišnu vrijednost (overachiever), a posljednji po ekonomskoj važnosti nagrade jer je njegova ekonomija previše bogata da bi ta nagrada išta značila. S druge strane, Senegal je drugi po ekonomskoj važnosti nagrade, ali tek 40. po omjeru nagrade u odnosu na tržišnu vrijednost igrača. Senegalu nagrada ekonomski puno znači, iako, kao i Hrvatskoj, momčad na terenu nije "opravdala" svoju cijenu ispadanjem u šesnaestini finala.

Razlog tako velikom odstupanju između ekonomije i tržišne vrijednosti reprezentacije leži u tome što senegalski reprezentativci karijere grade u inozemstvu, najčešće u Belgiji i Francuskoj, gdje ih tržište vrednuje prema europskim mjerilima, dok katarski igrači ostaju u domaćoj ligi, gdje su plaće izrazito izdašne. Isto tako, treba napomenuti i faktor "nogometne kulture", pri čemu zemlje poput Katara, unatoč visokim plaćama, nemaju dugu tradiciju i bazu talenta usporedivu sa Senegalom.

Bosna i Hercegovina praktički je na istoj razini prema obje mjere, dok je Nizozemska jedina država kod koje se obje mjere podudaraju (slabiji rezultat u odnosu na vrijednost momčadi te ekonomski nevažna nagrada).

S druge strane, Hrvatska bilježi blago odstupanje od osam mjesta. Slično Nizozemskoj, hrvatska je momčad ove godine imala tržišnu vrijednost koja nije bila razmjerna postignutom rezultatu, ali, za razliku od Nizozemske, taj rezultat na Svjetskom prvenstvu Hrvatskoj ipak nije potpuno ekonomski nevažan (29. mjesto prema pokazatelju "Nagrada/BDP po glavi stanovnika")

U jednoj od ranijih analiza spominjali smo pojam "industrijskog klastera" talenta, odnosno ideju da pojedine male države imaju komparativnu prednost u stvaranju vrhunskih nogometnih talenata. Senegal je vjerojatno najbolji dokaz da je taj klaster potpuno odvojen od općeg stanja ekonomije. Zemlja nema ni stadione ni infrastrukturu kakvu bismo očekivali od proizvođača svjetskih talenata, ali ima nogometnu kulturu koja djecu usmjerava prema sportu bez obzira na uvjete.

Sličan zaključak može se povući i za Hrvatsku. S obzirom na to da se relativno malo ulaže u sport te da imamo relativno mali broj stanovnika, ne bismo trebali imati momčad visoke tržišne vrijednosti. Objašnjenje, kao i kod Senegala, Obale Bjelokosti i Maroka, jest nogometna kultura.