Zašto čokolada još nije pojeftinila i hoće li uopće

Cijene kakaa na svjetskim burzama posljednjih mjeseci bilježe pad. Ipak, taj scenarij još neko vrijeme neće donijeti olakšanje krajnjim potrošačima. Čak i ona najslađa čokolada, s niskim postotkom kakaa, bit će gorkog okusa sve dok proizvođači ne potroše stare zalihe te sirovine kupljene po višim cijenama, a čak ni tada nema garancije da će omiljena poslastica osjetno pojeftiniti.

Iako se tržište kakaa djelomično stabiliziralo nakon povijesnog skoka, praga od čak 9.188 dolara po toni u jednom momentu, ekonomska logika proizvodnje čokolade i dalje je podložna visokim troškovima, dugoročnim ugovorima i nestabilnošću tržišta u zemljama uzgajivačima, zbog čega će maloprodajne cijene ostati visoke još neko vrijeme.

Prema podacima platforme Trading Economics, cijena kakaa je u posljednjih mjesec dana pala za skoro 32 posto, a u odnosu na prije godinu dana za skoro 63 posto. Ta sirovina trenutno vrijedi blizu 4.150 dolara po toni.

Iz Atlantic grupe za Bloomberg Adriju navode da su cijene kakaa trenutno znatno niže u odnosu na rekordne razine, ali i dalje daleko iznad razine od prije dvije godine, kada je započeo dramatičan rast. Taj rast nije samo povećao troškove proizvođača, već je doveo i do globalnog pada potrošnje čokolade. U takvom okruženju, pad cijene kakaa neće automatski potaknuti oporavak potrošnje, niti omogućiti brzo prilagođavanje cijena finalnih proizvoda.

 

Ključni razlog leži u načinu na koji konditorska industrija nabavlja sirovine. Proizvođači čokolade slijede dugoročne ugovore i hedging strategije (zaštita od rizika i kupovina većih količina kao zaštita od volatilnosti) te danas još uvijek koriste količine kakaa kupljene u razdoblju kada su cijene bile najviše. To znači da stvarni troškovi proizvodnje još nisu prilagođeni trenutnim cijenama na burzi, već odražavaju razdoblje kada je kakao bio papreno skup.

"Također, kada se govori o cijeni čokolade i proizvoda od kakaovca u maloprodaji, treba imati na umu da krajnje cijene ne ovise samo o kakau kao sirovini, već i o energiji, pakiranju, logistici i radu, čiji su troškovi i dalje visoki, pa se, imajući i to u vidu, teško može očekivati brzo prilagođavanje cijena na policama", dodaju iz Atlantic grupe.

 

Nestlé ukazuje na činjenicu da je tržište kakaa i dalje izrazito volatilno i da ne postoje jasni signali da će se trenutačna razina cijena dugoročno održati. Također, potvrđuje važan utjecaj drugih faktora na krajnju cijenu čokolade i slatkiša.

"Ovo smanjenje cijena može dovesti do nižih proizvodnih troškova za proizvođače čokolade, međutim ta promjena možda neće biti vidljiva odmah ili imati direktan utjecaj jer sirovine nisu jedini faktor koji utječe na konačnu cijenu proizvoda. Unatoč padu cijene same sirovine, bilježi se rast drugih proizvodnih troškova, poput troškova rada, električne energije, pakiranja i prijevoza."

Dodatni problem, kažu u Nestléu, predstavljaju cijene kakaovih proizvoda. Cijene kakaa u prahu i kakaovog maslaca ostaju relativno visoke, što znači da čak i u uvjetima pada osnovne sirovine, ključne komponente čokolade ne slijede isti trend. Time se prekida "klasična veza" između cijene kakaa na burzi i maloprodajne cijene čokolade, koja je desetljećima bila relativno predvidljiva.

"Poremećaji u lancima opskrbe ili regulatorne promjene vezane za sigurnost hrane, označavanje proizvoda i održivost, također mogu stvoriti dodatne troškove. Promjene u preferencijama potrošača, poput težnje prema zdravijim ili održivijim opcijama, mogu dovesti do izmjena u asortimanu proizvoda i strategijama određivanja cijena", dodaje Nestlé.

Cyril Marcilhacy/Bloomberg

Iza svega stoji dublja promena na globalnom tržištu kakaa. Klimatski ekstremi u zapadnoj Africi, gdje se proizvodi više od polovice svjetskog kakaa, transformirali su tržište iz relativno stabilnog poljoprivrednog sektora u visoko volatilnu robu. Suše, bolesti usjeva i regulatorne intervencije dovele su do strukturnog deficita ponude, dok je financijski kapital dodatno pojačao cjenovne oscilacije. U takvim uvjetima proizvođači čokolade primorani su ugraditi premiju rizika u cijene, što dugoročno održava cijene višima.

Za potrošače to znači da pad cijena kakaa treba promatrati kao privremenu korekciju, a ne kao signal da će čokolada uskoro pojeftiniti. Čak i ako se cijene na burzi stabiliziraju, maloprodajne cijene će se prilagođavati polako i selektivno jer industrija još uvijek "troši" skupi kakao iz prethodnog ciklusa.

U tom smislu čokolada sve više postaje simbol nove realnosti prehrambene industrije: u uvjetima trajno viših i nestabilnijih troškova, pad cijene jedne ključne sirovine više nije dovoljan da automatski snizi cijenu gotovog proizvoda. Umjesto brzog pojeftinjenja, potrošači će efekt nižih cijena kakaa osjetiti sa zakašnjenem, ako ga uopće i osjete.

Sličan obrazac već je viđen na tržištu drugih prehrambenih proizvoda. Nakon skoka cijena pšenice i kukuruza poslije početka rata u Ukrajini, kotacije na burzi su se relativno brzo smirile, ali su cijene kruha i tjestenine u maloprodaji ostale povišene znatno duže. Razlog je bio isti: proizvođači su koristili sirovine kupljene po višim cijenama, dok su energija, logistika i rad nastavili poskupljivati, pa se pad cijena na burzi nije automatski prelio na police.

Osim toga, proizvođači čokolade danas posluju u okruženju u kojem se strategije formiranja cijena sve manje oslanjaju na kratkoročne tržišne signale, a sve više na dugoročne procjene rizika. Nakon šoka koji je izazvao povijesni rast cijena kakaa, industrija je postala opreznija u prilagođavanju cijena prema dolje jer neizvjesnost oko buduće ponude i sve gorih klimatskih uvjeta u glavnim proizvodnim regijama ostaje visoka.

Snižavanje cijena u takvom okruženju postaje iznimka, a ne pravilo.