Kakav će biti utjecaj američke intervencije u Venezueli na cijenu nafte?

Washingtonov smjeli potez hapšenja venezuelanskog predsjednika Nicolasa Madura prošlog vikenda imat će duboke implikacije na širi međunarodni poredak. Utjecat će i na globalnu naftnu industriju, kako je američki predsjednik Donald Trump jasno dao do znanja u subotu.

Venezuela ima najveće dokazane rezerve nafte na svijetu, procijenjene na 300 milijardi barela. Sljedeća na popisu je bogata bliskoistočna monarhija Saudijska Arabija, s 268 milijardi barela.

Tijekom konferencije za novinare nakon američke operacije, američki predsjednik rekao je da bi venezuelanska naftna industrija mogla "zaraditi puno novca" sa SAD-om. "Naše vrlo velike američke naftne tvrtke, najveće bilo gdje u svijetu, doći će, potrošiti milijarde dolara, popraviti teško oštećenu infrastrukturu, naftnu infrastrukturu, i početi zarađivati ​​​​novac za zemlju", rekao je.

Trump je dodao da je venezuelanska naftna industrija već dugo u "potpunom kolapsu" i da Caracas "ne crpi gotovo ništa u usporedbi s onim što bi mogao crpiti". Američki predsjednik je u pravu. Ta latinoamerička zemlja smatra se školskim primjerom kako se ne smije rukovati naftom. Desetljeća lošeg upravljanja krunskim draguljem venezuelskog bogatstva gurnula su zemlju u tešku ekonomsku i socijalnu krizu.

Desetljeća slabog upravljanja

Venezuela se često opisuje kao petrodržava, termin koji stručnjaci koriste kako bi označili činjenicu da nafta i dalje čini lavovski dio državnog proračuna i najveća je industrija u zemlji. U 1970-ima, venezuelanska proizvodnja nafte činila je 7 posto globalne proizvodnje nafte; danas čini samo 0,8 posto.

Venezuelanske vlasti tretirale su naftu kao da je neiscrpan resurs, vječan i uvijek dostupan. Naravno, premalo su ulagale u novu infrastrukturu, a zanemarivale postojeću. Režim Madurovog mentora i bivšeg predsjednika Huga Chaveza, koji je vladao zemljom od 1999. do 2013., imenovao je vlastito osoblje na vodeće pozicije u državnoj naftnoj tvrtki.

Prekomjerna ovisnost o nafti otkrivena je 2014. – godinu dana nakon početka Madurovog predsjedništva – kada je cijena barela sirove nafte pala ispod 100 dolara, pa čak i ispod 30 dolara 2016. godine.

Thomas Coex/AFP

 

To je zemlju gurnulo u duboku ekonomsku i političku spiralu. Iako su cijene nafte od tada naglo porasle – danas se kreću oko 60 dolara po barelu – šteta je učinjena; na društvenoj (slom društvenog sustava), političkoj (konsolidacija moći sve autoritarnijeg Madura) i ekonomskoj razini.

Tome su dodane opsežne američke ekonomske sankcije, koje su situaciju dodatno pogoršale. Pred kraj prethodnog desetljeća zemlja je doživjela hiperinflaciju. Godišnja inflacija skočila je na nešto više od 130.000 posto u 2018., a iako se od tada usporila, ostala je na 190 posto u 2023., prema središnjoj banci.

Od 2014. godine oko osam milijuna ljudi napustilo je zemlju, bježeći uglavnom u susjedne zemlje. To je potaknulo novi val populizma i u regiji i u SAD-u, preferiranom odredištu za venezuelske migrante, gdje se pojavila nova antiimigracijska retorika.

Američki planovi za venezuelansku naftu

U svom obraćanju medijima u subotu, Trump se usredotočio na ekonomski aspekt postmadurovske Venezuele, prvenstveno se fokusirajući na naftu. Rekao je da će SAD imati "prisutnost u Venezueli što se tiče nafte". To bi moglo značiti veću ulogu američkih tvrtki poput Exxon Mobila i Chevrona, koje još uvijek posluju u Venezueli pod izuzećima od sankcija Bidenove administracije.

Ako se Venezuela ne uruši u kratkom roku, kao što se dogodilo nakon američke intervencije u Iraku, Washington bi mogao ponuditi Caracasu priliku da pomogne u oživljavanju naftne industrije. Prema riječima američkog predsjednika, američke naftne tvrtke aktivno će sudjelovati u obnovi venezuelanske naftne infrastrukture.

Nije jasno koliko će američki naftni giganti biti uključeni u postmadurovsku Venezuelu. Chevron i ConocoPhillips rekli su za Bloomberg da je "prerano nagađati o bilo kakvim budućim poslovnim aktivnostima ili ulaganjima" te da Venezuela nema pravna ili fiskalna pravila za takvu suradnju.

Bloomberg Mercury

 

Oporavak proizvodnje tekućeg zlata u Venezueli mogao bi na kraju značiti značajan pad globalnih cijena nafte. Trenutna proizvodnja nafte u toj latinoameričkoj zemlji je blizu dna iz prethodno spomenutih razloga, a također nije u mogućnosti dosegnuti većinu globalnih tržišta zbog sankcija. Prema analizi Bloomberg Economicsa, oporavak venezuelanske proizvodnje značio bi pad globalnih cijena nafte od 4 posto. Međutim, analitičari upozoravaju da bi to moglo potrajati godinama.

Za obnovu proizvodnje nafte u Venezueli bit će potrebna značajna strana ulaganja i strana stručnost. Venezuelanskoj državnoj naftnoj tvrtki PDVSA nedostaje kapitala i stručnosti za povećanje proizvodnje. Naftna polja su iscrpljena i pate od "godina nedovoljnog bušenja, dotrajale infrastrukture, čestih nestanaka struje i krađe opreme", prema studiji istraživačke tvrtke Energy Aspects.

Za kontekst; venezuelanska naftna industrija je u tako lošem stanju da je potrebno i do pet dana da se supertankeri koji dostavljaju venezuelansku sirovu naftu u Kinu potpuno napune, u usporedbi s danom prije sedam godina.

Energy Aspects, u međuvremenu, procjenjuje da bi dodavanje pola milijuna venezuelskih barela dnevno koštalo 10 milijardi dolara i trajalo oko dvije godine. Veća povećanja mogla bi zahtijevati "desetke milijardi dolara tijekom nekoliko godina", rekla je tvrtka za New York Times.

"Ako bi se politička situacija stabilizirala i sankcije postupno ublažile, veća ulaganja stranih energetskih tvrtki mogla bi se nastaviti u Venezueli. To bi omogućilo postupno povećanje proizvodnje i povratak većih količina nafte na svjetsko tržište", rekao je Tomaž Arih iz Sava Infonda.

Arih objašnjava da bi povećana ponuda na kraju "djelovala kao kočnica rastu cijena nafte, doprinoseći umjerenijim kretanju cijena, posebno u razdobljima kada globalna potražnja ne raste brzo". "Ali takav scenarij je još uvijek daleko i zahtijeva ogromna ulaganja, vrijeme i političku stabilnost prije nego što se venezuelska proizvodnja može udvostručiti ili utrostručiti", kaže.

Tvrtke koje će imati najviše koristi

Među tvrtkama koje će imati najviše koristi od američke intervencije bit će velike američke tvrtke. Prema Bloombergu, Chevron je u najboljoj poziciji da iskoristi trenutak i pomogne povećati proizvodnju nafte u Venezueli, budući da već dobiva oko petine svoje proizvodnje od tamo, pod posebnim izuzećem od sankcija.

Bloomberg Mercury

 

Chevron trenutno pumpa oko 140.000 barela dnevno u Venezueli, isporučujući ga rafinerijama duž Meksičkog zaljeva pod posebnom američkom licencom. No, do sada se Chevron više fokusirao na otplatu vlastitih dugova nego na ulaganje novog kapitala za povećanje proizvodnje.

Naftna tvrtka sa sjedištem u Houstonu u Teksasu posluje u zajedničkim pothvatima s venezuelanskom državnom PDVSA-om i oslanja se na pomorski izvoz kako bi unovčila tešku sirovu naftu. Taj sustav može brzo stati kada tankeri prestanu ploviti, do čega je dovela Trumpova administracija posljednjih tjedana blokadom prometa.

Exxon i ConocoPhillips također su radili u Venezueli, ali su se povukli nakon nacionalizacije imovine pod predsjednikom Chavezom. Exxon je naznačio da će preispitati svoja ulaganja. Primjerice, Exxon i ConocoPhillips još uvijek traže milijarde dolara odštete za oduzetu imovinu nakon vala nacionalizacija u Venezueli.

Stvarnost venezuelanske naftne industrije je takva da tamošnja ekstra teška nafta često zahtijeva razrjeđivač – lakšu naftu koja se s njom miješa kako bi mogla teći kroz naftovode i u brodove – što trgovinu čini toliko ovisnom o logistici i odgovarajućoj infrastrukturi.

Američka naftna industrija je, međutim, u izvrsnoj poziciji da iskoristi ogromno bogatstvo ispod Venezuele. Više od 70 posto američkih rafinerijskih kapaciteta usmjereno je na preradu teže sirove nafte, a taj je kapacitet koncentriran na obali Meksičkog zaljeva - s druge strane Karipskog mora.

Američke tvrtke u središtu sustava izgrađenog za preradu teške, visokosulfidne sirove nafte su Exxon Mobil, Valero, Marathon Petroleum, Phillips 66, PBF Energy, HF Sinclair i CITGO Petroleum.

Također se čini da će američke naftne tvrtke "morati" ući na venezuelansko tržište, budući da su američki dužnosnici rekli rukovoditeljima naftnih tvrtki da će morati uložiti značajan kapital u Venezuelu ako žele naknadu za imovinu oduzetu prije dva desetljeća, izvještava Reuters.

Još jedan izazov za tvrtke koje ulažu u venezuelansku naftnu industriju neposredno nakon intervencije, uz političku nestabilnost, jest činjenica da je svijet trenutno preplavljen naftom, a cijene tekućeg zlata lebde blizu petogodišnjih najnižih razina.

Gaby Oraa/Bloomberg

Kakav će utjecaj intervencija imati na cijene nafte?

"Američka intervencija u Venezueli i eskalacija pritiska na Madurov režim za sada nemaju veliki izravan utjecaj na globalne cijene nafte, ali imaju značajan potencijal za buduće tržišne uvjete", rekao je Arih iz Sava Infonda.

Arih ističe da je unatoč 17 posto globalnih rezervi nafte, stvarna proizvodnja u Venezueli posljednjih godina naglo pala i trenutno predstavlja manje od jedan posto globalne ponude, pa "mogući kratkoročni poremećaji u izvozu sami po sebi ne mogu značajno pomaknuti globalne cijene, već se uglavnom odražavaju na tržištu kao veći oprez investitora i blage fluktuacije cijena".

Kako su izvijestili mnogi mediji, američka intervencija izaziva nervozu na tržištima, ali veliki skok cijena nafte za sada je malo vjerojatan. Uglavnom zato što je izvoz venezuelske nafte nedavno poremećen američkim embargom ili blokadom. PDVSA je već prije intervencije počela smanjivati ​​proizvodnju nafte, jer joj je ponestajalo skladišnih kapaciteta zbog tekućeg američkog naftnog embarga, koji je izvoz sveo na nulu. Trump je rekao da naftni embargo ostaje na snazi.

Brent sirova nafta trgovala se po cijeni od 61 dolara po barelu u ponedjeljak u podne, što je blagi pad tijekom tjedna. Venezuela čini mali udio globalne ponude u vrijeme kada je globalno tržište nafte preopterećeno. Third Bridge, istraživačka tvrtka, u subotu je u bilješci izjavila da "nije vidjela nikakav neposredan utjecaj na cijene sirove nafte ili cijenu benzina na benzinskim crpkama".

Kathleen Brooks, direktorica istraživanja u XTB-u, rekla je da bi pad cijene nafte mogao biti "kratkotrajan" dok investitori procjenjuju koliko će vremena trebati da dodatna venezuelanska nafta utječe na globalna tržišta. "Potrebna ulaganja uključuju modernizaciju zastarjele i propadajuće infrastrukture, bušenje novih naftnih bušotina i izgradnju više rafinerija za preradu teške venezuelanske sirove nafte. Optimizacija Venezuele bogate resursima za generiranje prihoda potrebnog za preokret zemlje mogla bi potrajati do 2030. i kasnije", rekla je.

U međuvremenu, naftni kartel OPEC+ ostao je pri svojim planovima da privremeno obustavi povećanje ponude u prvom tromjesečju na sastanku u nedjelju, u skladu s prethodnim odlukama u posljednjih nekoliko mjeseci. Ključne članice predvođene Saudijskom Arabijom i Rusijom zadržat će svoje kombinirane razine proizvodnje do kraja ožujka. Venezuela također nije bila na dnevnom redu sastanka.

U nedavnoj prognozi cijena nafte u 2026. godini, analitičari Bloomberg Adrije izrazili su očekivanje da će cijena sirove nafte Brent fluktuirati između 60 i 65 dolara po barelu u 2026. godini. Tržište će i dalje biti opterećeno rastućim globalnim viškom ponude. S obzirom na to da OPEC+ odustaje od daljnjeg povećanja proizvodnje za prvo tromjesečje 2026., analitičari ne vide prostora za rast cijena nafte, što, prema njihovim riječima, također ukazuje na to da američka administracija preferira niže cijene goriva na benzinskim postajama.