Energetski stručnjak smatra da bi ruska obustava izvoza plina mogla biti prilika za Hrvatsku

Prestanak isporuke ruskog plina ima različite implikacije na Poljsku i na Bugarsku, ali osjetit će ih svi budući da je plin burzovna roba koja reagira na ovakva događanja. Cijene plina skočile su 24 posto, a to će ostaviti posljedice na proizvođače i potrošače. Za potpunu obustavu uvoza ruskog plina nisu spremne ni Europska unija ni Rusija, ali cijela situacija mogla bi biti prilika za Hrvatsku, smatra energetski analitičar Ivan Brodić.

Jučerašnja objava Gazproma da zaustavlja isporuku plina ne pada jednako teško Poljskoj i Bugarskoj. Dok je Poljska u više navrata isticala, čak i prije no što je počeo rat u Ukrajini, da je potpuno spremna na prestanak opskrbe ruskim plinom te da neće obnavljati ugovor koji će isteći krajem ove godine, Bugarska je u potpuno drugačijoj situaciji.

"Bugarska 90 posto svojih potreba za plinom zadovoljava iz ruskih izvora, iz tog razloga neobično je što su odbili pregovarati o novim uvjetima plaćanja koje je postavila ruska strana. Vjerojatno su bili vođeni time što su rubni dio NATO saveza. Oni kažu da su im skladišta puna, ali vidjet ćemo kako će reagirati budući da imaju samo jedan LNG terminal, terminal koji se radi u Grčkoj još nije gotov, a ionako on nema kapacitete koji bi mogli zadovoljiti Grčke, Bugarske i Makedonije", kaže Brodić.

Premda je u boljoj poziciji, nije baš sasvim jasno i što planira Poljska koja od Gazproma godišnje uvozi 10,2 milijardi kubičnih metara plina što pokriva oko 50 posto nacionalne potrošnje. Iz Poljske su u prijašnjim istupima dali do znanja da se, kada im krajem godine istekne ugovor s Rusijom, planiraju osloniti na ukapljeni plin i plinovod iz Norveške.

"Poljska je još prošli tjedan izjavljivala da postaje potpuno neovisna o ruskom plinu te da su diversificirali dobavne pravce. Poljska dobiva plin preko Yamala, a tim se plinovodom već dugo ne zakupljuju kapaciteti iz Rusije nego plin dolazi reverzibilnim tokom iz Njemačke, opet to je ruski plin. Nejasno je hoće li Poljska tako kupovati i dalje plin u Njemačkoj, gdje Sjeverni tok još radi, ili u Slovačkoj, gdje se stvara hub za trgovinu kopnenim plinom u Europi, baš kao i u Austriji i Mađarskoj jer te zemlje nisu odbile plaćati u rubljima. Vidjet ćemo hoće li Poljska potpuno zaustaviti kupovinu kopnenog plina dok se ne uspostavi Baltički plinovod koji treba dovesti plin iz Sjevernog mora u Poljsku", tumači Brodić.

Napominje kako je potencijalno problematičan i Balkanski tok, produžetak Turskog toka koji ide preko Bugarske. Turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan izjavio je da neće biti zatvaranja Turskog toka, ali Brodić podsjeća na situaciju iz 2009.

"Erdoğan vodi dosta pomirljivu politiku i tvrdi da neće zatvoriti Turski tok, međutim, iskustvo iz Ukrajine nas uči da može doći do obrata. Prisjetimo se, kada je 2009. Rusija zatvorila dotok plina Ukrajini, plinovod je ostao raditi, ali u Ukrajini su se počele događati krađe tog plina pa je Ukrajinski tok u potpunosti zatvoren i nastala je plinska kriza u Europi. Već su stigla upozorenja iz Gazproma da će se, ako se počnu događati krađe plina na teritoriju Bugarske, promijeniti državna politika o Turskom toku. Možemo se samo nadati da se to neće dogoditi jer ovaj dio Europe, pa i mi, dobivamo značajan dio plina preko Turskog toka. To bi moglo izazivati novu plinsku krizu u Europi, iako cjenovna kriza već postoji. Mnoge zemlje uvode politiku termostata, što vodi vrsti recesije, a njemački gospodarstvenici već najavljuju da će sljedećih 10-ak godina doći do usporavanja gospodarstva", rekao je energetski stručnjak.

Plina će biti jer se u Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj stvaraju hubovi za trgovinu kopnenim plinom, oni će biti posrednici preko kojih će dolaziti plin iz Rusije. Bit će i ukapljenog plina, ali za Brodića je posve izvjesno je da više nema govora o jeftinom plinu u Europi.

Bloomberg

Kao burzovna roba, plin je jako osjetljiv na političke i ekonomske prilike, tako da je najava Gazproma o obustavi isporuke Poljskoj i Bugarskoj podigla cijene tog energenta na burzama za 24 posto. "Cijene na mjestima isporuke definiraju se cijenom na burzi. Hoće li rasti još više, ako se dogodi ponovno nekakvo zatvaranje plinovoda ili neka takva situacija, posve sigurno hoće jer se stvara ako ne nestašica, dojam o nestašici i nestašici dobavnih pravaca. To sve u ekonomiji znači povećanje cijena. Alternativa kopnenom plinu je ukapljeni plin kojem je formula za izračunavanje cijene burzovna cijena plus trošak prijevoza i ukapljivanja, što je još 10 do 15 posto skuplje nego što je kopneni plin u bilo kojem trenutku. U svakom slučaju, vrijeme jeftinog plina je iza nas", tvrdi Brodić objašnjavajući kako prelijevanje tog porasta cijena na cijenu svih ostalih roba i mineralnih gnojiva ne ulijeva optimizam proizvođačima, a ni potrošačima.

Cjelokupna situacije je zamršena, ali u svakoj krizi netko pronađe priliku. Može li ovaj razvoj događaja biti prilika za Hrvatsku, Brodić smatra da može, ali potrebno je ostvariti nekoliko preduvjeta. To je prije svega povećanje proizvodnje plina i povećanje kapaciteta LNG-ja. Za povećanje proizvodnje potrebna je podrška javnosti koja ne gleda blagonaklono na istraživanja Jadrana zbog straha da se time ne naruši turistička atraktivnost Hrvatske. S druge strane, postoje planovi za povećanje kapaciteta LNG terminala, no to je infrastrukturni projekt što znači da treba računati bar tri do pet godina za njegovu realizaciju.

"Svima nam u Europi pa i u Rusiji nedostaje alternativne infrastrukture i svi smo zapravo okrenuti jedni na druge, zato je i cijela ova situacija vrlo problematična. Ni u Europi nema dovoljno LNG terminala bez obzira na to što je nakon eskalacije situacije u Ukrajini, SAD postao najveći kumulativno uvoznik plina u Europu, ali još uvijek to ne može nadoknaditi ruskih 160 milijardi prostornih metara ni zbog cijene i ni zbog toga što nema dovoljno terminala. Tako ni Hrvatska ne može opskrbljivati cijelu Sloveniju, Srbiju i Bosnu ako ima terminal koji zadovoljava samo hrvatske potrebe. Ne mogu se izgraditi alternativni plinovodi i terminali za ukapljeni plin preko noći, a ekonomija još nije spremna za potpunu primjenu obnovljivih izvora energije. Nemamo dovoljno kapaciteta ni za proizvodnju nuklearne energije koja bi mogla biti dobar nadomjestak u industriji i za planove oporavka jer nema ugljični otisak. Trebali bi dvostruko povećati kapacitete, a jedan novi reaktor gradi se sedam do deset godina", analizira najveće zamjerke Europskoj uniji Brodić.

Dodaje da ni Rusija nije spremna na situaciju jer nema u potpunosti sređenu infrastrukturu kojom bi mogla prodavati energente Kini i Indiji. Plinovod koji vodi od Sibira prema Kini nije dovoljnog kapaciteta da bi nadomjestio potencijalne gubitke s europskog tržišta. "Za ovu situaciju svi smo nepripremljeni osim SAD-a koji je time dodatno otvorio tržište za ukapljeni plin. Ne želim ulaziti u teorije zavjere da je ovaj rat samo zbog toga, ali činjenica je da je to posljedica ovoga rata", zaključio je Brodić.