Evo kako časne sestre i fratri danas vrte milijune na burzama obavijeni velom tajne

Jednog listopadskog četvrtka ujutro, na kratkoj udaljenosti od madridskog parka Parque del Oeste, članovi katoličkih redova iz cijele Španjolske okupili su se u dvorani Teološkog instituta za redovnički život. Neki su bili odjeveni u redovničke odore, drugi su nosili kleričke ovratnike ili svjetovnu odjeću s križevima koji su im visjeli oko vrata. Pridružili su im se financijski savjetnici i bankari. Povod je bio cjelodnevni seminar čiji su domaćini bili jedna nacionalna vjerska organizacija i španjolski upravitelj imovinom Ibergestion.

Tijekom prijepodneva, časne sestre, redovnici i financijski stručnjaci raspravljali su o geopolitičkim i ekonomskim posljedicama Trumpovog drugog mandata (Trump 2.0), usponu umjetne inteligencije, budućnosti demokracije i etičkim granicama tehnološkog napretka. To nisu teme koje se često čuju u samostanima, ali one oblikuju način na koji redovničke zajednice upravljaju svojim novcem.

Ovaj događaj pružio je uvid u to kako španjolski katolički redovi profesionaliziraju svoj pristup financijama dok se broj vjernika u Europi smanjuje. Iako mnoge od oko 70 biskupija u zemlji i stotine kongregacija posjeduju višemilijunske nekretnine u velikim gradovima, obično nisu tražile profit u tim portfeljima. Umjesto toga, oslanjale su se na dobrovoljne donacije i zakon koji poreznim obveznicima omogućuje da 0,7 posto svog poreza na dohodak usmjere Crkvi. Sada, s padom donacija i zvanja, starenjem redovničkih zajednica te sve skupljim održavanjem nekretnina, katolički ekonomi morali su postati mudriji u iskorištavanju svoje imovine, a u tome im pomaže novonastala industrija investicijskih fondova i savjetnika usklađenih s vjerom.

Kada je riječ o financijskom upravljanju, vjerske organizacije morale su nadoknaditi mnogo propuštenog.

 

Guillermo Vanrell voditelj je financija i administracije u jednoj biskupiji srednje veličine na istoku zemlje. Prisjeća se koliko je ostao zatečen prije 12 godina kada je, prvog radnog dana, ušao u svoj ured i ugledao pisaći stroj.

"Nisam vidio pisaći stroj Olivetti još od djetinjstva", rekao je Vanrell sa smiješkom, napominjući da se koristio za izdavanje računa. "Bila je to praktički relikvija."

Također je morao upravljati portfeljem koji se činio jednako zastarjelim, budući da je bio uvelike investiran u tradicionalne oročene depozite i "zatvorene proizvode" koje je nudila sama financijska institucija. Vanrell je proveo više od desetljeća standardizirajući računovodstvene procese biskupije i preusmjeravajući se prema učinkovitijim investicijama, koje prati pomno motreći financijska tržišta i pazeći na iznenadne korekcije.

Potreba za modernizacijom starih načina poslovanja nije jedini razlog zašto upravljanje crkvenim financijama može biti vraški komplicirano. Dok manje kongregacije obično imaju ograničena sredstva, veće institucije mogu posjedovati značajne portfelje koji se protežu kroz više zemalja i procjenjuju se na stotine milijuna. Redovnički redovi također moraju djelovati i unutar građanskog i unutar kanonskog okvira, a ako red upravlja obrazovnom ustanovom ili portfeljem nekretnina, mora se pridržavati radnog prava i sigurnosnih propisa zemlje u kojoj se nalazi. Takvi izazovi dio su razloga zašto su CaixaBank i madridsko Papinsko sveučilište Comillas prije pet godina pokrenuli prvi poslijediplomski program u Španjolskoj usmjeren na obuku redovničkih kongregacija, biskupijskih ekonoma i crkvenih institucija u upravljanju crkvenom imovinom.

Jaime De La Morena, upravitelj portfelja u AFI Inversiones Globales, savjetodavnoj tvrtki koja upravlja imovinom velikih vjerskih institucija, rekao je da portfelji obično budu "nesređeni" kada stignu te da klijenti često nemaju jasan pregled nad onim što posjeduju. Dodao je da rad s vjerskim klijentima može potrajati jer su obično "vrlo konzervativni" kada su u pitanju njihove financije, s "vrlo dugoročnim horizontom". De La Morena je naveo primjer jedne velike kongregacije koja je potpisala ugovor o suradnji s AFI-jem prije gotovo godinu i pol dana, a još uvijek se nalazi u "fazi uvođenja u posao" (onboarding).

Konzultanti također savjetuju redove koji se bore za očuvanje skupe imovine poput crkava, škola i mjesta kulturne baštine. U takvoj su se situaciji našli vlasnici bolnice La Milagrosa u Madridu. Kada su troškovi obnove i modernizacije bolnice postali preveliki teret, redovnički red koji ju je posjedovao angažirao je savjetodavnu tvrtku iCapital kako bi im pomogao prodati zgradu i poslovanje grupi Vithas, koja posjeduje i upravlja privatnim bolnicama. Kongregacija je zadržala vlasništvo nad samom nekretninom, a Vithas se obvezao uložiti 30 milijuna eura u sveobuhvatnu obnovu ustanove koja je preimenovana u Sveučilišna bolnica Vithas Madrid La Milagrosa.

Kako potreba za većom financijskom samoodrživošću dovodi do aktivnijeg investiranja, crkveno vodstvo interveniralo je sa smjernicama. Godine 2022., nakon niza financijskih skandala, vatikanska Papinska akademija društvenih znanosti objavila je dokument na 45 stranica u kojem su navedeni "kriteriji utemeljeni na vjeri" za katoličke investitore. Mensuram Bonam – latinski za "dobru mjeru" – općenito je obeshrabrio ulaganja u područja kao što su ovisnosti, oružje i kontracepcija, a potaknuo ulaganja u poduzeća usklađena s ljudskim pravima, održivošću i društvenim utjecajem. ETF-ovi vojne industrije bili su out; ESG je bio in.

Mnogim redovničkim zajednicama ova je direktiva pomogla smanjiti dugogodišnju odbojnost prema bilo kakvom sudjelovanju na financijskim tržištima. Iako je prije postojao "strah od investiranja", rekla je María Canel, koja vodi financije za Religiosas de la Pureza de María, mali red sa sjedištem u gradu sjeverno od Barcelone, to više nije slučaj.

 

Katolički investitori dijele neke zajedničke stavove sa zagovornicima ESG-a, ali njihovi su kriteriji često eksplicitnije definirani i manje fleksibilni, ukorijenjeni u doktrini radije nego u općim smjernicama. Zbog toga je pažljiva provjera još važnija. Canel se prisjetila kako joj je jedan savjetnik jednom pokušao prodati fond uvjeravajući je da je njegova imovina u potpunosti usklađena s društvenim naukom Crkve. Sve je bilo pažljivo analizirano, rekao joj je, i ocijenjeno kao "katoličko". Međutim, kada ga je pritisnula pitanjima, ispostavilo se da fond uključuje ulaganja u oružje, što je on opisao kao "obrambeno". Canel je odbila investirati.

Ovakvi slučajevi nisu rijetkost, rekao je Guillermo Santos Aramburo, partner u savjetodavnoj tvrtki iCapital, koja savjetuje 65 vjerskih institucija čiji se prosječni financijski portfelji kreću između 12 i 15 milijuna eura. Prema njegovu iskustvu, banke su vjerskim institucijama često nudile imovinu povezanu s vlastitim poslovanjem, koja je ponekad nosila visoke naknade ili bila u suprotnosti s katoličkim vrijednostima.

"Sada surađujemo s jednim savjetnikom koji se često smije jer ja uvijek kažem: 'Želim sve.' Želim i etiku i rezultate. Želim profitabilnost", rekla je Canel, pojašnjavajući da etika uvijek pobjeđuje.

To je potaknulo razvoj investicijskih fondova koji eksplicitno uključuju etička načela i slijede društveni nauk Katoličke crkve. Prema riječima De La Morene, u Španjolskoj trenutačno postoji oko 12 takvih fondova koji upravljaju s ukupno oko 650 milijuni eura vrijednosti. Tim fondovima uglavnom upravljaju društva za upravljanje imovinom povezana s velikim bankarskim grupama, kao što su Banco Santander SA, Banco de Sabadell SA i Ibercaja Banco SA, ali neka društva posluju neovisno. U veljači ove godine, Vatikanska banka je u suradnji s Morningstarom lansirala dva dionička indeksa usklađena s katoličkim načelima. Indeks eurozone uključuje tvrtke poput Deutsche Telekom AG-a, ASML Holdings NV-a i Hermes International SCA-a, dok američki indeks uključuje Tesla Inc, Apple Inc i Nvidia Corp.

Iako se financijski svijet prilagođava ovoj novoj klijenteli, unutar redovničkih organizacija financijske odluke i dalje se donose namjerno polako i uključuju mnoge dionike. Kada Canel, primjerice, treba donijeti odluku o portfelju nekretnina svoje kongregacije, mora ići na "najvišu razinu", kao i konzultirati dionike unutar zajednice te u osam zemalja u kojima se red nalazi.

"Nije u redu, na primjer, da jedna škola poduzima velike radove, dok druga ne može priuštiti ni isplatu plaća svom osoblju", rekla je Canel. "Možda je jedne godine red na vama, a druge godine na nekom drugom."

Ipak, divi se tome koliko su stvari napredovale. Sjedeći u svom uredu, pokazuje rukom prema ormaru ispunjenom računovodstvenim knjigama koje datiraju iz 19. stoljeća, kada su sestre svaku transakciju bilježile guščjim perom.

"Zadivljena sam kada gledam te knjige", primijetila je Canel. "Složenost se promijenila eksponencijalno."

- U pisanju članka pomogla je Laura Millan