Kako bi Federalne rezerve mogle spasiti burzu u sljedećoj financijskoj krizi

Federalne rezerve desetljećima predstavljaju posljednju liniju obrane financijskog sustava. Tijekom velikih kriza njihov je odgovor obuhvaćao različite mjere – od spuštanja kamatnih stopa i kupnje državnih obveznica do povijesne odluke da tijekom pandemije kupuju ETF-ove korporativnih obveznica. Zbog toga se danas postavlja pitanje bi li Fed u nekoj budućoj krizi mogao kupovati i ETF-ove koji prate tržište dionica te bi li takav potez trajno promijenio način na koji tržišta reagiraju na padove.

Iako to trenutno nije dio mandata američke središnje banke, analitičari Bloomberg Intelligencea smatraju da se financijski sustav SAD-a suštinski promijenio. Burza trenutno ne predstavlja samo mjesto na kojem trguju profesionalni investitori i institucije, nego i jedan od glavnih kanala kroz koje Amerikanci štede za mirovinu i grade osobno bogatstvo. O kretanju tržišta dionica izravno ili neizravno ovisi financijska budućnost više od polovice Amerikanaca, a taj bi udio mogao dodatno porasti ako program Trump Accounts privuče milijune novih investitora. Time bi granicu između očuvanja financijske stabilnosti i zaštite cijena dionica postalo sve teže povući.

Burza je postala dio američkog mirovinskog sustava

Ako se današnje stanje usporedi s razdobljem od prije pola stoljeća, slika se drastično promijenila. Dionice je sedamdesetih godina prošlog stoljeća posjedovalo svega oko 10 posto Amerikanaca, dok ih danas posjeduje oko 55 posto, najčešće kroz mirovinske fondove, zajedničke fondove i ETF-ove.

Ta promjena rezultat je višedesetljetne transformacije mirovinskog sustava. Tradicionalne mirovine s unaprijed definiranim isplatama sve više ustupaju mjesto planovima 401(k), individualnim mirovinskim računima i drugim alternativama u kojima rizik ulaganja snosi sam pojedinac. Financijska sigurnost sve većeg broja građana zato izravno ovisi o kretanju burzovnih indeksa, a ne o unaprijed zajamčenoj isplati.

S rastom te ovisnosti, tržište dionica je za mnoga kućanstva postalo gotovo jednako važno kao i sustav Social Security (socijalno osiguranje), čije bi se rezerve, prema postojećim projekcijama, mogle potrošiti u narednom desetljeću. Promatrano iz tog kuta, oslanjanje samo na klasične pokazatelje precijenjenosti, poput odnosa cijene dionice i dobiti (P/E omjer), može zanemariti širu strukturnu promjenu i objasniti zašto tržište nije reagiralo onako kako su mnogi analitičari očekivali.

Sve više investitora znači i sve veći politički pritisak

Rast broja investitora mijenja i samu strukturu tržišta te odnos države prema njemu. Dok je ulaganje u dionice nekada bilo uglavnom vezano za imućnije građane i profesionalne investitore, danas veći pad burze izravno pogađa milijune kućanstava čija mirovinska štednja ovisi o vrijednosti portfelja.

Zbog toga će politički pritisak na kreatore ekonomske politike neminovno rasti. Što je više birača čija financijska budućnost ovisi o tržištu kapitala, to je teže dopustiti dugotrajan i dubok pad burze bez neke vrste intervencije ili znaka podrške.

Dodatno širenje baze investitora trebao bi donijeti program Trump Accounts, koji svakom djetetu rođenom u SAD-u osigurava početnu državnu investiciju od 1.000 dolara u široko diversificirane ETF-ove. Roditelji i poslodavci potom mogu uplaćivati do 5.000 dolara godišnje uz porezne olakšice, dok su brojne velike kompanije već najavile odgovarajuće doprinose. Program bi mogao privući oko 25 milijuna novih investitora i usmjeriti do 12 milijardi dolara godišnje u američke dionice, dok bi se udio Amerikanaca koji ih posjeduju mogao približiti 80 posto do kraja desetljeća.

Najbogatiji Amerikanci najviše ovise o burzi

Promjena se ne odnosi samo na srednju klasu. Tržište dionica postalo je i glavni izvor bogatstva najimućnijeg dijela stanovništva. Prema podacima Bloomberg Intelligencea, najbogatijih jedan posto Amerikanaca posjeduje približno polovicu ukupne tržišne kapitalizacije američkih dionica, zbog čega kretanje burze snažno utječe na vrijednost njihove imovine.

Značajna izloženost tržištu postoji i među kreatorima ekonomske politike. Predsjednik SAD-a Donald Trump je multimilijarder, ministar financija Scott Bessent stekao je bogatstvo kao investitor, a guverner Feda Kevin Warsh prijavio je imovinu veću od 100 milijuna dolara prije stupanja na dužnost. Većina članova Kongresa također su milijunaši, a kada se tome doda da se američka novčana masa u posljednjem desetljeću udvostručila, dobiva se sustav u kojem bogatstvo kućanstava, birača i donositelja odluka sve više ovisi o burzi, što smanjuje poticaj da se dopusti produljeno medvjeđe tržište.

Fed je i ranije pomicao granice svoje politike

Na prvi pogled, ideja da bi Federalne rezerve jednog dana mogle kupovati ETF-ove temeljene na dionicama djeluje radikalno. Povijest, međutim, pokazuje da je gotovo svaka velika financijska kriza proširila arsenal mjera koje središnja banka smatra prihvatljivima. Nakon krize iz 2008. godine Fed je pokrenuo opsežne programe kupnje državnih obveznica, da bi tijekom pandemije 2020. prvi put kupovao i ETF-ove korporativnih obveznica.

Bloomberg

Slični, pa i radikalniji primjeri već postoje u Aziji. Banka Japana godinama izravno kupuje ETF-ove temeljene na dionicama, dok su kineske državne institucije u više navrata provodile velike kupnje ETF-ova kako bi ublažile padove na burzi. Iako se pravni i institucionalni okviri razlikuju, oba primjera pokazuju da državna kupnja dionica više nije samo teorijska mogućnost.

Bi li Fed mogao napraviti još jedan presedan?

Federalne rezerve trenutno nemaju mandat za obranu visokih cijena dionica, niti za izravnu podršku tržištu kapitala. Njihov je službeni zadatak očuvanje stabilnosti cijena, pune zaposlenosti i financijske stabilnosti. Ipak, granica između očuvanja financijskog sustava i zaštite tržišta dionica postat će sve tanja ako bi dubok i dugotrajan pad burze počeo ozbiljno ugrožavati mirovinsku štednju.

Investitori već računaju na pomoć države

Možda važnije pitanje od toga hoće li Fed uistinu kupovati dionice jest vjeruju li investitori već sada da će država reagirati tijekom velikog pada. Takvo se uvjerenje vidi u kontinuiranim priljevima u pasivne ETF-ove, koji su ostali otporni i tijekom prethodnih korekcija, ali i u neformalnoj anketi u kojoj je većina od više od tisuću investitora navela kako očekuje državnu intervenciju tijekom sljedeće velike rasprodaje.

Drugim riječima, dio tržišta već posluje pod pretpostavkom da postoji zaštitna mreža. Zato pojedini analitičari smatraju da sljedeći "Fed put" možda neće početi kupnjom ETF-ova, nego samim uvjerenjem investitora da je takva intervencija, ako postane neophodna, praktički neizbježna.

Zašto je to važno za investitore

Ovo pitanje u suštini nije samo rasprava o mandatu jedne središnje banke, jer izravno utječe na način na koji investitori procjenjuju rizik. Ako tržište sve više računa na to da bi Fed u krajnjoj nuždi mogao ograničiti dubinu i trajanje pada, očekivanje državne podrške može djelovati kao dodatni amortizer tijekom korekcija.

To bi moglo značiti brže oporavke nakon naglih padova i manju vjerojatnost da kratkoročni šok preraste u dugotrajno medvjeđe tržište. Međutim, ista logika nosi i ozbiljne rizike jer, ukoliko investitori počnu vjerovati da će država uvijek intervenirati, to može potaknuti pretjerano preuzimanje rizika i dodatno napuhavanje valuacija, što je efekt poznat kao moralni hazard (moralna hazarderstva). Mjera koja ublažava padove zato istovremeno može odgađati i produbljivati neravnoteže koje se nagomilavaju u pozadini.

Bloomberg

Fedova eventualna kupnja dionica otvorila bi i pitanja koja nadilaze samu cijenu dionica: tko odlučuje koje kompanije i sektore središnja banka kupuje, narušava li takva intervencija tržišno određivanje cijena i slabi li disciplinu kojom tržište kažnjava loše vođene kompanije. Zbog toga bi takav potez vjerojatno ostao krajnje sredstvo, rezervirano samo za scenarij u kojem bi veliki pad tržišta počeo ozbiljno ugrožavati širu financijsku stabilnost.

Investitori zato američko tržište trebaju promatrati iz šire perspektive. Ono sve više funkcionira kao neformalni mirovinski sustav najvećega svjetskog gospodarstva, zbog čega politički i institucionalni interes za njegovu stabilnost raste neovisno o klasičnim pokazateljima precijenjenosti. To ne znači da korekcija neće biti, ali bi njihova dubina i trajanje ubuduće mogli sve više ovisiti o tome koliko je politički i društveno prihvatljivo dopustiti da traju.