U luci Algeciras, nasuprot Gibraltara, našla su se dva europska monarha kako bi iskazali potporu smjelom i rizičnom pothvatu.
Španjolski kralj Filip VI. i nizozemski kralj Vilim-Aleksandar inaugurirali su novi morski koridor. Teret koji je privukao pozornost modernih monarha zeleni je amonijak kao način transporta zelenog vodika koji je ključni dio španjolskih planova da ta zemlja postane kontinentalno čvorište čiste energije.
No Europa za sve to možda još uopće nije spremna.
Španjolska ulaže više od 18 milijardi eura u proizvodnju i distribuciju vodika iz obnovljivih izvora. To je u ovome trenutku najambicioznije europsko nastojanje primjene tehnologije ključne kako bi Europa postala prvi klimatski neutralni kontinent.
Pristup iz filma Polje snova (Field of Dreams) podrazumijeva da će, kada nešto izgradite, interes doći. No neke zemlje, uključujući Francusku i Njemačku, počele su razvodnjavati Zeleni plan Europske unije (EU), koji podrazumijeva i proizvodnju 10 milijuna tona čistog vodika do 2030. godine, kako se ambicije polako uvlače u kulturološke ratove o političkim i financijskim troškovima plana.
Neizvjesnost je i u tome što Španjolsku čekaju izbori 23. srpnja koji bi lako mogli dovesti do nove vlade manje voljne ulagati u zeleni sektor. Time bi se ponovila povijest kada je vlada prekinula program subvencioniranja solarnih panela iz 2007. godine, nakon što su se troškovi oteli kontroli.
Španjolski projekti obnovljivih izvora protežu se od sjevera do juga i uključuju najveće postrojenje zelenog vodika u mjestu Puertollano. Tvrtka Calvera Hydrogen iz Zaragoze ima planove za izgradnju opreme koja bi proizvodila i skladištila zeleni vodik, uključivo i crpke za automobile, autobuse i vlakove. Sve u svemu, u Španjolskoj se planira gotovo 20 posto svih strateških projekata temeljenih na zelenom vodiku globalno. Ispred je u tome samo SAD.
Puertollano
"Španjolska ima jedinstven, povlašten položaj da postane svojevrsna Saudijska Arabija u zelenom vodiku", smatra Carlos Barrasa, dopredsjednik zadužen za čiste oblike energije u naftnoj i plinskoj tvrtki Cepsa koja ulaže tri milijarde eura u projekte nazvane Andaluzijska dolina zelenog vodika.
Zeleni vodik, koji nastaje cijepanjem molekula vode obnovljivim izvorima energije, smatra se ključnim za odmak od fosilnih goriva.
To je u biti način pohrane energije iz sunca, vjetra i vode koji onda omogućuje transport cijevima i brodovima. Međunarodna agencija za obnovljive izvore navodi da bi za sprečavanje ružnih posljedica globalnog zagrijavanja trebalo količinu zelenog vodika povećati do 2050. na 500 milijuna sa sadašnjih milijun tona.
Španjolska, koja ne oskudijeva suncem, u tom procesu želi igrati glavnu ulogu. Rizik je da je u to krenula prebrzo.
"Logično je proces voditi u etapama. Prvi je korak da se učini sve što je moguće kako bi se dekarbonizirao lokalni elektroenergetski sustav, zatim ide proizvodnja vodika iz viška obnovljive energije za domaću uporabu i tek onda prijelaz na izvoz", smatra voditelj istraživanja vodika na Institutu za energetske studije u Oxfordu Martin Lambert.
Kako pokazuje svečanost u Algecirasu, Španjolska već skače na treći korak.
Amonijak je lako transportirati zato što taj plin može lako biti pretvoren u tekuće stanje. Supstanca se sastoji od molekula dušika i vodika i smatra se zelenom ako je stvorena obnovljivim izvorom energije.
Cepsa planira uložiti milijardu eura u proizvodnju tog plina u mjestu San Roque, a pogon bi trebao biti gotov do kraja 2027. godine. Nova ruta, slična projektu u nedalekoj Huelvi na kojoj radi drugi španjolski energetski div Iberdrola, predviđa prijevoz do nizozemske luke Rotterdam.
No amonijak je vrlo otrovan, zapaljiv i korozivan. Zbog zdravstvenih i okolišnih razloga potrebni su strogi sigurnosni standardi, što ograničava broj plovila koja se mogu koristiti.
Španjolska ulaže milijarde eura kako bi postala čvorište za zeleni vodik
Ipak, okosnica španjolskih izvoznih ambicija je cjevovod H2Med vrijedan 2,5 milijardi eura koji bi mogao transportirati dva milijuna tona vodika godišnje. Podvodni cjevovod između Barcelone i Marseillea trebao bi dobiti financijsku potporu EU-a, a u konačnom obliku bi transport bio omogućen prema Njemačkoj.
Dok španjolski planovi dobivaju obličje, druge zemlje zaostaju. Manje od deset posto od stotine projekata vezanih za zeleni vodik diljem svijeta ima osiguranu kapitalnu potporu. Analitička tvrtka Aurora Energy Research procjenjuje da je tek jedan posto planiranih globalnih cjevovoda za vodik u izgradnji.
Zaostaje i Njemačka s ostvarenjem cilja da do kraja ovog desetljeća ima 10 teravata kapaciteta u vodiku.
Proizvodnja zelenog vodika može biti dvostruko skuplja od sive verzije dobivene iz fosilnih goriva. SAD, primjerice, daje porezne olakšice kako bi se promovirala čista varijanta i pomoglo u prevladavanju te cjenovne razlike u proizvodnji, dok EU zasad ima tek nedovoljno definiran okvir koji stvara nervozu među nositeljima španjolskih ambicija.
"Već imamo dosta projekata sa zelenim vodikom u Španjolskoj i drugim zemljama, no još uvijek ne znamo kakva će biti potpora tim projektima. Morali bismo ubrzati stvar", smatra predsjednik Iberdrole Ignacio Galán.
Prve pilot aukcije u EU-u za potporu proizvođačima kroz fiksnu cijenu za kilogram neće se održati prije jeseni, a puni regulatorni okvir ne očekuje se prije 2028. godine.
Oko 240 kilometara južno od Madrida u mjestu Puertollano, Iberdrola je izgradila najveći europski industrijski pogon za elektrolizu kojim se voda cijepa na vodik i kisik.
Zaposlenici pakiraju plinske boce s vodikom u tvornici Calvera Hydrogen
Električna energija dolazi s obližnjeg polja na kojemu je 246 tisuća solarnih panela i gdje pasu ovce kako bi trava ostala prekratka, čime se sprečava požar i onemogućava da trava prekrije kolektore.
To postrojenje vrijedno 150 milijuna eura godišnje može proizvesti 3.000 tona vodika. Iako je to tek oko devet posto količine potrebne za lokalnu tvornicu koja proizvodi amonijak za umjetno gnojivo, to je i važan tehnološki test, a Iberdrola planira povećati proizvodnju i investiciju u posao sa zelenim vodikom na tri milijarde eura do 2030.
"Naša je zamisao da konačni kupac može kupiti kruh koji će izaći iz zelenog lanca proizvodnje", kaže direktor postrojenja Javier Plaza.
Španjolska treba oko 300 pogona kakav je Puertollano kako bi zadovoljila vlastitu potražnju za zelenim vodikom prije no što krene s izvozom, ocjenjuje Javier Revuelta iz konzultantske kuće Afry Management Consulting.
.webp){kind=icon}
