NBA mirovina: Tko ima pravo na nju, koliko vrijedi i zašto je važnija od minutaže

Na prvi pogled, ostanak Darija Šarića u NBA ligi još jednu sezonu nije izgledao kao velika sportska vijest. Nema velikog ugovora, nema statusa zvijezde, nema garantirane uloge u rotaciji. No, upravo takve odluke najbolje otkrivaju kako NBA zapravo funkcionira, ne kao romantična sportska priča, nego kao precizno dizajniran poslovni i društveni sustav.

U NBA ligi, ugovor nije samo plaća. On je i ulaz u mirovinski sustav koji dugoročno može vrijediti više od jedne ili dvije prosječne sezone na parketu. 

Jedan od najčešćih mitova je da igrač mora provesti deset godina u NBA ligi da bi uopće imao pravo na mirovinu. To jednostavno nije točno. Pravo na NBA mirovinu stječe se znatno ranije, nakon "tri kreditirane sezone". Kreditirana sezona se ne veže striktno za minutažu ili statistiku, već za status igrača u sustavu, bitno je da je tijekom redovne sezone bio pod NBA ugovorom i evidentiran na rosteru, aktivnom ili neaktivnom.

Zašto je "deset godina" ključna granica?

Ako tri sezone znače da igrač ima pravo na mirovinu, onda deset kreditiranih sezona znači da dolazi do maksimalne razine benefita koje plan omogućuje. Zbog toga se u NBA-u često govori o "lovu na desetu sezonu". Za veterane koji više nisu u centru pažnje, još jedna godina u ligi često je racionalna financijska odluka, čak i ako je sportska uloga svedena na minimum.

Upravo u toj zoni nalaze se mnogi iskusni igrači, dovoljno dugo u ligi da razumiju sustav, ali bez tržišne moći zvijezda.

Koliko zapravo iznosi NBA mirovina?

NBA mirovina, kao i većina drugih, obračunava se po godinama staža. Prema javno dostupnim parametrima plana, iznos se kreće oko 1.000 dolara mjesečno po kreditiranoj sezoni. To znači da igrač s deset kreditiranih sezona može računati na oko 10.000 dolara mjesečno, odnosno približno 120.000 dolara godišnje, doživotno.

Deset sezona do maksimalnog iznosa mirovine | Depositphotos

Ovisno o dobi u kojoj se mirovina počne primati i specifičnoj strukturi isplate, taj iznos može biti i veći. Ključna stvar je da se ne radi o simboličnom dodatku, već o stabilnom, dugoročnom prihodu.

Zašto je Šarić dobar povod za ovu priču?

Dario Šarić nikada nije bio marketinško lice NBA lige ili, kolokvijalno rečeno, zvijezda, ali je bio njen konstantan dio. Upravo takvi igrači najbolje pokazuju logiku sustava. Za klub, veteran na minimalnom ugovoru često je fleksibilan roster-element, dio šire rotacije, osiguranje svlačionice ili salary-filler u tradeovima. Za igrača, taj isti ugovor može značiti zaključavanje ključnih benefita za ostatak života.

U tom smislu, ostanak u ligi još jednu sezonu nije pitanje ega ili ambicije. To je hladna, racionalna odluka u industriji u kojoj karijere kratko traju, a sustav nagrađuje one koji ga razumiju.

Koliko je npr. godina u NBA ligi proveo Bojan Bogdanović? Mislite da je slučajno baš deset? NBA mirovinski sustav pokazuje koliko su kolektivni ugovori i institucionalni mehanizmi važni u profesionalnom sportu. Igrači nisu samo sportaši, oni su sudionici na tržištu rada, s jasnim dugoročnim interesima.