text size
Što se događa kada se igrač nekog NBA kluba ozljedi igrajući za reprezentaciju? Iza sportskog gubitka krije se i financijska priča jer je osiguranje igrača na reprezentativnim okupljanjima, posebno onih s NBA ugovorima, među najvećim troškovima svakog nacionalnog saveza.
FIBA vodi globalnu shemu "personal accident + medical" na koju nacionalne federacije prijavljuju igrače preko FIBA MAP sistema. Polica pokriva privremenu radnu nesposobnost (TTD) do 365 dana uz odbitno razdoblje od 21 dan, medicinske i kirurške troškove do 40.000 eura (s franšizom 1.000 eura), te ima agregatne limite od pet milijuna eura po ekipi i 15 milijuna eura godišnje. Postoji i ključna iznimka, NBA igrači su izuzeti iz standardne police (G League je uključena), pa za njih federacije moraju ugovarati posebno, skuplje pokriće.
NBA igrači i "28-dnevno pravilo"
U praksi najveći kamen spoticanja je posebni režim za NBA igrače. Trenutni aranžman FIBA-NBA predviđa osiguranje od najviše 28 dana za nastupe s reprezentacijom, što je razlog zašto mnogi NBA asovi preskaču rane pripreme i pojedine prozore, kako bi imali pokriće za glavne mečeve. Ove sezone to se vidjelo i na primjeru Grčke, Giannis Antetokounmpo je početkom kolovoza propuštao pripremne utakmice zbog neriješenog osiguranja.
Standard je da trošak snosi nacionalni savez, uz moguću pomoć ministarstava, olimpijskih komiteta ili sponzora. I FIBA-ina pravila eksplicitno kažu da savezi moraju osigurati "adekvatno osiguranje" za sve koji su na spisku reprezentacije. Klubovi, zauzvrat, traže potvrdu police i imaju utjecaj na plan oporavka.
Koliko to stoji?
Raspon troškova ovisi o visini ugovora, trajanju pokrića i klauzula (invaliditet, duljina odsustva, pre-egzistirajuće ozljede). Industrijski prosjek za "puno" godišnje pokriće često se procjenjuje na četiri do sedam bruto godišnje plaće. U praksi su zabilježene i konkretne brojke. Tokom NBA lockouta 2011. španjolski je savez izračunao da će za grupu NBA igrača morati platiti oko 500.000 eura, umjesto ranije procijenjenih 100.000 eura. U istom razdoblju NBA agent je za ugovor od 10 milijuna dolara dobio ponudu od približno 400.000 dolara za osiguranje samo za jedan kvalifikacijski turnir.
Za srpskog kapetana Bogdana Bogdanovića koji se ozbiljno ozljedio na aktualnom Eurobasketau, mediji su navodili da mu klub u idućoj sezoni isplaćuje nešto više od 16 milijuna dolara. Ako bismo grubo primijenili industrijski prosjek na godišnjem nivou, puna polica tog reda iznosila bi 0,6-1,1 milijun dolara, za turnirski prozor to je proporcionalno manje, ali i dalje osjetna stavka budžeta. Točan iznos ovisi o stvarno kupljenim klauzulama i razdoblju trajanja pokrića.
Ako je polica aktivna, isplate idu nakon isteka odbitnog perioda. Dnevna naknada zasniva se na igračevom ugovoru i teče najviše 365 dana, kirurški troškovi se refundiraju do limita. U NBA kontekstu, neovisno o reprezentativnom osiguranju, klubovi imaju i vlastite/ligine police koje nadoknađuju dio plaće tokom dužeg odsustva. Klasičan primjer je slučaj Paula Georgea, gdje je ligaška polica vraćala 80 posto plaće nakon 41 propuštene utakmice.
Zašto je nogomet drugačiji?
FIFA je centralizirala rizik kroz Club Protection Programme (CPP), koji klubovima plaća fiksnu dnevnu kompenzaciju do 20.548 eura, maksimalno 365 dana, s limitom po igraču do 7,5 mil. eura i godišnjim agregatom od 80 milijuna eura. Prvih 28 dana nije pokriveno (waiting period). Rezultat je manje natezanja između klubova i saveza jer je model predvidiv i standardiziran. Košarka taj dio i dalje gura na nacionalne saveze, posebno za izdašne NBA ugovore.
Trošak osiguranja može biti najveća pojedinačna stavka ljetnog budžeta. U zemljama sa skromnijim javnim sportskim budžetima, to često znači ovisnost o sponzorima ili rezanje drugih programa.
.webp){kind=icon}
