Vijest koja je obilježila dosadašnji dio prijelaznog roka je produljenje ugovora s prvim napadačem Manchester Cityja Erlingom Haalandom na devet i pol godina. Neuobičajeno dug ugovor može imati nekoliko razloga, ali osnovni je povezan s kreativnim računovodstvom i izbjegavanjem sve strožih financijskih pravila u nogometu.
Haaland ima 24 godine, a za deset godina vjerojatno će i dalje moći igrati na vrhunskoj razini. Međutim, vezivanje igrača za City na tako dugo razdoblje nema sportsku logiku, ali ima računovodstvenu. Cityjev rival Chelsea je 2023. potpisao ugovor s Enzom Fernándezom na osam i pol godina. Cilj takvih ugovora je amortizacija troškova na dulji period kako bi se smanjio trenutni financijski pritisak.
Manchester City trenutačno je u "sporu stoljeća" zbog optužbi za kršenje čak 115 financijskih propisa, zbog čega u najgorem slučaju može biti izbačen iz lige. Neki bi rekli da su u klubu kršili pravila, dok bi drugi tvrdili da su imali loše računovođe.
Tajne prijelaznih rokova
Računovođe su najpodcjenjeniji ekonomisti. Računovodstvo se često prikazuje kao zanat, a među ekonomistima ima najviše viceva o računovođama: "Otac imao dva sina – jedan je bio lud, a drugi računovođa." U stvarnosti njihova je vrijednost ogromna, osobito u kriznim vremenima, kada cijena njihovih usluga raste. Kreativno računovodstvo često je na rubu zakona, što treba imati na umu.
Prijelazni rok u nogometu traje do početka veljače, a nogometni klubovi često koriste transfere kako bi računovodstveno poboljšali svoje financijske izvještaje, poštovali pravila Financijskog fair playa (FFP) ili prikrili financijske gubitke. Te prakse obuhvaćaju brojne trikove i strategije.
Računovodstvene manipulacije kroz transfere
Klubovi koriste specifične metode računovodstva za prikaz boljih financijskih rezultata. Kada klub kupi igrača, trošak transfera ne knjiži se odmah u cijelosti, već se raspoređuje na više godina. Na primjer, ako igrač stoji 50 milijuna eura i potpiše ugovor na pet godina, klub svake godine u knjigama bilježi samo 10 milijuna eura kao trošak.
Miralem Pjanić u Juventusu prije transfera u Barcelonu, posudbe u Beşiktaş, transfera u Sharjah i na kraju CSKA Moskvu | Depositphotos
Drugi način manipulacije je napuhavanje cijena u razmjenama igrača. Dva kluba mogu dogovoriti razmjenu po nerealno visokim cijenama kako bi odmah ostvarili dobit – jer prodaja se knjiži odmah, dok se kupnja amortizira tijekom godina. Takav je bio primjer Barcelone i Juventusa 2020. godine kada su razmjenom Miralema Pjanića i Brazilca Arthura omogućili prijavu visokih profita, iako je stvarna vrijednost igrača bila sporna.
Majstori kreativnog računovodstva u sportu su Talijani, koje je nužda prva natjerala na takve prakse. Kasnije su se te metode proširile zbog ekonomskih kriza i sve strože regulative. S druge strane, američke profesionalne lige sa svojim pravilima o salary capu pretvorile su kreativno računovodstvo u svakodnevnu praksu.
Fiktivni prihodi i sponzorski ugovori
PSG i Manchester City često su optuživani za korištenje sponzorskih ugovora povezanih s vlasnicima kako bi prikazali veće prihode i zaobišli FFP ograničenja. Newcastle je 2022. godine, nakon arapskog preuzimanja, ubrzo sklopio sponzorske ugovore sa saudijskim tvrtkama, što je privuklo pozornost revizora.
UEFA pokušava suzbiti takve trikove, ali kazne su često blage ili se klubovi lako izvuku. Opet Manchester City je 2020. bio suspendiran iz Lige prvaka na dvije godine zbog kršenja FFP-a, ali je kazna ukinuta nakon žalbe. Španjolska liga odbijala je registrirati Barceloninu zvijezdu Danija Olma jer klub nije imao dovoljno financijskog prostora, no registracija je ipak provedena. Odbijanje Olma moglo je značiti novi slom za Barcelonu, no pitanje je kome bi takav scenarij danas bio poželjan. U nogometu se često bira između dvaju zala, a to rijetko završava dobro.
.webp){kind=icon}