Marina Maljković: U mom poslu nema granica i kompromisa

"Snovi stvaraju budućnost", rekao je davno francuski pisac Victor Hugo, ali ta rečenica zapravo ne poznaje vrijeme, prostor, kulturu, običaje i afinitete. O čemu god sanjate, ako ste dovoljno uporni i odlučni da težite ispunjenju svojih snova, svijetla budućnost zaista je pred vama. To vrijedi i za vas koji ovo sada čitate, kao i za sve koji su nam iznova pokazali kako se trud, ljubav i požrtvovnost isplate. Možda to nigdje nije tako opipljivo kao u sportu.

Jedna od najcjenjenijih žena u sportu u Srbiji i šire, Marina Maljković, za Bloomberg Adriju govori o osobnom i profesionalnom uspjehu, ali i o ženskom sportu, besplatnoj školi za djevojčice, rodnim razlikama te sportu kao biznisu.

Naša sugovornica trenutačno je izbornica ženske košarkaške reprezentacije Srbije i trenerica japanskog ženskog košarkaškog kluba Denso Iris, a sa samo 16 godina postala je asistentica u Francuskoj te, kako kaže, oduvijek znala da će "košarka biti njezin poziv i život".

Samouvjereno i hrabro ušla je u taj svijet, unatoč prvotnom protivljenju oca Božidara Maljkovića, bivšeg košarkaškog trenera i aktualnog predsjednika Olimpijskog odbora Srbije.

"Djetinjstvo sam provela u košarkaškom okruženju, slušajući priče o košarci i vrlo rano ušavši u sve tajne zanata. Naravno, na sve to nadovezao se moj čvrst karakter i postojana želja da sama odaberem životni poziv i put. Činjenica je, a to pokazuju i trofeji, da nisam pogriješila. Uživam u svom radu i uvijek tražim nove izazove u trenerskom poslu koji će me motivirati da idem dalje."

Ne može svatko biti trener u bilo kojem sportu, to je jasno, iako se s vremenom mogu usvojiti neke vještine. Ipak, što to morate nositi u sebi kako biste izgradili uspješnu trenersku karijeru?

Samo poznavanje sporta nije dovoljno, ali je nužno kako biste mogli biti trener. Dvije stvari su iznimno važne, pogotovo u timskim sportovima, a osobito u ženskim timskim sportovima: psihologija i komunikacija. S tajnama psihologije upoznala sam se rano, a na komunikaciju gledam kao nešto ključno za opstanak čovječanstva. To je i razlog zašto sam u svakoj zemlji u kojoj sam živjela i radila nastojala naučiti lokalni jezik. Psihologija me naučila da svaku igračicu promatram pojedinačno. Svaka od njih ima svoje osobitosti, ono što voli ili ne voli, stvari koje je motiviraju i usmjeravaju prema uspjehu.

MN Press

Na kraju dana, treneri (posebno najuspješniji) itekako mogu biti dobro plaćeni. Nekada se trenerska karijera možda više doživljavala kao hobi ili "drugi posao" nakon profesionalne sportske karijere. Je li danas trenerski posao unosniji i cjenjeniji?

Ne slažem se da je prije bilo drugačije. Uvijek je uloga trenera bila od neprocjenjive važnosti za vrhunski rezultat. Trenerski posao se nije promijenio, samo ovisi na kojoj razini trenirate. I dalje može biti hobi i zadovoljstvo, ali za postizanje vrhunskih rezultata potrebna je maksimalna posvećenost. Ako želite biti najbolji na svijetu, morate trenirati više od drugih, biti posvećeniji od drugih i kontrolirati svaki detalj koji utječe na pozitivan rezultat bolje od drugih.

Ako govorimo o ženskom sportu u Srbiji, regiji, ali i svijetu, u kojem smjeru se dalje razvija, koje promjene najviše primjećujete?

Ženski sport u Srbiji razvija se, ali mislim da ne dobiva pažnju kakvu zaslužuje. Uspjesi sportašica na Olimpijskim igrama gotovo su jednaki uspjesima sportaša. Idemo ukorak s vremenom i svijetom. Razvoj je očit, postižu se bolji rezultati, veća je posvećenost, a s tim dolazi i veće zanimanje. Poseban primjer je ženska košarka u SAD-u, gdje je ovogodišnje finale NCAA-e bilo jedno od najgledanijih sportskih prijenosa u povijesti.

Depositphotos

Koji su najveći izazovi/problemi žena u sportu? Posljednja istraživanja pokazuju da je u Srbiji oko 20 posto sportašica profesionalno.

Ako je taj podatak točan, onda je fascinantan, mada mislim da u praksi nije tako. Postoji prijelazna dob, ulazak u pubertet, kada se većina djevojčica prestaje baviti sportom i samo rijetke nastavljaju profesionalno. U posljednje vrijeme zdrav način života postao je moderan, što uključuje zdravu prehranu i trening, što je izuzetno pozitivno. Moramo potaknuti žene da se bave sportom, da budu aktivne bez obzira na godine. Što se tiče profesionalnih sportašica, vrlo mali broj njih može si priuštiti ozbiljne plaće s obzirom na ulaganja i trud koji su potrebni, a tu su i fiziološke razlike koje utječu na trajanje karijere.

Jasno je da se pitanje rodnih uloga preslikava i na sport. Ipak, vjerujete li u te podjele? Postoje li muški i ženski sportovi? Kako gledate na razlike u primanjima?

Bitno je pitanje kvalitete, a ne spola. Postoje primjeri u nekim sportovima ili zanimanjima gdje žene zarađuju isto ili više od muškaraca. To je ekonomska stvar. Da bi sportašice zarađivale poput sportaša, moraju stvoriti interes koji će privući investicije. Najbolji primjer je nogomet, koji se kod nas uvijek smatrao "muškim" sportom, ali posljednjih desetljeća trendovi su omogućili nogometašicama da dostignu solidan nivo, iako daleko od onog koji zarađuju nogometaši. Uvijek ćemo imati ta prepucavanja. Smatram da ženska košarka može donijeti mnogo lijepih i zanimljivih trenutaka, inteligentnih poteza koje nećete vidjeti u muškoj košarci, a i unatoč atletskoj i fizičkoj dominaciji u muškoj konkurenciji, ženska košarka također može biti atraktivna i kvalitetna.

Depositphotos

Što vam je, kao profesionalnoj košarkaškoj trenerici, bilo najvažnije tijekom karijere – potpora drugih, potvrda stručnjaka, dosljednost sebi, ili ovladavanje liderskim vještinama?

Rekla bih da su dosljednost sebi i liderske vještine bile ključne. Uvijek sam željela ostati vjerna svojim uvjerenjima, iskoristiti svaku priliku za učenje, bez obzira na to hoću li to znanje ikad iskoristiti, jer to obogaćuje čovjeka i daje mu veću karakternu vrijednost. Nisam osoba koja radi bilo što u životu zbog pohvala i tapšanja po ramenu.

U jednom intervjuu rekli ste da je posao trenera i vođenje utakmice dokazano predinfarktno stanje. Objasnite taj osjećaj.

Iako moje lice i postupci to ne pokazuju na utakmicama, u meni gori vatra. To su okolnosti i iskustva koja stječete s vremenom. Svaka utakmica je posebna i morate biti spremni donijeti odluku u djeliću sekunde. Možda sam mislila na količinu stresa koju trener doživljava u takvim trenucima. Što se mene tiče, dobro ga podnosim i trudim se ostati smirena te održati koncentraciju tijekom svake utakmice, ali i treninga.

 

'Nema granica i kompromisa'

Niste samo uspješna trenerica, već i inspiracija mnogim ženama i djevojčicama koje ulaze u svijet sporta. Osnovali ste besplatnu školu sporta. Mislite li da je novac spriječio mnoge sportašice da postanu profesionalke?

Mislim da je to bio jedan od izgovora, a kako bismo ga uklonili, osnovali smo Pokret za žensku košarku i Institut za ženski sport. To smo učinili kako bismo promijenili svijest djevojčica i njihovih roditelja o tome što sport jest: da postoji nekoliko razina i da sve trebaju biti uključene, baviti se sportom i zavoljeti ga.

Značajno smo napredovali od vremena kad se neki sport trenirao isključivo iz ljubavi. U današnjem društvu i neoliberalizmu, sport je postao vrlo dobra i sigurna osnova za biznis. Koje granice ne treba prijeći i koje kompromise nikada ne praviti?

Nema granica i nema kompromisa. Ne dopuštam da me išta opterećuje ili sputava i stoga ne pravim nikakve kompromise u svom poslu. Moja motivacija i instinkt vode me kroz ovaj posao. Želim raditi ono što volim u okruženju koje mi odgovara, s jasnim osobnim ciljevima koji će poticati moju ambiciju i izvući ono najbolje iz mene.