Zašto europski nogometni klubovi mrze reprezentativne stanke

Nalazimo se u sredini prve reprezentativne stanke u nogometnoj sezoni, koja je ove godine nešto drugačija. Umjesto dva, stanka od klupskog nogometa ukupno će trajati tri tjedna.

Iako se dulja reprezentativna stanka nekim navijačima i vlasnicima klubova čini prilično neprijatnom, promjena nije toliko dramatična kako se čini na prvi pogled. Sezona 2026./27. naime prva je u kojoj vrijedi novi kalendar reprezentativnih utakmica pod okriljem Fife.

Dosad su u prvoj polovici sezone bile tri odvojene reprezentativne stanke – u rujnu, listopadu i studenome – svaka s po dvije utakmice, a zatim još jedna u ožujku. Fifa je 2023. godine, radi manjega zadiranja u klupske sezone, potvrdila promjenu kalendara prema kojoj su se rujanski i listopadski termin spojili.

Prema novom pravilu, između 21. rujna i 6. listopada traje 16-dnevna stanka u kojoj reprezentacije mogu odigrati četiri utakmice. Broj reprezentativnih stanki u prvoj polovici sezone tako se smanjio s tri na dvije, a ukupan broj tjedana u kojima su klupska natjecanja prekinuta sa šest na pet.

Tijekom klupske sezone odsad će biti samo tri reprezentativna termina: od 21. rujna do 6. listopada, od 9. do 17. studenoga te od 22. do 30. ožujka. Preostala dva termina su u lipnju i srpnju, kada je većina klupskih prvenstava već završena.

No ni to nije ublažilo nezadovoljstvo europskih klubova koji se s nacionalnim nogometnim savezima oko puštanja igrača na reprezentativne utakmice prepiru već više od stoljeća.

Klubovi protiv reprezentacija

Sukob između klubova i nacionalnih nogometnih saveza seže gotovo do samih početaka profesionalnog nogometa. Klubovi, naime, nerado šalju igrače na reprezentativne stanke prije svega zato što snose sav financijski rizik, dok koristi imaju drugi.

Plaće igrača i dalje plaćaju klubovi, a nogometni ih savezi za reprezentativne utakmice dobivaju besplatno ili uz skromnu naknadu. Ako se igrač ozlijedi na reprezentativnoj dužnosti, klub gubi njegove usluge, a plaću mu mora nastaviti isplaćivati.

Napetosti između klubova i reprezentacija pojačale su se nakon takozvane Bosmanove presude 1995. godine. Europski sud odlučio je da igrači iz država EU nakon isteka ugovora mogu bez odštete prijeći u drugi klub, a istovremeno je ukinuo i ograničenja glede broja nogometaša iz drugih članica EU.

Presuda je također ojačala položaj igrača i ubrzala internacionalizaciju klubova, a posredno i napetosti između klubova i reprezentacija. Budući da su klubovi u transfere igrača počeli ulagati goleme iznose, a tijekom reprezentativnih stanki nad njima potom gubili nadzor, žalili su se na financijski teret ozljeda i preopterećenosti.

Bosmanovu presudu slijedilo je osnivanje skupine velikih klubova G-14 1997. godine, koja je vršila pritisak na nadležna tijela za isplatu odšteta u slučaju ozljeda. Belgijski klub Charleroi pokrenuo je pravni postupak protiv Fife zbog ozljede marokanskog reprezentativca Abdelmajida Oulmersa na reprezentativnoj dužnosti. Spor se razvlačio godinama, a skupinu G-14 kasnije je zamijenilo Europsko udruženje klubova (ECA), koje je izborilo skromnu shemu osiguranja i naknada.

Bloomberg

 

Fifini slatkiši za klubove

Fifa doduše od 2012. godine u sklopu programa Club Protection Programme (CPP) klubovima pokriva plaće igrača koji se ozlijede tijekom reprezentativnih obveza, no samo pod određenim uvjetima.

Igrač zbog ozljede mora biti odsutan najmanje 28 uzastopnih dana, a ozljeda mora nastati u okviru događaja koji Fifa definira kao "nesreću". Program može pokriti igračevu plaću do najviše 7,5 milijuna eura, i to do trenutka kada je ponovno sposoban nastupati za klub.

Fifa je pred Svjetsko prvenstvo u Južnoj Africi 2010. godine osnovala i Club Benefits Programme, u sklopu kojega nogometni klubovi dobivaju dio prihoda od Svjetskog prvenstva za igrače koje ustupaju reprezentacijama. Program je uveden kao odgovor na dugogodišnje napetosti između klubova i reprezentativnog nogometa.

Za Svjetsko prvenstvo 2026. godine Fifa je klubovima namijenila rekordnih 355 milijuna dolara, što je oko 70 posto više nego 2022. godine. Prvi su put dio novca dobili i klubovi za igrače koji su nastupali samo u kvalifikacijama. Program je inače odvojen od Club Protection Programmea, koji klubovima jamči naknade u slučaju određenih dugotrajnih ozljeda igrača tijekom reprezentativnih obveza.

Preopterećenost igrača

Problematičan je i sve gušći raspored. Nogometaši igraju više utakmica Lige prvaka, domaćih liga i kup natjecanja te dodatne reprezentativne utakmice, među kojima je i prije nekoliko godina osnovana Liga nacija.

Klubovi također upozoravaju na duga putovanja neeuropskih nogometaša, nakon kojih se igrači često vraćaju umorni ili ozlijeđeni, a zbog prilagodbe na vremenske zone gube dodatne dane treninga.

Međunarodna udruga profesionalnih nogometaša (Fifpro) u istraživanju provedenom među 1055 profesionalnih nogometaša iz većih europskih liga utvrdila je da je čak 55 posto igrača zbog prenatrpanog rasporeda pretrpjelo ozljede. Čak 40 posto ih je usto izjavilo da je zgunuti raspored negativno utjecao na njihovo mentalno zdravlje.

Polovica ispitanika rekla je i da su im klupska i reprezentativna natjecanja skratila razdoblje odmora. Gotovo polovica, odnosno 46,5 posto igrača, radije bi vidjela dulje, ali rjeđe reprezentativne stanke.

Dodatna pitanja o preopterećenosti igrača otvara i novi format reprezentativne stanke. Brojni engleski sportski komentatori upozoravaju da je teško zamisliti kako bi engleski reprezentativci u deset dana započeli sve četiri utakmice u dresu Tri lava.

Klubovi engleske Premier lige, koji za razliku od svojih konkurenata u Španjolskoj i Njemačkoj nemaju zimsku stanku, stoga su uoči aktualne reprezentativne stanke otkazali sudjelovanje nekih svojih engleskih reprezentativaca, među ostalima Colea Palmera, Marcusa Rashforda, Kobbieja Mainooa, Tina Livramenta i Declana Ricea.

Međutim, takve odluke pokreću i pitanje pravednosti jer neki igrači dobiju gotovo tri tjedna odmora, dok drugi u istom razdoblju moraju odigrati više zahtjevnih reprezentativnih utakmica.

Proširena reprezentativna stanka već je uzrokovala i neke ozljede. Njemački reprezentativac Kai Havertz na utakmici protiv Nizozemske pretrpio je ozljedu zadnje lože, a sličnu je ozljedu zadobio i nizozemski napadač Brian Brobbey.

Ozljede igrača klubove skupo stoje. Prošlogodišnje izvješće osiguravajuće kuće Howden procjenjuje da su klubovi iz pet najvećih europskih liga u posljednjih pet godina ukupno pretrpjeli 22.596 ozljeda, pri čemu je njihov financijski trošak procijenjen na 2,97 milijardi funti.

Klubovi Premier lige činili su čak 24 posto svih ozljeda, a samo su na plaće ozlijeđenih igrača potrošili više od milijarde funti. Najviše troškove ozljeda među engleskim klubovima imao je Manchester United, i to otprilike 154,5 milijuna funti.