Kontroverzna obnova Budimskog dvorca: očuvanje povijesti ili prevara?

Zahvaljujući američkom predsjedniku Donaldu Trumpu, arhitektura povijesnog preporoda ponovno je dospjela u vijesti ove godine. U siječnju je potpisao izvršnu naredbu kojom se zahtijeva da sve nove savezne zgrade u svom dizajnu poštuju "tradicionalnu i klasičnu arhitektonsku baštinu" – odražavajući širi desničarski trend povezivanja revivalističke arhitekture s konzervativnim vrijednostima.

Ova težnja ka "novim-starim" zgradama globalna je pojava: u Dresdenu, u Njemačkoj, čitavi dijelovi povijesnog centra grada obnovljeni su tako da podsjećaju na izgled grada prije Drugog svjetskog rata – projekt koji se ponavlja širom Njemačke, Rusije i Francuske. Često ovakve inicijative promiču i mainstream desničarske stranke poput njemačkog CDU-a, kao i kulturna agitacija s ekstremne desnice.

Najpoznatiji primjer ovog fenomena odvija se u mađarskoj prijestolnici Budimpešti, gdje vlada premijera Viktora Orbána rekonstruira Budimski dvorac – kompleks raskošnih palača i zgrada iz 19. stoljeća na utvrđenom brdu s pogledom na grad. Projekt, prvotno procijenjen na 590 milijuna dolara, a vjerojatno mnogo skuplji, predstavljen je kao obnova sjaja tog područja. Kritičari, međutim, ističu da je preuređenje – poznato kao Nacionalni Hauszmann Program – sve samo ne povijesno vjerodostojno.

Pogled na Budu, s dvorcem i Crkvom Svetog Mateja, koja se smatra jednom od najunikatnijih u Europi. Foto: Depositphotos

 

Umjesto toga, rekonstruirane zgrade su moderne betonske konstrukcije oblikovane prema ukusu Orbánove autoritarno nastrojene vlade, dok su nekoć javni prostori pretvoreni u ministarstva. I dok projekt navodno slavi baštinu Bude, stvarna preostala arhitektura Pešte – blizanke preko rijeke, koja čini veći dio Budimpešte – suočava se s propadanjem, rušenjem i prenamjenom.

Sa starim, na novo

Budimski dvorac prvi je put počeo nicati u 12. stoljeću, kao odgovor na mongolske invazije, a današnje preostale građevine uglavnom potječu iz 18. i 19. stoljeća. Verzija dvorca koju sadašnji projekt nastoji oživjeti sama je rezultat velike rekonstrukcije i preuređenja provedenog između 1890. i 1912. godine, koje je vodio arhitekt Alajos Hauszmann, s ciljem da kompleksu podari kraljevski izgled dostojan statusa Budimpešte nakon 1867. godine, kada je, zajedno s Bečom, postala nova prijestolnica Austro-Ugarske.

Smješten na litici s pogledom na Dunav, dvorac je oštećen tijekom Drugog svjetskog rata, a potom dodatno izmijenjen rušenjima u doba komunizma. Četvrt je 1987. proglašena svjetskom baštinom od strane UNESCO-a.

Unutrašnjost Budimskog dvorca noću. Foto: Depositphotos

 

Trenutni program rekonstrukcije pokrenut je 2019. godine. U promotivnom materijalu, Hauszmann Program navodi da će se "poput Uspavane ljepotice, Budimski dvorac probuditi iz sna." Planovi predviđaju obnovu više od desetak građevina, od palača do monumentalnih stubišta i bedema, djelomično na osnovi autentičnih ostataka, a djelomično kroz potpuno izmišljene rekonstrukcije izgubljenog.

Same zgrade u biti su betonske školjke obložene slojem dekoracije u historicističkom stilu, čiji izgled često primjetno odudara od originala koje kopiraju. Na primjer, obnovljena Kraljevska komanda obrane sada ima kupolu koja stoji na višem i širem postolju nego ranije, dok je sam obim zgrade prepolovljen, vjerojatno kako bi se smanjile prepreke u panoramskom pogledu iz Orbánova ureda u bivšem samostanu iza nje. Na drugim mjestima, novi zidani bedemi prekrivaju preostale srednjovjekovne utvrde.

Što kažu stručnjaci?

Projekte poput ovih kritizirala je nagrađivana arhitektica i profesorica Zsófia Csomay, koja u mirovini može slobodnije govoriti nego kolege zabrinute za svoju egzistenciju. "To je očita laž", kaže ona o cijelom projektu. "Odluke se donose u tajnosti. Osim što je politički, projekt je i kič."

Penjući se od svoje kuće u podnožju Dvorca ka Orbánovim grandioznim gradilištima, Csomay pokazuje na masu koja raste u obliku palače nadvojvode Josepha, čija betonska konstrukcija još uvijek nije u potpunosti obložena kamenom. "To je opereta. Kuća je veća od planine", kaže. "Nažalost, većini se to sviđa."

Brončana konjanička statua kralja Stefana ispred Crkve Svetog Mateja. Foto: Depositphotos

Csomay vidi Hauszmann Program kao otimanje prostora: ministarstva koja su nekoć bila blizu mađarskog parlamenta već su premještena u bivšu kraljevsku citadelu, zatvarajući slavne javne vidikovce. "Život dvorca će se potpuno promijeniti", kaže ona. "Nekoć je to bilo kulturno središte sa starim kućama, malim restoranima i barovima. Sada će biti centar moći."

Međunarodni promatrači također su izrazili zabrinutost: UNESCO je više puta kritizirao radove na Dvorskom brdu i stanje baštine u prijestolnici općenito, dok je Icomos, savjetodavno tijelo za očuvanje i zaštitu koje savjetuje UNESCO, ovog ljeta dao negativno izvješće o trenutnom stanju lokacije.

Rekonstruirana Kraljevska komanda obrane na Dvorskom brdu se obnavlja s višom kupolom i znatno manjim volumenom: Foto Robert Bevan/Bloomberg

Do sada, brige UNESCO-a nisu izazvale promjenu kursa Orbánove vlade. Kao dodatni potez Orbán je ugasio Nacionalni zavod za kulturnu baštinu (KÖH), zadužen za zaštitu mađarskog graditeljskog nasljeđa. Njegovi uredi čekaju prenamjenu u hotel.

Pro & contra

Tamás Fejérdy, mađarski arhitekt i visoki član Icomos-a, koji je za Bloomberg govorio u osobnom svojstvu, ipak je branio projekt. On pravi razliku između davno izgubljenih zgrada i onih uništenih u skorije vrijeme. "Veoma sam protiv rekonstrukcije utvrda uništenih prije mnogo stoljeća", kaže. "Ali postoji razlika između suvremenih ruševina i povijesnih ruševina."

Neke zgrade koje se sada rekonstruiraju još su postojale, u oštećenom obliku, tijekom njegova djetinjstva. Nove građevine, kaže on, jesu "ponovne izgradnje" zasnovane na detaljnom znanju o originalima, koristeći suvremene materijale koji su "autentični za naše vrijeme."

Što je s Peštom?

Dok mađarska vlada obnavlja davno nestale zgrade na Dvorskom brdu, preostala baština u gradu je u opasnosti. Preko rijeke, u Pešti, komercijalnom srcu grada, neke zapuštenije četvrti kriju obnovljene strukture pored grandioznih, propalih građevina koje bi bile ponos drugih gradova.

Na središnjem Trgu Deák Ferenc, na primjer, uzdiže se veličanstveni oker eklekticizam palače Anker, izgrađene 1907. godine za osiguravajuće društvo. Ona propada, iako se nalazi u istoj zoni zaštićene svjetske baštine kao i dvorac, koja se nastavlja s obje strane Andrássy avenije. U obližnjim ulicama, obnovljene sinagoge stoje pored oronulih stambenih zgrada – mnoge u karakterističnom mađarsko-secesijskom stilu art nouveau, čiji narodni motivi čine arhitekturu istinski i posebno mađarskom.

Palača Anker je i dalje u stanju propadanja. Foto: Robert Bevan/Bloomberg

Nedostatak službene akcije znači da su obnove sporadične. Kako je istaknula povjesničarka umjetnosti Gabriella Uhl, u područjima poput nekadašnje židovske četvrti u VII. okrugu, renovirani prizemni lokali u kojima se turistima prodaje gulaš i "dimnjak kolači" (Kürtőskalács – slatko pecivo u obliku dimnjaka, posuto cimetom) često se nalaze u zgradama čiji gornji katovi propadaju ili se potpuno preuređuju. Ovaj "raspad" postao je perverzni turistički mamac u vidu "ruin barova", čija je estetika oljuštenog žbukanja i grafita epicentar momačkih večeri. Čak i obnovljene zgrade često su "zakrpljene" lakim materijalima poput gipsanih ploča umjesto pravog žbukanja.

Jedna od mnogih pekara u Budimpešti koje nude dimnjak kolače. Foto: Depositphotos

Uhl objašnjava da dio problema potječe iz korupcije, dio iz kompleksnih vlasničkih pitanja i trauma iz mađarske prošlosti. Nakon Holokausta, koji je devastirao mađarsku židovsku populaciju, seljaci iz unutrašnjosti dovođeni su da obnove prijestolnicu, mnogi bez iskustva života u stanovima. U postkomunističkom razdoblju, tržište nekretnina otvoreno je za strana ulaganja i privatizaciju, a restitucija i špekulacije počele su potiskivati te zajednice.

"Prava restauracija nikada nije provedena", kaže Uhl. "Tijekom socijalizma postojale su specijalizirane institucije i regulative, ali kada je Orbán došao na vlast, zatvorio je institucije i raspršio osoblje po drugim ministarstvima." Nove građevinske regulative uklonile su sve suštinske reference na baštinu. "Postoje tople riječi, ali u stvarnosti ne postoji ništa o tome kako se odnositi prema kulturnoj baštini."

Prizor iz 'ruin bara' u srcu Pešte. Foto: Depositphotos

Bilo je pokušaja da se obnovi zaštita – posebno osnivanje udruge ÓVÁS 2007. godine – ali se ona uglavnom smatra neučinkovitom. Ograničenja visine novih zgrada su prekršena, što se vidi u 28-katnom neboderu Normana Fostera za naftnu i plinsku kompaniju MOL, dok je 22 hektara nekadašnjeg radničkog kvarta u južnoj Pešti srušeno kako bi se izgradio trgovački centar i stambeni kompleks Corvin Setany, čija je posljednja zgrada završena 2022. "Sve je gore", kaže Uhl. "Ljudi žele novac. Nema plana. Nikoga nije briga za stanje zgrada."

Na nekim mjestima žalilo se i da rušenja radi novih projekata nisu provedena sigurno, s mogućim oslobađanjem azbesta. Također, na uglu Ulice muzeja gradi se veliki pravoslavni "centar za dijalog" gdje su obnovljene zgrade spojene s novim krilom u imitaciji palazzo stila 19. stoljeća. U zemlji gdje samo 0,1 posto stanovništva čine pravoslavci, potencijalna zajednica gotovo da i ne postoji. "Tko će koristiti ovu zgradu?" pita se Uhl. "Putin?"

Nova stara Europa

Preuređenje Budimskog dvorca odražava posebno entuzijastičnu posvećenost mađarske vlade ideji povezivanja tradicionalnog dizajna s nacionalističkom politikom.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, spajanje uskog koncepta "ljepote" s konzervativnom agendom promicao je filozof i društveni kritičar Sir Roger Scruton, koji je 2018. predsjedao utjecajnom arhitektonskom komisijom formiranom od strane Torijevaca kako bi promicala kulturnu agendu. Komisija Building Better, Building Beautiful ostvarila je i kraljevsku podršku i određeni utjecaj, iako je nova laburistička administracija izbacila riječ beauty iz nacionalne politike planiranja. Scrutonove ideje pomogle su da se oblikuje svojevrsni model i za Mađarsku: Orbán mu je dodijelio mađarski Orden za zasluge za njegov rad na promociji europske "kršćanske civilizacije" (a njegovo ime nosi i mini-lanac Scruton kafića).

 

Barokna vrata na povijesnoj zgradi iz 18. stoljeća u Budimu. Foto: Depositphotos

Postoje presedani za ovakve projekte, uključujući rekonstrukciju Starog grada Varšave nakon nacističkog kulturnog genocida tijekom Drugog svjetskog rata. Sam Icomos to priznaje, usvojivši 2018. tzv. Varšavsku preporuku, koja prepoznaje "legitimne težnje pogođenih zajednica da prevladaju traumu sukoba, rata i katastrofa kroz rekonstrukciju… kao način reafirmacije identiteta."

Ali postoji opasna strana ovako kasne rekonstrukcije ako ona omogućava prikrivanje fizičkih dokaza povijesti u političke svrhe. Varšavska preporuka nikada nije bila zamišljena da nadjača Povelju iz Venecije iz 1964., koju je podržao UNESCO, a koja je dugo bila vodič za najbolju praksu u očuvanju i naglašava da "restauracija ne smije falsificirati umjetničke ili povijesne dokaze." Podizanje nestalih zgrada iz temelja predstavlja najveće moguće odstupanje od takvih pravila.

Rezultat ovih promjena u Budimskom dvorcu jest oblik "heritage Disneyland-a", gdje turisti čak i ne shvaćaju da ono što gledaju nije istinski staro. "To me živcira", kaže Gabriella Uhl. "Ovako se konstruira lažna povijest i identitet."

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar