Trumpove carine unijele kaos i zbrku, što će kompanije?

"Očekivanja da će Trumpove carine natjerati strane tvrtke da presele proizvodnju u SAD su, najblaže rečeno, iluzija", kaže Rok Spruk, predavač i ekonomist na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani, o jednom od središnjih ciljeva trgovinskog rata. SAD bi ove godine mogao izgubiti 1 do 1,5 postotnih bodova gospodarskog rasta zbog carina, koje dovode do pada izravnih stranih ulaganja i američkih izlaznih ulaganja, predviđa. "Posljedice će biti isključivo negativne", kritičan je.

U danima koji su prethodili jučerašnjem uvođenju recipročnih carina, američki predsjednik Donald Trump svojim je izjavama pokušavao ublažiti eksploziju neizvjesnosti koja poljulja povjerenje u američko gospodarstvo i tržišta kapitala. Nešto je, dakle, potpuno suprotno od onoga što predviđa da će u konačnici postići carinama.

“Riječ je o pokušaju promoviranja tzv. tarif-jumping TNI pristupa”, kaže Katja Zajc Kejžar, pročelnica Katedre za međunarodnu ekonomiju i poslovanje na Ekonomskom fakultetu, opisujući svrhu Trumpova trgovinskog rata.

Obezvrijeđena zarada

No, posljednjih dana ne ide sve po planovima američkih 'carinika'. Umjesto da jača gospodarstvo i privlači izravna strana ulaganja (FDI), najjača svjetska ekonomija tetura na rubu recesije, a lista kompanija koje su do sada odlučile ojačati proizvodne kapacitete u SAD-u je tanka. Toga je barem djelomično svjestan Trump koji je poručio Amerikancima da smo "u prijelaznom razdoblju, jer je ovo što radimo velika stvar".

"Carine na inozemnu proizvodnju, koja je često kvalitetnija, ne čine ništa drugo nego smanjuju potrošački višak, smanjuju ponudu i stvaraju neučinkovit proizvođački višak, što je stvaranje tzv. mrtvog tereta", upozorava Spruk. Međutim, u svojim predviđanjima Trump inzistira na tome da će konačna dobit od poticanja veće proizvodnje u SAD-u i vraćanja statusa zemlje kao industrijskog uporišta biti vrijedna svih preokreta.

"Carine trebaju Ameriku opet učiniti bogatom i velikom. To se događa i to će se dogoditi prilično brzo", rekao je Trump o svojim namjerama u svom obraćanju Kongresu početkom ožujka. No, broj kompanija koje su najavile potez je skroman, a većina kompanija ga je najavila tijekom mandata Joea Bidena ili ga tek razmatra.

Popis koji je sastavio Reuters uključuje samo 12 kompanija, uključujući talijanskog proizvođača alkoholnih pića Campari, južnokorejskog tehnološkog diva LG Electronics, Hyundai, japansku marku automobila Honda i njemački Volkswagen, koji razmatraju smještaj proizvodnje automobila Porsche u postojeće američke pogone matične tvrtke.   

Spruk: Pad stranih stranih ulaganja do 30 posto

"Kompenzacija negativnog utjecaja carina na gospodarstvo privlačenjem stranih kompanija protivno je zdravom razumu", kritički je ekonomist Spruk. Inozemni koncerni zbog carina će imati znatnih poteškoća u osiguravanju složenijih komponenti za sklapanje svojih proizvoda, jer se carina primjenjuje i na komponente, upozorava stručnjak.

SAD će zbog uvođenja carina zabilježiti znatno manji priljev izravnih stranih ulaganja, upozorava Spruk; Prema njegovim izračunima, očekuje se da će se oni smanjiti za negdje između 20 i 30 posto u sljedećih nekoliko godina. “Tvrtke donose investicijske odluke na temelju procjene koliko je institucionalno okruženje propulzivno; ako je ono prožeto sumnjama i nesigurnošću, ulagači se ne odlučuju na takve poteze”, upozorava, “ne može se odrediti dolazak ili jačanje prisutnosti kompanija”, dodaje ekonomist.

Zajc Kejžar dodaje kako je kaotični i nepredvidivi Trump sam sebi najveći neprijatelj. "Jedan od ključnih razloga zašto se ovakve odluke o preseljenju ne donose je velika neizvjesnost zbog krajnje nepredvidive američke trgovinske politike", smatra. "Svakodnevne promjene predloženih carina, visoka selektivnost u njihovom uvođenju, razlike među zemljama, korištenje carina kao pregovaračke taktike i nejasan vremenski horizont stvaraju neizvjesnost zbog koje tvrtke čekaju na donošenje odluka", opisuje paradokse Trumpove ekonomske politike.

Poduzetničke dvojbe

Slično razmišlja i Mark L. Vorsatz, direktor globalne konzultantske kuće Andersen, koji je sudjelovao na konferenciji Bloomberg Adria Business Forum 2025, iz perspektive poslovnog lidera globalne kompanije. "Zašto tvrtke sele proizvodnju?" pitao se. "Zato što idu tamo gdje im najviše odgovara", odgovorio je sam sebi. Kompanije će graditi tvornice tamo gdje je to isplativo, kaže, a carine samo povećavaju neizvjesnost i donositelji odluka čekaju da se stiša.

Posebno ističe razliku u plaćama jer je "u Kini satnica tri dolara, dok je u Kaliforniji minimalac 16 dolara". Stoga se poslovi koje Trump obećava carinama neće vratiti u SAD, tvrdi. “Možda će se iz Kine preseliti u Indiju, na Filipine, ali ne u SAD”, kaže.

Zajc Kejžar dodaje da tvrtke prilikom preseljenja "važu uštede u troškovima trgovine, uključujući i carine, s jedne strane, i promjene u troškovima proizvodnje, uključujući i troškove rada, koje bi preseljenje proizvodnje donijelo, s druge strane".

Globalizacija ostaje

Vorsatz vjeruje da globalizacija neće prestati zbog Trumpovih pokušaja da vrati industriju, već će se u najboljem slučaju preusmjeriti. S takvim stavom slaže se i Marko Jaklič, ekonomist s ljubljanskog Ekonomskog fakulteta, koji je uvjeren da će se negativni učinci carina u vidu poskupljenja na tržištu prenijeti na potrošače.

“To je već bio slučaj za vrijeme Trumpova prvog mandata, za koji su studije pokazale da je polovica troškova dodatnih tarifa bila prebačena na potrošače, a druga polovica raspoređena kroz distributivni lanac”, kaže, ističući važnu razliku: stope su tada bile znatno niže nego sada. "Stoga se sada može dogoditi da se neki proizvodi neće ni naći na američkim policama, jer tvrtke neće pretrpjeti gubitke od 20% ili više", predviđa..  

“BMW je reprezentativan, koji proizvodi oko 20 posto automobila u SAD-u i platit će duplo zbog Trumpovih carina”, kaže, jer je realno očekivati ​​da će pogođene zemlje odgovoriti protucarinama. “Prvo će BMW skuplje plaćati uvoz komponenti, a potom i same automobile koje izvozi u zemlje koje će uvesti protumjere”, upozorava na bumerang učinak carinskog rata. Nadalje, industrija danas čini samo devet posto američkog BDP-a, znatno manje od 25 posto koliko je iznosila prije nekoliko desetljeća.

Pa ipak, ako bi se Bavarci odlučili svu proizvodnju preseliti iz Njemačke u SAD, što je malo vjerojatno, "to košta, pa nema ni ekonomije razmjera, niti koristi u zapošljavanju, jer bi proizvodnja bila samo za američko tržište, a učinci na industrijalizaciju bili bi zanemarivi".

Uz to, ističe unutarnjopolitičku komponentu, budući da trećeg Trumpovog mandata neće biti zbog ustavnih ograničenja; "tada se postavlja logično pitanje hoće li nova administracija ponovno okrenuti gospodarsku agendu naglavačke." "Ovo bi moglo stvoriti veliki nered", kaže skeptični stručnjak.

 

Budler: Reshoring nije Trumpov izum

"Dakle, čak i ako se proizvodnja preseli, trebat će još nekoliko godina da se konkretni učinci materijaliziraju, posebice zbog opskrbnih lanaca koji su danas vrlo složeni", sumnja ekonomist u brze pozitivne 'dividende' povratka proizvodnje (tzv. nearshoring ili reshoring).

To što se time zamjenjuje preseljenje proizvodnje u druga zemljopisna područja, poznato kao offshoring, trend je već neko vrijeme, pa njegovo eventualno jačanje neće biti posljedica Trumpovih namjera, procjenjuje Marko Budler, predavač logistike na ljubljanskom Ekonomskom fakultetu. “Danas reshoring nije vođen samo trumpizmom, već i ESG-om i industrijom 4.0, koji ‘odsijecaju’ veliki dio skuplje radne snage na Zapadu”, rezimira.

Ističe i psihološki aspekt koji je u SAD-u jako izražen. U SAD-u je jak potrošački etnocentrizam jer potrošači posežu za proizvodima s određenim podrijetlom, u ovom slučaju s oznakom 'made in USA'', ističe dodajući još jedan argument koji ne govori u prilog Trumpovim namjerama. Budler također smatra da u skoroj budućnosti neće biti većih pomaka u korporativnim odlukama jer su "to cikličke stvari, a na kraju odlučuje isplativost".

 

 

--Uz pomoć Urbana Červeka.

Trenutno nema komentara za vijest. Ostavite prvi komentar...

Ostavi komentar