Novog britanskog premijera čeka prazna blagajna - Burnham planira nacionalizaciju

Odlazak Keira Starmera s čela Laburističke stranke i britanske vlade te uspon Andyja Burnhama kao najizglednijeg nasljednika otvorili su niz pitanja o budućnosti ekonomske politike Ujedinjenog Kraljevstva. Dok investitori pažljivo prate hoće li nova administracija posegnuti za većim zaduživanjem, makroekonomski analitičar Matej Lovrenović pojašnjava kako su financijska tržišta na ovu promjenu reagirala iznenađujuće mirno te s kojim se strukturnim i fiskalnim izazovima suočava nova vlast.

Tržišta su već očekivala promjenu

Iako političke tranzicije često unose nervozu na tržišta, reakcija na odlazak Starmera bila je prilično prigušena. Prema Lovrenoviću, to nije iznenađenje jer se Starmerov odlazak očekivao već mjesecima, pa je bilo samo pitanje vremena i načina.

"Osnovna stvar koja se događala na tržištu britanskih obveznica proteklih par mjeseci je ustvari očekivanje da će Starmer otići", kaže Lovrenović. Puno veći utjecaj na prinose od početka godine, pojašnjava, imali su vanjski faktori poput inflatornih pritisaka potaknutih cijenama energenata, što je natjeralo Bank of England na dizanje kamatnih stopa. Normalizacijom tih pritisaka, i prinosi su se vratili na razine s početka godine.

Što se tiče straha od novog zaduživanja, Burnhamov tim je kontinuirano komunicirao kako će se držati fiskalnih pravila koja je postavila njegova prethodnica, Rachel Reeves. Čini se da su britanski političari, nakon epizode s Liz Truss, naučili lekciju da s tržištima obveznica moraju komunicirati izuzetno oprezno.

Strategija koje nije ni bilo

Jedan od glavnih razloga Starmerovog pada, ocjenjuje Lovrenović, bio je dojam da njegova vlada zapravo nema jasnu ekonomsku strategiju. "Izvana se činilo kao da strategije nema. I unutar stranke i u medijima govorilo se da se samo povećava oporezivanje određenih biznisa kako bi se financirala potrošnja u par malih sektora", pojašnjava analitičar. Starmerova temeljna ideja bila je da Britaniji ne treba velika reforma, već samo bolji menadžment, no s time se očito nisu složili ni investitori ni birači.

Ipak, iza Starmera ostaje jedna važna reforma koja bi mogla imati dugoročno pozitivan utjecaj, a to je pojednostavljenje procesa planiranja za infrastrukturu. Novim pravilima ograničena je mogućnost sudskih prigovora koji su godinama zaustavljali ključne projekte, poput brze željeznice HS2, koja već kasni deset godina i višestruko je premašila budžet. Unatoč tome, Lovrenović smatra kako će Starmerovo vrijeme na vlasti u konačnici biti "samo fusnota" jer nije napravljeno ništa radikalno što bi promijenilo profil rasta ili dugoročnog duga zemlje.

Ograničen manevarski prostor

Andy Burnham na vlast dolazi u trenutku kada je fiskalni prostor gotovo nepostojeći. Taktika oporezivanja "drugih ljudi", odnosno najbogatijih, iscrpljena je jer oni sve više napuštaju zemlju i sele kapital u Švicarsku, UAE ili Portugal. Jedina preostala opcija za značajnije povećanje prihoda bilo bi oporezivanje srednje i niže klase ili povećanje PDV-a, no Burnham je obećao da neće kršiti laburistički manifest koji to isključuje.

Stoga mu preostaju samo dvije mogućnosti: smanjenje socijalnih davanja ili strukturne reforme. Paradoksalno, kao izraziti ljevičar, Burnham možda ima više političkog kapitala za nepopularne rezove jer uživa veću potporu sindikata i interesnih skupina. Ključnu ulogu imat će i njegov izbor ministra financija. Ako to bude Ed Miliband, ne očekuju se veći poremećaji, no ako odabere Wesa Streetinga iz "blairovskog" krila stranke, politika bi mogla biti više tržišno orijentirana, ali u suštini nastavak Starmerovog pristupa - novo lice za istu politiku.

Spas u decentralizaciji i nacionalizaciji

Suočen s ograničenjima u Londonu, Burnham se okreće onome što je uspješno proveo kao gradonačelnik Manchestera – decentralizaciji. Njegov ključni politički program je veća devolucija vlasti izvan Londona. Ujedinjeno Kraljevstvo je izrazito centralizirana država, a Burnhamov mančesterski eksperiment pokazao je da prebacivanje ovlasti odlučivanja i financiranja na lokalnu razinu može revitalizirati zapostavljene industrijske gradove. Kao simboličan potez, čak se spominje ideja da bi premijer dio vremena mogao raditi iz Manchestera, kako bi se i fizički pokazalo da postoji Britanija i izvan prijestolnice.

Bloomberg

Drugi veliki projekt koji se veže uz Burnhama je rješavanje problema posrnule vodovodne tvrtke Thames Water. Prijedlog njezine nacionalizacije je politički toksičan, ali uživa ogromnu, 80-postotnu potporu javnosti. Iako bi takav potez, vrijedan oko 20 milijardi funti, mogao zabrinuti strane investitore, Lovrenović smatra da ne bi trebao ugroziti kreditni rejting države. Vlada ima više opcija, od prisiljavanja postojećih vlasnika (investicijskih fondova) na dokapitalizaciju pod prijetnjom potpunog preuzimanja, do primjene modela "specijalne administrativne rezolucije", gdje država privremeno preuzima upravljanje i kasnije prodaje kompaniju.

Na kraju, čini se da će Burnhamova era donijeti promjenu u stilu upravljanja i fokusu, s naglaskom na regionalni razvoj i rješavanje gorućih infrastrukturnih problema. No, bez radikalnih poteza na fiskalnoj strani, malo je vjerojatno da će se dugoročna ekonomska putanja Ujedinjenog Kraljevstva značajnije promijeniti.