Jean-Luc Mélenchon, koji se nametnuo kao vođa ljevičarske koalicije Novi narodni front, mogao bi postati novi francuski premijer nakon što je ljevičarska koalicija odnijela relativnu pobjedu u drugom krugu parlamentarnih izbora u Francuskoj.
Naime, suprotno svim očekivanjima, rezultati nedjeljnih izbora donijeli su veliki preokret jer, nakon uvjerljive pobjede u prvom krugu, krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje sa saveznicima pretrpjela je značajan poraz i završila na trećem mjestu, dok je centristički blok predsjednika Emmanuela Macrona zauzeo drugo mjesto.
Mélenchon je odmah nakon objave prvih anketa koje su upućivale na pobjedu izjavio da je Novi narodni front spreman preuzeti vlast, a iako je istaknuo kako se neće nametati kao premijerska figura, istupom prije drugih čelnika lijevog saveza, Mélenchon se nametnuo kao apsolutni vođa.
Čitaj više
Europska tržišta odahnula nakon poraza Le Pen, fokus se prebacuje na SAD
Nedostatak jasnog pobjednika na francuskim izborima investitori su dočekali s određenim olakšanjem
08.07.2024
Zašto Francuzi biraju zastupnike u dva kruga i što to znači za Macrona
Krajnje desna stranka Nacionalno okupljanje, koju predvodi Marine Le Pen, osvojila je oko trećine glasova u prvom krugu izbora.
01.07.2024
Francuski ministar prije izbora nastoji popeglati dojam o gospodarskoj situaciji
Francuski ministar financija kaže da je zarada veća od očekivane za tri milijarde eura u usporedbi prognozama u svibnju.
27.06.2024
Jačanje ljevice osnažilo je šanse Le Pen za pobjedu na izborima
Savez lijevih stranaka je prema trenutnim anketama prestigao Macronovu stranku i oslabio borbu protiv krajnje desnice.
17.06.2024
Tko je Mélenchon?
No potencijalni novi francuski premijer rijetko koga ostavlja ravnodušnim. Predstavljen je kao radikalni ljevičar s kontroverznim stavovima.
Mélenchon je rođen 19. kolovoza 1951. godine u marokanskoj luci Tangier. Sin je poštanskog službenika i učiteljice. Obitelj se 1962. godine preselila u Normandiju, regiju sjeverne Francuske. Diplomirao je filozofiju, nakon čega je neko vrijeme radio kao učitelj.
Svoj politički put započeo je 1976. godine kada se pridružio Socijalističkoj partiji. Deset godina kasnije je kao član te stranke posao senator predstavljajući Essonne te nakon 2000-tih ministar za strukovno obrazovanje u vladi Lionela Jospina.
No nezadovoljan okretanjem stranke centrističkim politikama, napustio ju je 2008. godine te je godinu kasnije osnovao Lijevu stranku. Zatim je 2016. godine osnovao La France Insoumise, politički pokret krajnje ljevice kojem je cilj provedba eko-socijalističkog i demokratskog socijalističkog programa.
Na predsjedničkim izborima sudjelovao je tri puta, 2012. godine, 2017. godine i 2022. godine kada je dobio najveću podršku i bio blizu ulaska u drugi krug izbora.
Trenutno se nametnuo kao čelna osoba lijeve koalicije koja je na ovim izborima okupila francuske socijaliste stranke Parti Socialiste, zelene iz stranke Europe Écologie Les Verts, Komunističku partiju i njegovu stranku La France Insoumise (LFI). Upravo se njegova stranka smatra najradikalnijom unutar koalicije, a predviđa se i kako će dobiti najviše mjesta u parlamentu.
Kontroverzni stavovi
Inače, Mélenchon je u svom političkom djelovanju postao poznat svojim vatrenim govorima koji su često mješavina humora i ispada bijesa. Često ističe da su tržišta zlo koja pretvaraju patnju i bijedu u zlato i novac te je u prošlosti često Francusku definirao kao zemlju bogatstva koje je loše raspoređeno.
Zbog određenih stavova i reakcija na napade u Francuskoj, Mélenchon je optužen za antisemitizam te je optuživan za podršku ili simpatiziranje autoritarnih režima. Kontroverznim se smatraju njegovi stavovi o krimskoj krizi. Mnogi smatraju da ima proruske stavove jer je nakon početka rata u Ukrajini pronalazio opravdanja za ruski napad te se protivio ulasku Ukrajine u NATO. Za kontroverzna stajališta optužuju ga i kada je u pitanju sukob u Gazi jer od napada on i drugi istaknuti članovi njegove stranke odbijaju nazvati Hamas terorističkom skupinom
Poznat je kao kritičar NATO-a i Europske unije te ih vidi kao projekt koji služi interesima velikih korporacija i moćnih država.
Što se tiče kampanje i izbornih obećanja, neka od obećanja koja je njegov pobjednički lijevi savez dao svojim glasačima uključuju povećanje javne potrošnje, povećanje minimalne plaće i smanjenje dobi za odlazak u mirovinu. Mnogi od prijedloga kose se sa stavovima Europske unije, a procjenjuje se i da bi predizborna obećanja Novog narodnog fronta zahtijevala gotovo 179 milijardi eura dodatnih sredstava godišnje.