.webp){kind=icon}
Preko petnaest godina predavač s Harvarda Eugene B. Kogan educira najviše menadžerske ešalone diljem svijeta o odnosima moći, pregovorima i liderstvu. Zanat je pekao kroz susrete s majstorima zanata poput Henryja Kissingera i Condoleezze Rice, a kroz svoj je rad pomogao već tisućama poslovnih i drugih lidera da lakše i pametnije donose strateške odluke u ključnim trenucima. Po domaći bi se reklo – uči ih balansu između poslovične mrkve i batine, a za Bloomberg Adriju je pojasnio što je ključno tom u procesu.
Iz vašeg iskustva, koje uobičajene pogreške čine lideri kada se bave dinamikom moći i kako ih mogu nadvladati?
Uobičajena greška je da djeluju sami, unatoč tome što dobivaju savjete pouzdanih suradnika koji mogu donijeti vrijedne perspektive iz prakse. Na najvišim razinama, dakle pričamo o glavnim izvršnim direktorima i upravnim odborima, izazovima s kojima se susreću su iznimno kompleksni. Kao prvo suštinski su složeni i multilateralni, s različitim dionicima (unutarnjim i vanjskim), a kao drugo imaju strateške posljedice na cijelo poduzeće u godinama koje dolaze. Njihova sposobnost da se nose s njima ih i dovodi na najvišu hijerarhijsku razinu. Stoga je izvršni direktor često u iskušenju da centralizira proces donošenja odluka. "Ja sam jedini kome se može vjerovati da ću riješiti nešto tako važno", je prirodna reakcija, ali u konačnici pogrešna. Kao dio svog savjetničkog rada, pomažem rukovoditeljima u osmišljavanju strukturiranih prilika za stvaranje uvida.
Koje ste ključne lekcije o vodstvu izvukli iz proučavanja osoba poput Henryja Kissingera i Condoleezze Rice?
Jedna od ključnih lekcija iz proučavanja i susreta s ovim divovima diplomatskog vodstva je važnost prosudbe o tome kada treba slijediti – u njihovom slučaju, predsjednika SAD-a – a kada osobno preuzeti vodstvo timova koji su radili za njih. Kada podučavate izvršne direktore, upravo ta točka integracije slijeđenja i vodstva predstavlja veliki izazov, ali je ključna s obzirom na njihov odnos s upravnim odborima, investitorima i drugim dionicima.
U pregovorima empatija nije samo međuljudska, već strateška i sustavna stavka | Eugene B. Kogan
Koju ulogu igraju emocionalna inteligencija i empatija u pregovorima temeljenim na moći i kako vođe mogu razviti te vještine da budu učinkovitiji?
U takvim pregovorima empatija nije samo međuljudska, već strateška i sustavna. Ona je ključna za razumijevanje perspektive sklapanja posla na svim razinama poduzeća, od najvišeg menadžmenta, do najniže rangiranih zaposlenika.
Što mislite koji je koncept moći u vodstvu najnerazumljiviji i kako kroz svoj rad adresirate te pogrešne predodžbe?
Učinkovito vodstvo zahtijeva prihvaćanje moći kao vitalnog alata. Ipak, dok se o pojmu "moći" često raspravlja, njegova prava esencija često ostaje nedokučiva. Mnogi ga pogrešno povezuju s pukim zapovijedanjem i kontrolom, ali tek usvajanjem pregovaračkog načina razmišljanja otključavate potencijal moći za stvaranje vrijednosti. Kao CEO niste samo profesionalni pregovarač, ali morate prihvatiti takav način razmišljanja. To je bit i umijeće korištenja korporativne moći: razmišljate kao pregovarač, a djelujte kao izvršni direktor.
Kako lideri mogu uravnotežiti asertivnost i diplomaciju u pregovorima s velikim ulozima?
Ovo je ključno pitanje kojim se bavim kada vodim edukacije šefova o pregovaranju. U jeziku pregovora temeljenog na interesima, koji je nastao na Pravnom fakultetu Harvarda, lideri bi trebali biti "tvrdi" prema problemu, ali "meki" prema osobi. To je lako reći, ali teško učiniti. Glavni savjet je – suočite se s ponašanjem, ali ga nemojte personalizirati.
Njegujte vlastiti, osobni odnos s moći, poručuje Eugene B. Kogan
U svjetlu nadolazećih američkih izbora, smatrate li da bi bolji lider i pregovarač u sadašnjoj globalnoj konstelaciji bio Donald Trump ili Kamala Harris?
Vjerojatnije je da će Trump prijetiti i koristiti moć – vojnu, ekonomsku, financijsku kao i diplomatsku. Usprkos svoj nepredvidivosti koju je Trump njegovao godinama, iznenađujuće je da je Harris nepredvidljivija od njega jer je uglavnom neprovjerena u međunarodnim poslovima. Te dvije točke posebno naglašavam liderima kada držim geopolitičke brifinge.
Što biste savjetovali liderima u usponu koji pokušavaju razviti svoje pregovaračke i liderske vještine? Što možemo očekivati od mladih lidera u budućnosti?
Njegujte vlastiti, osobni odnos s moći. Uz dublje razumijevanje dinamike moći, vođe su sposobnije spretnije nositi se s neočekivanim izazovima i promjenama u poslovnom okruženju.
