Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski prošlog se tjedna sastao s čelnicima Europske unije (EU) i zalagao ne samo za više oružja nego i za brzi prijem u EU. Održavanje opskrbe oružjem i opremom hitno je i vitalno, ali ubrzavanje pregovora o članstvu u EU-u nije ni jedno ni drugo. Zapravo, to je opasna distrakcija.
Ukrajina se junački bori protiv agresije Vladimira Putina, a Europa shvaća da je pružanje pomoći moralni i geopolitički imperativ. Dosadašnja vojna potpora bloka bila je učinkovita, premda nedovoljno darežljiva ili žurna. Ukrajini je potrebna i izdašnija gospodarska pomoć kako bi ublažila golemu materijalnu štetu koju joj je Rusija nanijela. Europske vlade priznaju da održavanje i širenje njihove potpore služi njihovim sigurnosnim interesima.
S obzirom na to što je u pitanju, razumljiva je želja da se ide dalje od toga i ubrza pristupanje Ukrajine Europskoj uniji. Unatoč tome, postoji opasnost od bezrazložne eskalacije sukoba.
Ideja o ulasku Ukrajine u Uniju nije nova. Već je 2014. godine novi sporazum o trgovini i pridruživanju počeo jačati njezine gospodarske veze sa Zapadom. Nakon ruske invazije dobila je status kandidata pod lakšim uvjetima nego bi to bilo uobičajeno. Unatoč tome, počevši od ovog trenutka, put do pristupanja nije mogao osigurati brzo punopravno članstvo.
EU je duboka ekonomska i politička unija. To podrazumijeva široka prava i obveze te razrađen sustav podijeljenog suvereniteta. Članstvo je daleko intimnija i zahtjevnija suradnja od sudjelovanja u zoni slobodne trgovine ili članstva u NATO-u. Zahtjevi su sveobuhvatni i strogi – takvi i moraju biti. Pretpostavimo da Ukrajinci prevladaju u obrani svoje domovine. Bit će to velika, siromašna zemlja s uništenim gospodarstvom, slomljenim institucijama i dugom poviješću korupcije. Čak i kad se Ukrajine više ne bi borila za svoj opstanak, usklađivanje s uvjetima za pristupanje niti bi bilo jednostavno, niti bi bilo brzo.
Zato mnoge sadašnje članice EU-a ne žele ubrzati proces ukrajinske integracije, a neke bi radije odgodu ideje. Pitanje bi Uniju stoga moglo podijeliti u trenutku kada je jedinstvo ključno. Revnost predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen u promicanju ukrajinske kandidature povećava tu opasnost. Von der Leyen je državna službenica, a njeno otvoreno zagovaranje tako ozbiljne stvari moglo bi je dovesti u sukob s mnogim izabranim političarima EU-a.
No, najznačajnije, poticanje pridruživanja Ukrajine taktički ne bi bilo mudro. Taj bi potez bio svojevrsna eskalacija, čime bi Putin mogao još više izgubiti, pa bi Rusiji bilo još teže priznati poraz, a to kratkoročno i ne bi pomoglo ukrajinskom narodu ili ojačalo njihovu sposobnost odgovora. Dok god ovaj rat traje, Europa bi se trebala usredotočiti na održavanje i povećanje svoje materijalne pomoći. Ovo nije vrijeme za razgovor o planovima za proširenje.