Jedne ljetne večeri u kineskom megagradu Chóngqìngu, dvadesetak sportski odjevenih mladih pomoću dugih bambusovih hvataljki sakuplja smeće na obali rijeke Jīalíng.
Ekološki osviješteni građani od Londona do New Yorka, takozvani ploggeri (op. prev. izvedenica od engleske riječi jogging i švedskog frazema plocka upp, što znači pokupiti) sakupljaju smeće dok trče. No u Kini je čak i to problem. U roku od sat vremena, s namjerom razjurivanja sudionika skupa dolaze uniformirani gradski redari poznati kao chéngguǎni.
Prije deset godina, Komunistička partija skupinu inženjera, odvjetnika i arhitekata koji su se okupili kako bi pokupili smeće ne bi smatrala prijetnjom. Ipak, danas se svako organizirano okupljanje koje nije orkestrirala stranka smatra potencijalnom prijetnjom.
"Moja prva reakcija bila je strah", rekla je jedna od ploggerica koja je zamolila da joj se ne otkrije identitet zbog straha da će doći na pik državi. "No to se ne smije reći na glas jer će te optužiti da djeluješ protuzakonito i bit ćeš kažnjen ili nešto gore."
"U posljednjih nekoliko desetljeća ljudi su se obogatili, ali nisu bogatiji iznutra", dodala je.
Kada je predsjednik Xi Jinping preuzeo vlast 2012. godine, naslijedio je naciju novopečenih bogataša kojom je upravljala vladajuća stranka oslabljena desetljećima korupcije i decentralizacije. Ubrzo nakon toga, Xi je predstavio svoj kineski san o nacionalnom pomlađivanju – sveobuhvatnu kampanju za ponovno učvršćivanje nadmoći partije, istovremeno jačajući prosperitet i domoljublje.
Autsajderima je teško proniknuti u Xijeve motive. Nevažno je li riječ o osobnim ambicijama, dubokoj ljubavi prema partiji ili želji da Kina prestigne SAD kao najdominantnija zemlja svijeta, jedno je sigurno: on je sada najmoćniji čovjek nacije od Mao Ce-tunga i vjerojatno će na ovomjesečnom kongresu partije koji se održava jednom u pet godina osigurati i treći mandat, što će biti presedan.
No Xijeve sve veće ovlasti idu nauštrb širokog raspona društvenih i ekonomskih sloboda. Kina je danas više okrenuta prema sebi i konzervativnija nego kad je Xi preuzeo dužnost, budući da zagovara maksimalnu kontrolu kod kuće, dok pokušava promijeniti svjetski poredak.
Veliki je vatrozid strane ideje blokirao s kineskog interneta, a mjere donesene za suzbijanje pandemije koronavirusa zatvorile su fizičke granice te strane tvrtke natjerale na povlačenje. Feminizam i prava homoseksualaca ismijavani su kao zapadnjački koncepti, a manjinske kulture suspregnute u ime etničkog jedinstva. Gašenje nevladinih organizacija tolikih je razmjera da se opasnima smatra čak i zagovornike plogginga.
"Politički nije održivo pojačavanje kontrole nad društvom", rekao je Dongshu Liu, docent koji istražuje kinesku politiku na Gradskom sveučilištu u Hong Kongu. "Da, time može kupiti malo vremena ili dodatne stabilnosti, ali prije ili kasnije morat ćete se pozabaviti tim problemima. Što više Kina odgađa te političke reforme, to će one biti skuplje ili čak krvavije."
Chóngqìng možda više nego bilo koje drugo mjesto pokazuje kako je Xi promijenio Kinu. U srcu općine dvostruko veće od Švicarske moderna knjižara Zhōngshǔgē ima izložbu knjiga posvećenih takozvanom "čelniku svega", to nalikuje svetištu. Žuti se znakovi pomiču po malom crvenom ekranu: "Xi Jinping razmišljao o socijalizmu s kineskim obilježjima za novu eru."
Xi je 2012. godine smijenio glavnog suparnika s čelnog položaja u Kini, Bo Xilaija, koji je u to vrijeme bio najviši dužnosnik Komunističke partije u Chóngqìngu. Kad je Boova supruga bila povezana s ubojstvom jednog Engleza, najmoćnije osobe u Kini u Stalnom odboru Politbiroa oklijevale su inkriminirati vrhunskog političara – osobito onoga koji je, poput Xija, bio sin slavnog partijskog revolucionarnog heroja.
No Xi je vrhovnu vlast naposljetku uvjerio u svrgnuće stranačkog tajnika Chóngqìnga, napisao je šangajski biznismen Desmond Shum u svojem insajderskom izvješću o politici elite Red Roulette, citirajući razgovor koji je vodio sa Zhang Beili, suprugom tadašnjeg premijera Wen Jiabaoa. Bo je na kraju osuđen na doživotni zatvor.
Dramatična epizoda završila je promjenom putanje druge svjetske ekonomije na način koji je malo tko predvidio. U to su vrijeme mnogi promatrači izvan Kine smatrali kako je Xi više orijentiran na biznis od Boa koji je predvodio "crvenu" političku kampanju pozivajući stanovnike Chóngqìnga na pjevanje pjesama iz doba Kulturne revolucije i stavljanje maoističkih slogana na svoje mobitele.
Kad je Xi posjetio SAD početkom 2012. godine, mjesecima prije nego je preuzeo vodstvo Komunističke partije, tadašnji potpredsjednik Joe Biden susreo se s njim u Washingtonu i uspon Kine nazvao pozitivnim za svijet. Xija su na tom putovanju fotografirali na košarkaškoj utakmici Los Angeles Lakersa kako bez kravate i s otkopčanim prvim gumbom košulje razgovara s američkim dužnosnicima. Nakon što je Xi preuzeo dužnost, prema onome što je iscurilo u javnost kada je hakirana njezina e-pošta tijekom izborne kampanje, bivša državna tajnica Hillary Clinton je na američkoj bankarskoj konferenciji izjavila kako je novi kineski čelnik "svjetovnjak", "sofisticiraniji" i "učinkovitiji" od svojeg prethodnika Hu Jintaa.
Deset godina kasnije, Xijeva Kina najviše je ideološki indoktrinirana još od Maova vremena. Zemlja je zbog njegovih strogih mjera zatvaranja i karantene s ciljem sprječavanje izbijanja epidemije COVID-19 fizički sve izoliranija. Nastoji prekinuti i ovisnost o zapadnoj tehnologiji. Xijeva vlast je iskorijenila i demokraciju u Hong Kongu, podigla masovne logore za zatočenje muslimanskih Ujgura u Shinjangu i pojačala vojne manevre oko Tajvana. Svi su ti potezi doveli do pada međunarodnog ugleda Kine.
Umjesto da provodi demokratske reforme, Xi je konsolidirao sve više moći, toliko da se bivši američki predsjednik Donald Trump šalio kako je on "kralj Kine“. Xijeva socijalistička doktrina ugrađena je u partijski sustav i o njoj se podučava djecu u školama. O svojem je upravljanju i filozofiji objavio oko 70 knjiga.
Međutim, u knjižari u Chóngqìngu dio posvećen Xijevim djelima nije uspio privući mnogo kupaca.
Umjesto toga, posjetitelji su radije fotografirali isprepletena stubišta trgovine i stropove s ogledalima. Djelić gradske instagramske estetike koja se proteže od vidikovca Sūjiābà koji se proteže iznad golemog raskrižja do stanice Lǐzǐbà gdje vlakovi naizgled nestaju u neboderu.
Xijeva vlada zabranila je tu američku platformu za dijeljenje fotografija 2014. godine, stavljajući je u isti koš s Facebookom i Twitterom koji su blokirani 2009. godine nakon što su postali izvor informacija tijekom etničkih nemira u Shinjangu. Xi je također "ispunio rupe u zakonu" koje su građanima omogućile obilaženje vatrozida korištenjem virtualnih privatnih mreža. Danas se Kinezi uglavnom koriste domaćim aplikacijama, kao što su Little Red Book ili Douyin, koje su pomno cenzurirane kako ne bi omogućile ni najmanje naznake političkog neslaganja.
Drugi posjetitelji knjižare u Chóngqìngu pregledavali su redove knjiga sa znanstvenom fantastikom, dok su neki prelistavali nekoliko stranih naslova koji su još uvijek dopušteni – trilere Dana Browna te biografije Warrena Buffetta i Justina Timberlakea.
Inventar trgovine odražava Xijevu reformu obrazovnog sustava s naglaskom na domoljubnim temama. Ta je preobrazba natjerala 32-godišnjeg Yanga, koji je tražio da ga se identificira samo po nadimku, na preispitivanje karijere.
Yang je do 2019. godine, oslanjajući se na svoje iskustvo studiranja u Singapuru i Oklahomi, radio za tvrtku koja je kinesku djecu slala u ljetne kampove u inozemstvu. Danas radi u obiteljskoj tvrtki u Chóngqìngu te je zabrinut da bi se njegovo inozemno iskustvo, koje se nekoć smatralo blagom, sada moglo smatrati crnom mrljom. "Čuo sam da Xiju nije previše stalo do engleskog", rekao je. "Xi vjerojatno ne želi da znamo za vanjski svijet. On želi da imamo pristup samo filtriranim kineskim informacijama."
Xijeva vlastita kći, Xi Mingze, studirala je psihologiju i engleski na Sveučilištu Harvard pod lažnim imenom do 2014. godine. Ipak, kineski državni mediji SAD sada sve više prikazuju kao društvo u propadanju, prožeto oružanim nasiljem i rasizmom, što mnoge navodi da se zapitaju trebaju li poslati djecu u inozemstvo.
Prije pandemije COVID-19, Xi je vidom moći svoje nacije smatrao činjenicu što su kineski građani toliko prisutni u inozemstvu. 2014. godine je predviđao da će u sljedećih pola desetljeća putovati više od 500 milijuna Kineza. Prema konzultantskoj tvrtki Bain & Company, četiri godine kasnije, kineski potrošači činili su trećinu kupaca globalno prodane luksuzne robe. Butici u Parizu i Londonu počeli su zapošljavati prodajno osoblje koje govori mandarinski.
Pandemija je zaustavila taj trend, a Xijeva stroga politika "nultog covida" zatvorila granice. U ponedjeljak je svega 150 međunarodnih letova stiglo ili napustilo Kinu, prema podacima VariFlighta, što je pad od oko 2700 letova u usporedbi s istim danom 2019. godine.
COVID mjere ne suzbijaju samo virus, već štite i kinesko stanovništvo od stranih ideja. Samo deset posto stanovništva ima putovnicu, a još je manji postotak onih koji je redovito koriste. Dokumentima državnih službenika, primjerice, upravljaju njihovi poslodavci. Sudeći prema tome, Xi bi mogao držati vrata zatvorena na neodređeno vrijeme i to i bez kakvog masovnijeg otpora.
Yang je postao kritičan zbog vremena provedenog u inozemstvu. Peking naziva "nacionalnom prijestolnicom ispiranja mozga" i gnuša se nad masakrom na Trgu Tiananmen 1989. godine kada je kineska vojska nasilno ugušila prosvjede za demokraciju ubivši od nekoliko stotina do nekoliko tisuća ljudi. Mnogi ljudi njegove dobi u Kini ne znaju za taj događaj koji je izbrisan iz nacionalnih povijesnih knjiga i interneta. Umjesto toga, u porastu je izražavanje nacionalizma antagoniziranjem Zapada i prisezanjem na lojalnost partiji.
"Tako je porazno da mnoge stvari koje smo smatrali obećavajućim u kineskom društvu jednostavno nestaju nevjerojatnom brzinom", rekla je Alison Sile Chen, istraživačica političkih znanosti na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu, koja je rođena u Kini 90-ih godina prošlog stoljeća. "Sljedeću generaciju čak treba uvjeravati da su demokracija i sloboda govora dobre – meni je to nezamislivo."
Za Xija je to dokaz uspjeha. Tijekom kongresa partije koji će se održati ovaj mjesec, on će se pohvaliti nizom postignuća pretežno muškog vodstva koje Kinom vlada željeznom rukom – sve s ciljem izgradnje "prosperitetnog, snažnog, demokratskog, kulturno naprednog i skladnog" društva do 100. obljetnice Narodne Republike 2049. godine.
Xi je 2020. proglasio kraj ekstremnog siromaštva jer je tijekom svojeg desetljeća na vlasti gotovo 100 milijuna ljudi uspjelo dospjeti iznad službene kineske granice siromaštva. Ta granica podrazumijeva dnevnu zaradu manju od 11 juana (1,54 američkih dolara). Od tada nastoji smanjiti sve veći jaz u bogatstvu nacije prema vodećem načelu "zajedničkog prosperiteta".
Xi smatra kako su stroge kineske COVID mjere superiorne u odnosu na američke i europske, čak i unatoč tome što uporna ograničenja uništavaju gospodarstvo dok se ostatak svijeta oporavlja. No tijekom izbijanja epidemije COVID-19 Xijeva je politika nulte tolerancije rezultirala zadržavanjem mortaliteta u Kini na razini od 5226 smrtnih slučajeva, dok ih je u SAD-u zabilježeno više od milijun.
I sam Xijev sukob sa Zapadom utjecao je na gospodarski rast. Kineske tehnološke tvrtke poput Huawei Technologiesa zbog sigurnosnih razloga ne posluju s američkim partnerima, a trgovinski sporovi s SAD-om i Australijom također su uzeli danak. Ti su pritisci dodatno pojačani stopama nataliteta koje su pale na najnižu razinu od 1950. godine, i to unatoč tome što je Xi ukinuo politiku jednog djeteta.
Bolje društvo
Kako bi potaknuo gospodarstvo, Xi je zahtijevao veću produktivnost društva. Idealan građanin u očima partije sada je heteroseksualac, roditelji su mu pripadnici etničke skupine Han i zaposlen je u jednoj od industrija koja Kini može pomoći postati samodostatna u bitnim gospodarskim sektorima.
Kineski čelnik odmaknuo se od marksističkih ciljeva zbacivanja patrijarhata te ženama poručio da "preuzmu odgovornost za brigu o starima i mladima, kao i za obrazovanje djece". Cenzori su oštro zabranili izvještavanje o promiskuitetu slavnih, dok je prošle godine Državna uprava za radio i televiziju izdala smjernice za zabranu feminiziranih ili "kukavnih" muškaraca.
U baru Hunt Sky Bar u Chóngqìngu, jednom od rijetkih gay mjesta u gradu, stotine muškaraca sudjeluju u igrama s pićem dok se oskudno odjeveni plesači izvijaju na pozornici uz gay himne zapadnjačkih umjetnika kao što su Lady Gaga i Bonnie Tyler. Iako Komunistička partija tolerira tu vrstu noćnog provoda, brzo je pogasila političke kampanje za prava homoseksualaca.
Div društvenih medija WeChat prošle je godine izbrisao račune LGBTQ grupa na najboljim nacionalnim sveučilištima, dok se vodeća skupina koja je predvodila istaknute pravne slučajeve zalažući se za veća prava ugasila u studenom. Dva studenta na jednom od najprestižnijih sveučilišta u Kini dobila su upozorenja jer su na stolu u trgovini postavili zastave duginih boja. To je oštar zaokret, prije deset se godina šangajski pride održavao u tom financijskom središtu države.
Želja partije da se svi uklope u uski skup normi potječe od muške "revolucionarne kulture", prema Rani Mitteru, profesoru kineske politike na Sveučilištu Oxford.
"Velika je želja države i partije stvoriti osjećaj da kineski identitet nema u sebi previše propitkivanja, da se ne čini previše individualističkim", rekao je.
Desetljećima su kineski građani prihvaćali ograničenja svoje slobode pod pretpostavkom da će partija poboljšati životni standard. No sada je to na testu.
Zajednički prosperitet
Kineski je čelnik u važnoj povijesnoj rezoluciji prošle godine izjavio kako gospodarski rast više nije "jedino mjerilo uspjeha". Taj je dokument dodatno naglasio njegovu težnju za "zajedničkim prosperitetom" zbog koje mijenja gospodarstvo dramatičnim, socijalističkim tržišnim intervencijama koje su dovele do drastičnih smanjenja radnih mjesta.
Xijeva pandemijska politika nastavila je stavljati politiku iznad gospodarstva, a neprestani lockdown doveo je do toga da Kina prvi put u više desetljeća ne dosegne godišnji cilj rasta. Nezaposlenost mladih je u srpnju dosegla gotovo 20 posto, dok su cijene kuća u kolovozu pale 12. mjesec za redom.
Sve je to rezultiralo rijetko viđenim društvenim nemirima diljem Kine. Pobunili su se razni slojevi društva poput nepravomoćnih vlasnika kuća, zatvorenih stanovnika Šangaja i korisnika društvenih medija koje je pak uznemirio slučaj obiteljskog nasilja u kojem je suprug okovao ženu. Zlostavljanje je izazvalo revolt i negodovanje o gušenju ženskih prava. Tisuće se bogatih pojedinaca pokušava preseliti te prenijeti svoj novac u inozemstvo, što, prema tvrdnjama imigracijskih odvjetnika, postaje sve teže.
Iako je takvog bunta sve više, on je još uvijek iznimka. Većina se građana pokušava prilagoditi novim društvenim parametrima te se nada kako će partijske politike donijeti stabilnost, iako Xi mijenja uvjete društvenog ugovora.
Pragmatični poduzetnici
Poduzetnica Huang Yi, stara 33 godine, vodi konzultantsku tvrtku sa sjedištem u Chóngqìngu koja kineskim studentima olakšava upis na vrhunska sveučilišta poput Harvarda i Columbije. Njezin bivši poslodavac, obrazovni div New Oriental, otpustio je oko 60 tisuća zaposlenika nakon što je Xi prošle godine iznenada odlučio da industrija izvanškolskog obrazovanja više ne donosi profit. Dužnosnici su rekli kako je industrija vrijedna 100 milijardi dolara pridonijela dojmu da je podizanje djeteta preskupo.
Iako je taj potez u njoj izazvao pomiješane osjećaje, Huang je rekla kako podržava vladinu politiku. "Nisam kvalificirana odlučivati o razvoju ove industrije, odnosno kako bi se obrazovna industrija trebala oblikovati u ovom društvu", rekla je. "Naravno, nadam se da će mi posao ići dobro", dodala je. "Nadam se da će politika koristiti mom poslovanju. Ali ako neće, poštovat ću odluku vlade."
U klimatiziranom predvorju hotela s pet zvjezdica u srcu Chóngqìnga, Yang Liu se prisjetila kako je proteklih godina četiri puta ispunila zahtjev za putovnice kako bi gledala Svjetsko prvenstvo u Rusiji te otišla na odmor na Bliskom istoku, u SAD-u i Europi. Ova 42-godišnjakinja u svojem rodnom gradu poznatom po začinjenoj hrani vodi tvrtku koja proizvodi umak od čilija.
Yang Liu je pragmatična što se tiče mogućnosti da Xi zabrani putovanja i uvede neke druge promjene koje ima u pripremi. "Što god da dođe, mislim da se moramo prilagoditi vremenu koje se mijenja, prilagoditi se", rekla je. Kineski građani često oklijevaju kritizirati stranku u javnosti zbog straha od vladine odmazde, ne samo prema njima nego i prema njihovim obiteljima.
Mitter je sa Sveučilišta Oxford rekao kako sada među kineskom srednjom klasom postoji osjećaj da profesionalnost poslovnog čovjeka, odvjetnika ili akademika znači ne postavljati teška pitanja. Iako to štiti partiju, to bi moglo ugušiti inovacije. "Postoji opasnost da će prevelika kontrola biti odbojna sljedećoj generaciji poduzetnika", dodao je.
Tamo dolje na obali rijeke Jīalíng, ploggeri se ponovno okupljaju izvan vidokruga chéngguǎna. Prazne skromnu hrpu smeća iz svojih crnih plastičnih vrećica i prije nego krenu kući, poziraju za timsku fotografiju s hvataljkama uperenim u smeće.
Osvrćući se na događaje te večeri, frustrirana ploggerica kaže kako su se ljudi osjećali bespomoćnima da se suprotstave državi. "Možda", rekla je, "plamen pobune ipak tinja u ljudskim srcima".