Energetska tranzicija podiže cijene metala, račun stiže i hrvatskim proizvođačima

U jeku globalne energetske tranzicije, analitičari upozoravaju na ozbiljne izazove koji bi mogli usporiti put prema dekarbonizaciji. Prema najnovijim projekcijama tvrtke Coface, cijene ključnih metala poput bakra i nikla mogle bi se udvostručiti do 2035. godine.

O ovim prognozama i njihovim posljedicama za regiju i Europu, Mateusz Dadej, regionalni ekonomist za regiju srednje i istočne Europe u Cofaceu, govorio je za Bloomberg Adria TV.

Neelastična ponuda i geopolitička neizvjesnost

Kada govorimo o dugoročnim horizontima, jasno je da se radi o strukturnom pomaku na tržištu metala, ističe Dadej. Iako trenutno postoji ciklus volatilnosti povezan sa sukobima na Bliskom istoku, u idućem desetljeću očekuje se snažan strukturni pomak potaknut energetskom tranzicijom. Ovi metali su presudni za elektrifikaciju, proizvodnju električnih vozila i baterija, pri čemu je nikl posebno izložen promjenama klimatskih ciljeva jer se najviše koristi u tim tehnologijama.

Prema analizama, čiste tehnologije mogle bi činiti oko 35 posto globalne potražnje za bakrom i niklom do 2035. godine. Zbog toga će ponuda ostati izrazito neelastična. "Manje od jedan posto istraživačkih projekata ikada rezultira stvarnim rudnikom, a rokovi razvoja traju do 20 godina. Projekti koji su trenutno u poodmakloj fazi mogu postati operativni prije 2035. godine, no nikakvi novi projekti započeti danas neće biti dovršeni do tog datuma", objašnjava Dadej, dodajući da visoka razina neizvjesnosti, uzrokovana geopolitičkim napetostima, dodatno odvraća investitore od dugoročnih rudarskih pothvata.

Dominacija Kine i ranjivost opskrbnih lanaca

Tržište je danas snažno izloženo političkim odlukama i trgovinskim ograničenjima. Kina drži dominantnu poziciju u preradi niza metala, što znači da je taj dio lanca opskrbe u kratkom roku fiksiran. "Ne možemo jednostavno pokrenuti nove projekte rafinerijskih kapaciteta kad god započne geopolitička nestabilnost", upozorava ekonomist Cofacea. Iako bi Europa i Sjedinjene Američke Države dugoročno mogle postati neovisnije u procesu prerade, to će zahtijevati velika kapitalna ulaganja koja neće odmah pokazati rezultate.

Osim direktnih sankcija, cijene metala trpe i zbog neizravnih sukoba. Primjerice, poremećaji u Hormuškom tjesnacu utječu na izvoz sirovina iz arapskih zemalja, uključujući sumpornu kiselinu, koja je iznimno važna za rafinerije aluminija.

Prebacujući fokus na srednju i istočnu Europu te jadranske zemlje poput Hrvatske, Slovenije i Srbije, analize pokazuju da će više cijene sirovina najviše pogoditi proizvodni sektor. S obzirom na to da u regiji dominiraju prerađivačka industrija i proizvodnja bliža krajnjem potrošaču, a nedostaje sirovinska baza, automobilska industrija i proizvođači električne opreme bit će pod najvećim pritiskom rastućih troškova.

"Ti će procesi dovesti do povećanja troškova, što će biti vrlo bolno, posebno za manje tvrtke koje imaju slabu pregovaračku moć za prebacivanje tih troškova na krajnjeg potrošača", naglašava Dadej. S druge strane, rastući udio usluga, posebno turizma u jadranskim zemljama, donekle će ublažiti te negativne trendove jer će te djelatnosti ostati uglavnom netaknute. Ipak, regija i dalje zaostaje u elektrifikaciji, što znači da će morati izdvojiti znatno više sredstava za nabavu potrebne tehnologije u godinama koje dolaze.

Kada je riječ o cjelokupnoj europskoj industriji, s jedne strane, niske cijene aluminija nužne su za unaprjeđenje energetskog sustava i poticanje tranzicije, kaže Dadej. No, da bi aluminij bio cjenovno konkurentan, potrebna je i jeftina energija. Rješavanje tog problema zahtijeva istovremena i snažna ulaganja u čistu energiju, ali i u vlastite rafinerijske kapacitete, kako Europa ne bi izgubila svoju globalnu konkurentnost suočena s rastućim troškovima sirovina.

 

--Cijeli razgovor pogledajte u videu.