OPEC+ i cijena nafte: kako funkcionira najmoćniji naftni savez

Malo koja organizacija ima izravan utjecaj na cijenu koju plaćate na benzinskoj crpki kao OPEC+. Svaki put kada se ta grupa zemalja sastane i donese odluku o proizvodnji nafte, cijene sirove nafte na globalnom tržištu mogu skočiti ili pasti u vrlo kratkom roku. Ipak, mnogi znaju da OPEC+ postoji, a da pritom ne razumiju točno što ta kratica znači, tko su njezini članovi i zašto njihovi sastanci toliko utječu na tržište. U ovom se tekstu to razjašnjava, uz osvrt na ono što grupa trenutno radi u sjeni sukoba na Bliskom istoku.

Što je OPEC i kako je nastao

OPEC (Organization of the Petroleum Exporting Countries) osnovan je 1960. godine u Bagdadu s ciljem koordinacije naftne politike svojih članica, osiguravanja stabilnih prihoda zemljama proizvođačima, redovite opskrbe potrošača te odgovarajućeg prinosa investitorima u naftnu industriju. Danas organizacija broji 11 zemalja, uglavnom s Bliskog istoka i iz Afrike, uz Venezuelu kao jedinu članicu iz Južne Amerike. Ono što OPEC čini strateški značajnim, osim same trenutne proizvodnje, jesu rezerve, s obzirom na to da zemlje članice zajedno drže gotovo 80 posto svih dokazanih svjetskih rezervi sirove nafte. U normalnim tržišnim okolnostima članice OPEC-a proizvode približno trećinu svjetske sirove nafte, ali je njihov trenutni udio znatno niži zbog ratnih poremećaja i ograničenja izvoza.

Zašto "plus" – i što je to promijenilo

OPEC+ je proširena verzija ove koalicije, nastala 2016. godine, kada su se OPEC-u pridružili i veliki proizvođači izvan organizacije, predvođeni Rusijom, kako bi zajednički koordinirali razine proizvodnje. Razlog za to proširenje bio je taj što je ekspanzija američke proizvodnje nafte iz škriljevca tijekom prethodnog desetljeća oslabila sposobnost samog OPEC-a da presudno utječe na ravnotežu između ponude i potražnje. Uključivanje Rusije i drugih proizvođača, poput Kazahstana i Omana, omogućilo je grupi da ponovno kontrolira znatno veći dio globalne ponude. Proširenjem na Rusiju i druge proizvođače izvan OPEC-a, širi savez OPEC+ povećao je svoj udio na približno polovicu svjetske proizvodnje nafte. Međutim, nakon izlaska UAE-a iz saveza, taj se udio korigirao na oko 45 posto. To grupi daje ogroman utjecaj na globalnu cijenu, čak i kada pojedinačne zemlje članice nemaju istu motivaciju ili interese.

Kako grupa zapravo funkcionira

Mehanizam OPEC+ temelji se na ugovorenim proizvodnim ciljevima kojima se zemljama uključenim u sporazum određuje razina proizvodnje. Pojedine članice, poput Irana, Libije i Venezuele, mogu biti izuzete iz ograničenja zbog sankcija, političke nestabilnosti ili problema s proizvodnjom. Grupa se sastaje periodično, pri čemu se učestalost sastanaka mijenja ovisno o tržišnim okolnostima. Uz sastanke svih članica, održavaju se i sjednice Zajedničkog ministarskog odbora za praćenje (JMMC), kao i sastanci užeg kruga zemalja koje sudjeluju u dobrovoljnim promjenama proizvodnje.

JMMC prati pridržavaju li se članice ugovorenih proizvodnih ciljeva te daje preporuke o daljnjim potezima grupe. U praksi disciplina nije uvijek potpuna, a Irak i Kazahstan više su puta proizvodili iznad dogovorenih razina, zbog čega su morali predstaviti planove kojima bi naknadno nadoknadili prekoračenja.

Zašto su sastanci OPEC+ toliko važni za cijenu nafte

Svaki sastanak OPEC+ predstavlja važnu poruku tržištu o budućem smjeru ponude nafte. S obzirom na veliki udio svjetske proizvodnje koji grupa kontrolira, čak i manje promjene u tonu ili donesenim odlukama mogu izazvati značajne oscilacije cijena. To je posebno došlo do izražaja tijekom pandemije 2020. godine, kada je OPEC+ proveo rekordno smanjenje proizvodnje od gotovo deset milijuna barela dnevno, čime je pomogao ograničiti višak ponude i postavio temelje za kasniji oporavak cijena.

Najave povećanja proizvodnih ciljeva tijekom 2025. i 2026. godine povremeno su vršile pritisak na cijenu nafte jer su poticale očekivanja veće ponude. Ipak, njihov stvarni učinak ostao je ograničen jer su ratni poremećaji i problemi s izvozom spriječili brojne članice da dosegnu dopuštene razine proizvodnje.

Što OPEC+ trenutno poduzima u pogledu Bliskog istoka

Trenutna je situacija posebno osjetljiva zbog sukoba između SAD-a i Izraela s jedne te Irana s druge strane, koji je izravno poremetio naftne tokove iz Perzijskog zaljeva. Iako se regionalni izvoz djelomično oporavio, i dalje je znatno ispod predratne razine, pri čemu na tržištu nedostaje približno trećina ranijih isporuka. JMMC je na sastanku u kolovozu izrazio zabrinutost zbog napada na energetsku infrastrukturu, čije posljedice mogu biti skupe i dugotrajne za uklanjanje.

Unatoč poremećajima, OPEC+ je do rujna završio planirano ukidanje jednog sloja dobrovoljnih ograničenja proizvodnje. Međutim, povećanje dopuštenih razina nije donijelo odgovarajući rast stvarne ponude jer rat, oštećenja infrastrukture i problemi s izvoznim rutama sprečavaju pojedine članice da povećane kvote pretvore u dodatne količine na tržištu.

OPEC+ je početkom rujna odlučio za listopad ne mijenjati proizvodne ciljeve. Izvori upoznati s razgovorima očekuju da bi stanka mogla trajati do kraja godine, ali odluke za studeni i prosinac još nisu formalno donesene. Grupa se istodobno priprema za osjetljive pregovore o kvotama za 2027. godinu, u sklopu kojih se procjenjuje maksimalni održivi proizvodni kapacitet članica. Irak već traži veću individualnu kvotu, tvrdeći da njegove proizvodne mogućnosti premašuju trenutno dodijeljenu razinu, što upućuje na potencijalno teške pregovore u nadolazećim mjesecima.

Prednosti modela OPEC+

Najveća prednost modela OPEC+ jest sposobnost koordiniranog djelovanja – kada nekoliko najvećih svjetskih proizvođača djeluje zajedno, grupa može znatno brže i učinkovitije reagirati na šokove ponude ili potražnje nego što bi to mogao pojedinačni proizvođač. Saudijska Arabija tradicionalno raspolaže najvećim rezervnim proizvodnim kapacitetom unutar grupe i zbog toga može funkcionirati kao svojevrsni "amortizer" tržišta, budući da je u stanju relativno brzo povećati proizvodnju u slučaju ozbiljnijeg poremećaja ponude. To doprinosi stabilnosti tržišta i može spriječiti ekstremne skokove cijena.

Ipak, sadašnja kriza pokazuje granice tog mehanizma, pošto sama dodatna proizvodnja malo znači ako su luke, naftovodi ili pomorski pravci ugroženi te proizvedena nafta ne može sigurno stići do kupaca.

Ključne mane i kritike

S druge strane, OPEC+ se često kritizira kao svojevrsni kartel. Kritičari tvrde da grupa koordiniranim ograničavanjem ponude može održavati cijene nafte iznad razine koja bi se formirala uz slobodno natjecanje, na štetu potrošača diljem svijeta. Model se suočava i s problemima unutarnje discipline jer su pojedine zemlje više puta premašivale ugovorene proizvodne ciljeve, što slabi vjerodostojnost i učinkovitost čitavog sustava.

Dugoročno, OPEC+ postupno gubi tržišni udio u korist proizvođača izvan grupe, prije svega SAD-a, ali i Kanade, Brazila te Gvajane. Njegova proizvodnja raste dok savez svjesno ograničava dio vlastite ponude kako bi podržao cijenu, iako rast konkurenata nije posljedica samo politike OPEC+ nego i ulaganja u nove proizvodne kapacitete.

Konačno, različiti politički interesi članica – od sankcija Rusiji do sukoba s Iranom – unose dodatnu nepredvidljivost u odlučivanje grupe jer se ekonomski ciljevi moraju stalno usklađivati s geopolitičkim okolnostima.

OPEC+ ima veliku moć, ali ne i potpunu kontrolu

OPEC+ ostaje najutjecajnija organizirana grupa proizvođača na strani globalne ponude nafte. Njegove članice proizvode oko 45 posto svjetske nafte i raspolažu najvećim dijelom dokazanih rezervi, ali njihova stvarna moć ovisi o poštovanju ugovorenih ciljeva, raspoloživim kapacitetima i mogućnosti da proizvedenu naftu dopreme do kupaca.

Za ulagače i potrošače zato će biti ključno pratiti nekoliko usporednih tokova: daljnji razvoj sukoba na Bliskom istoku, brzinu oporavka proizvodnje i izvoza iz Perzijskog zaljeva, odluke s nadolazećih sastanaka OPEC+ te sposobnost članica da stvarnu proizvodnju približe službeno dopuštenim razinama.