.webp){kind=icon}
Hrvatska treba strane radnike, ali očito i strani radnici sve više nalaze interes u radu u Hrvatskoj ako je suditi prema rastu broja radnih dozvola koje se izdaju.
Istodobno, potražnja za pravim radnikom, odnosno osobom koja će odgovarati profilu onoga što tvrtka traži, nikad nije baš jednostavna stvar, a pogotovo kada se treba tražiti na tržištima koja nisu pod nosom.
Stoga je logična živahna aktivnost agencija za zapošljavanje posljednjih godina, no istodobno se otvorilo pitanje kvalitete i pouzdanosti rada takvih agencija, odnosno regulatornog okvira u kojima djeluju.
Krajem prošle godine pri Hrvatskoj gospodarskoj komori (HGK) osnovana je Zajednica agencija za zapošljavanje u kojoj se na početku okupilo 15 vodećih domaćih agencija sa svrhom boljeg uređenja tog tržišta i zalaganja za bolje uvjete rada i boravka stranih radnika. U međuvremenu je broj članova narastao na više od 20.
O motivima, radu i problemima u području zapošljavanja pitali smo predsjednika zajednice pri HGK-u Marka Pekčeca.
"U Hrvatskoj je sve veći izazov nedostatak radne snage, rastući trend zapošljavanja stranih radnika, ali i loši uvjeti boravka stranih radnika, a tu su i izazovi s integracijom i kvalifikacijama. Svrha osnivanja zajednice je urediti status agencija za zapošljavanje i uvesti kontrolne mehanizme za borbu protiv nelojalne konkurencije te raditi na poboljšanju uvjeta rada za strane radnike", kazao je u razgovoru za Bloomberg Adriju Pekčec.
Kako navodi, prema službenim popisima Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, trenutačno djeluje oko 700 registriranih agencije, premda je pitanje koliko ih je stvarno aktivno.
"U zajednici pri HGK-u aktivno je više od 20 vodećih tvrtki koje su etablirane na domaćem tržištu i imaju iskustva u svakodnevnom poslovanju u regrutiranju radnika za poslodavce", kaže.
S obzirom na spominjanje nelojalne konkurencije, zanimljivo je čuti kakvo je zapravo stanje na tržištu.
"Stanje je veoma kaotično, svi su danas u ovom poslu, pokraj agencija tu su i konzultanti i odvjetnički uredi te drugi subjekti koji 'legalno' rade agencijski posao, ali ne odgovaraju nadzoru kojima su podložne agencije. U tom smislu, djelatnosti agencija obavljaju i drugi poslovni subjekti koji izmiču nadzoru države te dolazi do nelojalne konkurencije kao i do povećanog neprofesionalnog i nepoštenog obavljanja djelatnosti. Najvažnija promjena bi bila jasno definirati tko i pod kojim uvjetima može obavljati ove aktivnosti. Potrebno je uvesti određeni oblik certificiranja agenata i agencija, a propisani etički standardi su također neophodni", smatra Pekčec.
Kaotičnom stanju pridonosi i činjenica da je regulativa koja propisuje kako se osniva agencija minimalna.
"Na trgovačko društvo ili obrt registrira se djelatnost i stječe se pravo na upis u evidenciju Ministarstva rada, i to je cjelokupni proces. U tom smislu, kako ne postoji neka edukacija koju agenti ili agencije trebaju proći, primjetan je manjak znanja i vještina osoba koje obavljaju agencijske djelatnosti. Navedeno dovodi do nesavjesnog pristupa radu, problema u poslovanju, nepotrebnog opterećivanja državnog sustava kao i nenamjernog počinjenja kaznenih djela", iznosi Pekčec.
On napominje da je ključan problem što neke agencije na tržištu zarađuju izravno od radnika.
"Često je ovdje više karika u lancu, pa sa strane zemlje iz koje radnici dolaze imate više agenata koji se namiruju, a nerijetko i ljudi u hrvatskim agencijama, ponekad čak i sami poslodavci. Iznosi o kojima pričamo su nekoliko stotina pa do više tisuća eura. Uzmemo li u obzir prosječna primanja profila ljudi koji nam većinski dolaze na tim tržištima, riječ je o ogromnoj disproporciji koja stavlja čitave obitelji u velike dugove, pa i u još gore i kompleksnije odnose. Istodobno hrvatski poslodavci dobivaju neselektirani kadar s nedovoljnim kvalifikacijama jer ti radnici ne dobivaju posao zbog svojih znanja i vještina, već zbog naknade koju su platili u procesu zapošljavanja", ističe predsjednik HGK-ove zajednice agencija.
HGK
Glavni gospodarski sektori na koje je fokusiran rad agencija za zapošljavanje su turizam, građevina i proizvodnja. U prošloj godini ukupno je izdano 172.499 dozvola za boravak i rad, a od toga u graditeljstvu 68.912, u turizmu i ugostiteljstvu 45.868 te industriji 24.034.
Za zemlju koja vapi za radnom snagom, a u nekim sektorima i kritično, bilo bi važno da odradi kvalitetnu promociju na zanimljivim tržištima. No je li to baš tako?
"Ako izuzmemo zemlje u susjedstvu, glavni izvori zadnje dvije godine su Nepal, Indija i Filipini. Promocija Hrvatske je dosad uglavnom bila u rukama agenata i poslodavaca. Potreban je veći diplomatski angažman, posebno po pitanjima socijalne sigurnosti i oporezivanja", ocjenjuje Pekčec.
Otkriva da su, nažalost, pojedine zemlje iz kojih dolaze strani radnici ponekad odabrane iz razloga što ne postoji adekvatan zakonski okvir koji regulira taj sektor te su radnici, tvrtke i agencije izložene povećanoj mogućnosti prijevare i kriminalnih aktivnosti kao što su krijumčarenje ljudima, neopravdano visoka cijena pronalaska posla koja se naplaćuje radniku i slično. Nacionalna struktura stranih radnika prepuštena je slobodnom izboru što rezultira povećanjem diverzificiranosti različitih kultura, a to otežava funkcioniranje kako tvrtki tako i društva u cjelini te u konačnosti i samu integraciju radnika.
"Stoga pozdravljamo neki dan potpisani Memorandum o suradnji u području tržišta rada između Hrvatske i Filipina koji kroz jedan mekani pristup upućuje poslodavce na uređeni sustav države u kojem mogu pronaći adekvatne radnike", poručuje Pekčec.
Ove godine u odnosu na prošlu, dodaje, potražnja za stranim radnicima raste oko 30 posto, a slično se očekuje i iduće.
"Ono što nije dobro je da je i dalje broj produženih radnih dozvola bitno manji od broja izdanih što znači da se radnici kratko zadržavaju u Hrvatskoj", iznosi.
Nije nimalo nebitno posvetiti pozornost uvjetima boravka i rada stranih radnika u Hrvatskoj, odnosno kvaliteti njihove integracije u društvo.
"Uvjeti boravka su nulta točka retencije i potrebno je postaviti standarde koji su bolji od sezonskih te nadzirati (njihovo) poštivanje (...). Integracija je veoma osjetljivo pitanje i dosad gotovo isključivo u rukama poslodavaca i njihovih potreba. Stoga su vrlo vrijedni programi kao što su HGK-ov integracijski program za strane radnike Welcome to Croatia. Takav interdisciplinarni edukacijski program koji odgovara izazovima integracije i osnovnog osposobljavanja državljana trećih zemalja u Hrvatskoj izvrstan je kao pomoć za jednostavnije uključivanje u društvene tokove i rad u tercijarnom sektoru. Ako uzmemo u obzir da se većina radnika ne zadržava duže vrijeme u Hrvatskoj, teško možemo očekivati visoku razinu integracije i posvećenost istoj bez obzira na volju i angažman poslodavaca", kaže Pekčec.
Kako navodi, ljudi u pravilu dolaze s nekakvim kratkoročnim ciljem i vizijom.
"Nažalost, ona se često izjalovi jer su im obećani nerealni uvjeti ili bitno drugačiji standard od stvarnog. Lakši i jasnije komuniciran pristup spajanju s partnerom bi sigurno znatno poboljšao retenciju", ocjenjuje Pekčec dodajući da zbog kratkoročnog boravka s ciljem da što više zarade za svoje obitelji i pošalju novac kući sama kvaliteta života nije presudan faktor za strane radnike, već brzina izdavanja dozvola i standard plaćanja.
