Gdje je hrvatski minimalac u odnosu na regiju i zašto je opasan eksperiment u FBiH

Minimalna plaća se smatra jednom od glavnih socijalno-ekonomskih politika modernih država. Većina država na svijetu koristi minimalnu plaću kao oblik zaštite najranjivijih društvenih skupina. 

Cilj određivanja minimalne plaće na razini cijele države je osiguranje minimalne kompenzacije za rad koju će dobivati radnici a da im se osiguraju dovoljno visoka primanja za život.  

Ali ona ima i negativne posljedice. Previsoka minimalna plaća može istiskivati određene industrije i nedovoljno produktivne kompanije s tržišta, što za posljedicu ima rast nezaposlenosti i pad ukupne gospodarske aktivnosti.  

Osim nezaposlenosti, minimalna plaća može dovesti do previsokih troškova proizvodnje za nisko produktivne industrije, kao što je tekstilna. To nije nužno problem u srednjem i dugom roku, ako postoji dovoljno dinamično tržište rada pa radnici iz industrija koje su uvođenjem minimalne plaće postale nekonkurentne mogu pronaći novo zaposlenje u produktivnijim industrijama.  

U uvjetima slobodnog tržišta cijenu rada određuje odnos između ponude i potražnje za radom, tako da manjak radne snage dovodi do rasta plaća a višak do stagnacije ili pada plaća.

Manjak radne snage dovodi do rasta plaća | Depositphotos

Stoga države koje imaju određenu minimalnu plaću na razini cijele države paze da ona ne bude previsoka, jer i to djelovalo destimulirajuće na gospodarstvo. Posebno to vrijedi za ulazak mladih radnika na tržište rada, jer minimalna plaća praktički postavlja barijeru na ulazak u tržište rada.  

Jednostavno su mladi i nisko obrazovani radnici prilikom prvog zaposlenja nedovoljno produktivni da bi "opravdali" svoje plaće. Cilj poslodavca je da takve radnike tijekom određenog vremena osposobi za rad i učini neto produktivnima za kompaniju. Što je minimalna plaća veća to je cijena osposobljavanja mladih radnika veća, kao i vrijeme potrebno da postaju neto isplativi poslodavcu. 

Kako je to riješeno u EU?

Iako je danas minimalna plaća standard u svijetu, postoje i države koje ne određuju nacionalnu minimalnu plaću nego to pitanje ostavljaju poslodavcima i sindikatima na pregovore po industrijama.

Neke države ne određuju nacionalnu minimalnu plaću | Depositphotos

Poslovično ekonomski liberalna Švicarska nema utvrđenu nacionalnu minimalnu plaću, kao ni Italija i Austrija. Ali pomalo iznenađuje činjenica da ju nemaju ni Danska, Norveška, Švedska, Finska i Island, države koje se percipiraju kao "socijalno pravedne". 

Štoviše, sindikati iz skandinavskih država, posebno Danske i Švedske, bili su jedni od najvećih protivnika europske Direktive o minimalnim plaćama. Prema njoj je određeno da sve članice EU moraju utvrditi minimalu plaću u iznosu od 50 posto prosječne i 60 posto medijalne plaće u državi.  

Skandinavske države, Italija i Austrija su izuzete od direktive, pa ni danas nemaju nacionalnu minimalnu plaću. U njima sindikati pregovaraju s poslodavcima oko minimalne plaće u pojedinoj industriji.  

A kako je to u Hrvatskoj?

Iako su iz Adrija regije samo Slovenija i Hrvatska članice EU, sve države imaju dovoljno visoku minimalnu plaću prema EU Direktivi o minimalnoj plaći. Ipak, apsolutne razlike u iznosima su velike zbog velikih razlika u prosječnim plaćama.

Razlike u visini minimalca u regiji su velike | HŽ Infrastruktura

Tako je najveća minimalna plaća od početka ove godine u Sloveniji, 858 eura neto. To je 56 posto prosječne neto plaće, koja je u listopadu 2024. iznosila 1514 eura. Treba napomenuti kako se točan iznos minimalne plaće u neto iznosu mijenja ovisno o poreznim olakšicama, pa je u izračunu korištena pretpostavka da je u pitanju samac bez djece.  

Druga najveća neto minimalna neto plaća je u Hrvatskoj i iznosi 761 euro. Zatim je najveća plaća u Federaciji BiH (Republika Srpska određuje sama svoj minimalac), 511 eura.  

Federacija BiH je zapravo nedavno radikalno povećala minimalac, s prijašnjih 310 eura neto na 511 eura neto od početka ove godine. Učinci tog rasta će se tek vidjeti, ali poslodavci i ekonomski analitičari su već izrazili strahove od negativnih posljedica, posebno s obzirom na visoku stopu registrirane nezaposlenosti od čak 30 posto, odnosno 12 posto anketne. 

Minimalna neto plaća u Hrvatskoj iznosi 761 euro | Depositphotos

Prosječna minimalna plaća u Srbiji je 449 eura za samca bez djece, a u Makedoniji 400 eura. Uspoređujući standard FBiH, Srbije i Makedonije s minimalnim plaćama, jasno je da FBiH ima bitno veću relativnu minimalnu plaću tj. minimalnu u odnosu na prosječnu plaću.  

Zapravo od novog povećanja FBiH ima daleko najveću minimalnu plaću u odnosu na prosječnu plaću od svih država Adrija regije, a i u odnosu na slabije razvijene države EU, poput Mađarske, Poljske, Slovačke, Rumunjske i Bugarske.  

Tako u FBiH minimalna plaća iznosi više 71 posto prosječne, dok u Hrvatskoj, Sloveniji i Makedoniji iznosi između 56 i 59 posto. Mađarska s 64 posto i Poljska s 61 posto su najbliže odnosu minimalne i prosječne plaće u FBiH, a Rumunjska i Bugarska imaju minimalne plaće koje iznose ispod 50 posto prosječne plaće u tim državama. 

Podaci za minimalne plaće se odnose na početak ove godine, tj. od 1. siječnja 2025., dok se podaci o prosječnim plaćama odnose na listopad ili studeni 2024. Zbog toga su stvarni trenutačni postotci malo manji, ali ne značajno.

Opasan ekonomski eksperiment

Radikalno povećanje minimalne plaće u FBiH, za 200 eura (s 310 na 511 eura), s razlogom je zabrinulo brojne ekonomske analitičare. Iako velika razlika između registrirane i anketne nezaposlenosti FBiH, 30 naprema 12 posto, sugerira da su podaci o nezaposlenosti u tom entitetu jako nesigurni, posljedice bi mogle biti katastrofalne.  

Paradoksalno, unatoč visokoj nezaposlenosti mnogi poduzetnici u FBiH smatraju da postoji nedostatak radne snage. Duboka nepodudarnost između pokazatelja stope nezaposlenosti i iskustva manjka radne snage je zbunjujuća, ali svejedno ne može opravdati rast minimalca od 200 eura.  

Zapravo je u FBiH počeo jedan eksperiment, iako u lošim uvjetima pa nužno i s rezultatima koji će biti neupotrebljivi za druge države. Naime, javne evidencije u FBiH su poznate po upitnoj točnosti, jasno je da jako puno zaposlenih radi na crno", a time su svake usporedbe s drugim državama po pitanju radikalnog povećanja minimalca nemoguće.

Radikalno povećanje minimalca u FBiH s razlogom je zabrinulo ekonomske analitičare | Depositphotos

Zapravo bi sve moglo dovesti do fiktivne nezaposlenosti, tj. guranja još više radnika u sivu zonu. Broj registrirano nezaposlenih će narasti, a broj realno zaposlenih (registrirani i radnici na crno) ostati isti. 

Poremećaji u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je u listopadu 2024. oko 173 tisuće zaposlenih primalo plaću od 746 eura neto, odnosno 947 eura bruto i manje. Broj zaposlenih na koje će rast minimalca od početka ove godine imati utjecaja je malo veći od toga. 

Rast minimalca u Hrvatskoj iznosi oko 15 posto, ili 80-ak eura. To ne bi trebalo ozbiljnije poremetiti tržište rada, ali će imati utjecaja na industrije u kojima se najčešće isplaćuje minimalna plaća. Prije svega se to odnosi na građevinarstvo, jednostavne usluge (pomoćno kuhinjsko osoblje, spremačice, zaštitari itd.), jednostavne administrativne usluge, te industrije poput tekstilne.