Na Hrvatskom primorju će, prema procjenama, ove godine trebati oko 70 tisuća radnika, a pored domaće radne snage, dobar dio radnih mjesta bit će popunjen i radnicima iz regije. Mnogi hoteli su već u studenom započeli potragu za radnom snagom. Za oglašavanje radnih pozicija koriste društvene mreže, vlastitu internetsku stranicu posvećenu zapošljavanju, podršku agencija za zapošljavanje, kao i portale za oglašavanje poslova. Pored hotela, i privatni ugostiteljski objekti i pružatelji smještaja traže radnike.
Za sezonski rad u Hrvatskoj priprema se i veliki broj ugostiteljskih radnika iz Bosne i Hercegovine. Kao što kažu, osnovni razlog odlaska su plaće, koje u BiH ne bi mogli zaraditi, te bolji uvjeti.
Iznosi koje mogu zaraditi bosanskohercegovački kuhari ili konobari ovise o mjestu, regiji, razini usluge koja se pruža, te tome radi li se o konobi, luksuznom restoranu ili dobro organiziranom hotelu. Plaće u Istri su najviše, ali su tamo i veći životni troškovi. U osnovi, plaće variraju od 1.200 eura za konobare do više od 2.000 eura za glavne kuhare i majstore roštilja. Konobari su u nešto povoljnijem položaju u odnosu na kuhare, jer preko napojnice imaju mogućnost dodatne zarade.
Čitaj više
Hrvatski turistički prihodi u 2023. nadomak 20 posto BDP-a
Prihodi su za 1,5 milijardi eura veći no godinu ranije, dosegnuli 14,6 milijardi eura.
29.03.2024
Trumpov zet bacio oko na Balkan, u igri milijarda dolara
Projekt bi transformirao tri napuštena bloka u srcu Beograda u luksuzni hotel s poslovnim prostorom i više od 1.500 stanova.
23.03.2024
Marriott otvara hotel u Hrvatskoj, nude plaće do 1.500 eura
Trenutno su u potrazi za 30-ak radnika kojima nude do 1.500 eura plaće, uz osiguran smještaj i hranu.
22.03.2024
Hotelijeri optimistično čekaju sezonu, birokracija ih sve više nervira
Kompanije kao najveći izazovi izdvajaju birokraciju pri zapošljavanju i to čak njih 67 posto.
19.03.2024
Faruk M. iz Mostara već nekoliko godina odlazi raditi kao kuhar u jednom hotelu na Hrvatskom primorju te ističe da je više nego zadovoljan uvjetima rada. Kaže da sezona obično počinje u ožujku, mada većina sezonaca dolazi u travnju ili svibnju, no to ovisi o razini usluga koje se pružaju i organizaciji, pa neki restorani mogu početi i ranije.
"Potražnja za ljudima je velika, jer sve više mladih ljudi napušta Hrvatsku, pa se tu nastoje popuniti rupe sezoncima iz regije, posebno iz BiH, Srbije i Sjeverne Makedonije. Budući da su se i sezonci iz tih zemalja posljednjih godina okrenuli boljim uvjetima, primjećuje se sve veći broj sezonaca iz azijskih zemalja poput Tajlanda, Bangladeša ili Nepala'', kaže za Bloomberg Adriju.
Za njega, sezona u hotelu u kojem radi počinje između 1. travnja i 1. svibnja i traje sve do početka studenog, a često se produži i do sredine tog mjeseca.
Hrvatska sigurna opcija
Faruk pojašnjava da, kada je riječ o radu u drugim zemljama, postoje mogućnosti, posebno u Italiji, ali više u smislu dodatne edukacije ili obrazovanja.
"Naravno, posljednjih godina spominje se rad u Dubaiju, ali to je dvosjekli mač, jer poznajem ljude koji se tamo nisu dobro snašli. Isplate su manje nego u Hrvatskoj, a postoje i druge zamke poput vezivanja za mjesto preko putovnice. Srećom, poznajem ljude koji rade tamo i mogu mi pružiti provjerene informacije o tome gdje i kako pronaći posao bez neugodnosti", dodaje Faruk.
"Ugovor s postavljenim uvjetima potpisuje se ranije, obično na šest mjeseci, ali može biti i na devet. Uvjetima sam više nego zadovoljan, počevši od radnog mjesta, kolegijalnosti i timskog rada, opreme kojom se radi, zdravstvenog i mirovinskog osiguranja, dobrog smještaja, plaćenih obroka i redovne plaće", pojašnjava.
Često se navodi da sezonski radnici rade i do 12 sati dnevno bez slobodnog dana. Faruk kaže da je poznato da kad krenete na sezonu, idete samo radi posla, posebno u vrhuncu sezone kad su slobodni dani ograničeni, "ali možete i tada naći dva dana slobodno mjesečno. Inače, u predsezonskom i postsezonskom razdoblju, jedan dan slobodno tjedno je uobičajen".
Kada je riječ o prekovremenim satima, Faruk pojašnjava da, iako je ugovorom s hotelom vezan do početka pa najdulje sredine studenog, ugovor se, uz pristanak, može i produžiti na mjesec, dva, pa čak i tri, zahvaljujući prekovremeno odrađenim satima.
"Ti prekovremeni sati se kasnije obračunavaju i produženi ugovor se vodi kao da radite, te ste osigurani sve do njegovog isteka, od jednog do tri mjeseca. Pri tome možete dobiti neke bonuse i nagrade, uključujući i božićnicu", kaže.
Za sezonu se zaradi godišnja bosanskohercegovačka plaća
Za rad na Hrvatskom primorju priprema se i Amer V., konobar iz Sarajeva, koji 15. svibnja odlazi raditi u restoran na otoku Pagu. Početna plaća u predsezoni iznosi 1.300 eura, a u sezoni raste na 1.600 eura, uz napojnice. Amer je inače radio u sarajevskom hotelu za plaću upola manju od one koju sada dobiva u Hrvatskoj.
"Iznos koji ću tamo zaraditi u BiH ne bih mogao nikada. Prijatelj, koji ide sa mnom, prošle godine je za četiri mjeseca, pored iznosa koji je slao obitelji, zaradio iznos koji prelazi iznos godišnje plaće koju bi zaradio u BiH", kaže za Bloomberg Adriju.
Dodaje da mu nisu problem ni smjene od 12 sati niti rad bez slobodnog dana.
"Osnovni cilj radi kojeg idem je zarada i nije mi problem raditi svaki dan po 12 sati. Kad uzmem u obzir očekivanu zaradu, onda ću imati prostora i da se dobro odmorim nakon završetka sezone", pojašnjava.
A kako kaže, ne brine se što će biti poslije povratka u BiH, jer posao kao konobar uvijek može naći.
Prema posljednjim podacima, u sektoru ugostiteljstva i hotelijerstva u BiH je bilo zaposleno 41.188 osoba. Prosječna plaća u toj djelatnosti iznosi 875 konvertibilnih maraka i znatno je niža od prosječne plaće u BiH, koja je prema posljednjim podacima iznosila 1.328 konvertibilnih maraka.
To je i jedan od razloga zašto taj sektor bilježi manjak radnika. Prema riječima Dominika Raškaja, stručnjaka portala Boljiposao.ba, potražnja za radnicima u turističkom i ugostiteljskom sektoru, ali i uslužnim djelatnostima kao što su trgovci, skladištari te u sektoru transporta će se nastaviti.
"Definitivno najveće probleme možemo očekivati u uslužnim djelatnostima, ugostiteljstvu i cijelom turističkom segmentu s obzirom na to da su tu primanja još nedovoljno primamljiva za veći pronalazak radnika", ističe Raškaj.
Željko Tatić, predsjednik Udruženja radnika ugostiteljstva i turizma u Republici Srpskoj, za Bloomberg Adriju kaže da je trenutno stanje u ugostiteljsko-turističkom sektoru alarmantno.
''Radnici koji nedostaju u našem sektoru morat će biti zamijenjeni radnicima koji dolaze iz manje razvijenih zemalja od nas, kao što su Nepal, Filipini, Tajland (...), ali tu dolazimo do pitanja je li to kvalitetna radna snaga, mogu li oni zamijeniti naše radnike i mogu li predstavljati turizam u BiH'', kaže Tatić.
Zaposlenici u tom sektoru, prema njegovim riječima, pored redovnih i normalnih primanja, prije svega traže poštovanje poslodavca prema radnicima, ali i poštovanje gostiju.
''Nažalost, doživljavaju nas kao niži stalež, a nisu ni svjesni da smo gospoda na usluzi gospodi. Upravo to i jest razlog zašto više nemamo, odnosno imamo sve manje kvalitetnih radnika – tjeraju kvalitetne radnike da mijenjaju profesiju'', kaže.
Bosanskohercegovački ugostiteljsko-turistički sektor u problemu
Dodaje da veliki problem predstavlja i siva ekonomija, ''a javna tajna je da je to u našem sektoru bilo najzastupljenije, pa s tim u vezi i radnici koji rade u sektoru ugostiteljstva nisu kreditno sposobni za rješavanje gorućih financijskih problema''.
Na sve to dolazi i sezonski odlazak radnika koji će se svakako odraziti i na bosanskohercegovački turističko-ugostiteljski sektor, što će se prije svega osjetiti na kvaliteti usluge, a pojedini ugostitelji trpe i financijske gubitke.
''Naravno da neće stati industrija turizma i ugostiteljstva, ali sam siguran da su zbog nekvalitetne radne snage pojedini ugostitelji u gubitku i do 20 posto, ali ne samo ugostitelji, već i sama država kroz nedostatak kvalitetne radne snage koja može kvalitetno prezentirati i prodati domaće proizvode'', naglašava Tatić te dodaje: ''U tijeku sezone odlazi nekoliko tisuća kvalitetnih ugostitelja na sezonu, gdje rade i po nekoliko sezona u istim lokalima, pa postavljamo sebi pitanje, kako to da su u Hrvatskoj dobri i kvalitetni radnici, a kod nas nisu?"
A da radnici ne bi odlazili iz BiH, jasno da je potrebno raditi na unapređenju uvjeta rada. Faruk kaže da su uvjeti na Primorju sigurno bolji nego u BiH, mada je posljednjih godina primijetio značajan napredak u realnom sektoru i ugostiteljstvu u BiH.
"Ima nekoliko restorana i hotela koji su podigli priču na višu razinu, rekao bih čak i svjetski. Primijetio sam da su gazde odlučile u nedostatku radne snage, a kako bi je zadržale i privukle, povećati isplate, što je jako dobro'', ističe Faruk.
"Međutim, osim plaće, jako je bitan odnos prema radnoj snazi, jer je kuharski zanat jako težak, rekao bih čak da se radi o rudarskom poslu, s obzirom na to da znam koliko je vremena i truda potrebno da se neko jelo iznese na stol pred gosta i da gost bude zadovoljan, što je naravno i krajnji cilj ovog posla''.
"Znači, pored kolegijalnosti i timskog duha, bitan je taj neki ispravan odnos prema radnicima, poštovanje, razumijevanje, što je po meni puno bitnije od samog regresa", zaključuje Faruk.